Rev-3226/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3226/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice M. B. B. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika Grada Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1889/14-2 od 8. prosinca 2014., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-5258/11-16 od 24. travnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 13. lipnja 2018.,

r i j e š i o j e :

Revizija ovrhovoditeljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Određuje se isplata iznosa naplaćenog po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrpl- 5258/11 od 18. siječnja 2012. i položenog na poseban račun kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu te se nalaže računovodstvu suda isplatiti naznačeni iznos, i to:

1. s naslova doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (I. stup) iznos glavnice 3.379,29 kuna, te zakonske zatezne kamate u iznosu 3.717,22 kuna na račun Republike Hrvatske broj … otvorenog kod HNB, uz poziv na broj …;

2. s naslova doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. stup) iznos glavnice 1.126,41 kunu, te zakonske zatezne kamate u iznosu 1.239,05 kuna na račun Republike Hrvatske broj … otvorenog kod HNB, uz poziv na broj …;

3. s naslova predujma poreza i prireza na dohodak iznos 7.443,48 kuna na račun broj … uz poziv na broj …;

4. s naslova neto iznosa plaća utvrđenih ovršnom ispravom iznos glavnice 10.579,46 kuna, te zakonske zatezne kamate u iznosu 11.637,41 kunu na tekući račun ovrhovoditelja M. B. B. broj … otvoren kod Z. b. d.d.;

II. Obustavlja se postupak ovrhe za iznos 8.229,30 kuna, te se u tom dijelu ukidaju sve provedene ovršne radnje.

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba ovrhovoditeljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje o namirenju od 24. travnja 2013. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditeljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona i čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsko rješenje i naložiti isplatu iznosa 8.229,30 kn na račun ovrhovoditeljice, ili ukinuti drugostupanjsko rješenje i točku II. izreke prvostupanjskog rješenja i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak uz naknadu troška revizije ovrhovoditeljici.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija ovrhovoditeljice nije osnovana.

Prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ/96) odredba kojeg se zakona u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbi čl. 339. i 340. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12 i 70/12 – dalje: OZ/10) u vezi sa čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12), u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 381. st. 1. istog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova;

2) ako o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem;

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Predmetni ovršni postupak ovrhovoditeljica je pokrenula radi namirenja tražbine po osnovi neisplaćene razlike bruto plaće.

Uvidom u spis predmeta, utvrđeno je da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-5258/11 od 18. siječnja 2012. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, na temelju ovršne isprave kojom je ovrhovoditeljici dosuđen bruto iznos razlike plaće za utuženo razdoblje sa zateznim kamatama, te da je postupajući prema odredbi čl. 127. st. 1., 2. i 5. OZ/10, nakon što je cjelokupno dosuđeni iznos naplaćen od ovršenika i prenesen na poseban račun prvostupanjskog suda, a nakon pribavljanja obračuna poreza, prireza i doprinosa od nadležne porezne uprave, prvostupanjski sud donio rješenje o namirenju broj Ovrpl-5258/11-16 od 24. travnja 2013. kojim je određen dio naplaćenog iznosa koji se ima isplatiti ovrhovoditeljici, dio koji se ima isplatiti na račun za uplatu predujma poreza i prireza na dohodak te dio koji se treba uplatiti na račun predviđen za uplatu doprinosa.

U odnosu na preostali naplaćen i na posebnom računu suda izdvojen iznos od 8.229,30 kuna, koji se odnosi na obračunati iznos zateznih kamata na iznos predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prvostupanjski sud je rješenjem broj Ovrpl-5258/11 od 24. travnja 2013. obustavio ovrhu i u tom dijelu ukinuo sve provedene ovršne radnje, ocijenivši da sukladno odredbi čl. 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04, 73/08, 80/10 i 114/11) obveza uplate predujma poreza i prireza dospijeva tek prilikom isplate plaće pa da stoga nije nastala niti obveza isplate zateznih kamata na dio bruto plaće koji se odnosi na predujam poreza i prireza iz plaće, odnosno da je za navedeni iznos ovrha neprovediva.

Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice, žalbu ocijenio neosnovanom pri čemu je zauzeo pravno shvaćanje da sporni dio zaplijenjenog iznosa ne pripada ovrhovoditeljici te da joj pravilno nije određena isplata istoga iznosa rješenjem o namirenju, odnosno da je u tom dijelu pravilno obustavljena ovrha.

Ovrhovoditeljica u izvanrednoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjskog rješenja postavlja pravno pitanje: „Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 127. st. 5. Ovršnog zakona i odredbu čl. 67. st. 2. Ovršnog zakona, kada je odbio žalbu ovrhovoditelja i potvrdio točku II pobijanog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu kojom se obustavlja postupak ovrhe za iznos 8.229,30 kn i u tom dijelu ukidaju sve provedene ovršne radnje?"

Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP revidentica je u reviziji navela da o postavljenom pravnom pitanju revizijski sud još nije zauzeo pravno shvaćanje, ali da o istome postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. U dokaz takvih navoda ovrhovoditeljica se pozvala na rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-1304/13 od 4. lipnja 2013., rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4412/2014 od 18. prosinca 2014., te rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-5037/13 od 10. prosinca 2013. i broj Gžovr-6498/13 od 10. prosinca 2013.

U navedenim odlukama sudovi su izrazili pravno shvaćanje da je sud u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate bruto plaće, sukladno odredbi čl. 127. st. 5. OZ/10, dužan rješenjem o namirenju, sukladno obračunu porezne uprave odrediti dio koji se ima isplatiti na pojedine račune po osnovi javnih davanja sukladno važećim propisima, a isplatu preostalog naplaćenog iznosa (pa tako i iznosa zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za koji sukladno obračunu porezne uprave nije određeno da se kao javno davanje ima isplatiti na određeni račun) odrediti ovrhovoditelju, budući da ukupna tražbina s osnove neisplaćene bruto plaće dosuđene ovršnom ispravom pripada ovrhovoditelju, a da sud u ovršnom postupku nije ovlašten preispitivati pravilnost ovršne isprave pa tako niti zakonitost ovršne odluke u dijelu kojim je odlučeno o zateznim kamatama na dosuđeni iznos bruto plaće.

Odlučujući o dopuštenosti ovrhovoditeljičine izvanredne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP te čl. 19. st. 1. OZ/10 vijeće je ocijenilo da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP pobijano drugostupanjsko rješenje ispitano je samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pravnog pitanja postavljenog u izvanrednoj reviziji.

Ovrhovoditeljica u reviziji osporava pravilnost odluke o obustavi ovršnog postupka u iznosu 8.229,30 kuna, ističući da sud u ovršnom postupku nije ovlašten preispitivati pravilnost ovršne isprave (pa tako niti zakonitost ovršne isprave u dijelu kojim je odlučeno o zateznim kamatama na dio dosuđenog iznosa). Smatra da je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 127. st. 5. OZ/10, nakon što je izuzeo i odredio dio od ukupno naplaćenog iznosa koji se odnosi na doprinose za mirovinsko osiguranje s pripadajućim kamatama i predujam poreza i prireza porezu na dohodak, za preostali naplaćeni iznos, pored iznosa neto plaće sa zateznim kamatama, rješenjem o namirenju trebao odrediti da se isplati na račun ovrhovoditeljice.

Iz spisa proizlazi da je ovrhovoditeljica u prijedlogu za ovrhu u ovoj pravnoj stvari zahtijevala da sud donese rješenje o ovrsi te da sukladno obračunu porezne uprave donese rješenje o namirenju, kojim će određeno odrediti dio zaplijenjenog iznosa koji će se isplatiti poreznoj upravi, dio koji će se isplatiti na račun na koji se uplaćuju doprinosi te da se ovrhovoditelju na njegov račun ima isplatiti iznos neto plaće sa pripadajućim zateznim kamatama.

Odlučujući o osnovanosti ovrhovoditeljičinog prijedloga za ovrhu sud prvog stupnja je prijedlog ocijenio osnovanim te otiskivanjem štambilja donio rješenje o ovrsi broj Ovrpl- 5258/11 od 18. siječnja 2012. kojim je odredio predloženu ovrhu.

Prilikom odlučivanja o prijedlogu za ovrhu sud je, sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP u vezi s čl. 19. st. 1. OZ/08, vezan ovršnim prijedlogom koji je ovrhovoditelj istaknuo u tom prijedlogu, a ovrhovoditelj ovršnim prijedlogom može tražiti ovrhu radi namirenja tražbine iz ovršne isprave u cijelosti ili u manjem iznosu od iznosa koji je ovlašten tražiti na temelju ovršne isprave.

S obzirom da je sud prvog stupnja donošenjem rješenja o namirenju u cijelosti postupio po ovršnom zahtjevu ovrhovoditeljice (određivanjem iz cjelokupno naplaćenog iznosa bruto plaće sa obračunatim zateznim kamatama na taj iznos, dijela koji će se isplatiti poreznoj upravi po osnovi predujma poreza i prireza porezu na dohodak, odnosno u odgovarajuće fondove po osnovi dužnih doprinosa za zateznim kamatama te ovrhovoditeljici zatraženi iznos neto plaće sa zateznim kamatama) to prema pravnom shvaćanju ovoga suda u odnosu na ostali naplaćeni iznos od 8.229,30 kuna, koji se odnosi na obračunate zatezne kamate na dosuđeni porez i prirez porezu na dohodak, za koji iznos porezna uprava u dostavljenom obračunu nije odredila da se ima isplatiti na odgovarajući račun, niti je isplatu tog iznosa ovršnim prijedlogom zahtijevala ovrhovoditeljica, sukladno odredbi čl. 67. st. 2. OZ/08 u vezi s čl. 41. OZ/08, zbog prekoračenja granica određenih rješenjem o ovrsi, u tom dijelu ovrha nije provediva pa je istu zbog navedenih razloga valjalo obustaviti.

Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP te čl. 19. st. 2. OZ/10 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 13. lipnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.