Legislator Case Law & Legislation
II Gžzp-119/2010-3 AI generated

Supreme Court dismisses appeal regarding excessive compensation for delay in enforcement proceedings under Article 380 ZPP.

Case Number II Gžzp-119/2010-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court dismissed the applicant's appeal, upholding the lower court's decision to award only 1,000 kuna for a nine-year enforcement delay. The applicant argued that the compensation was too low given the duration, while the court emphasized that the underlying debt was merely 915 kuna. The court ruled that awarding higher damages would contradict the nature of the right to a trial within a reasonable time and risk abuse of rights.

Legislator headnote

AI generated

Article 380 of the Civil Procedure Act; Article 29 of the Constitution: The Supreme Court established that compensation for delay in enforcement proceedings must be calibrated to the specific circumstances of each case, including the amount in dispute, and that higher awards are not warranted when the underlying obligation is minimal.

Keywords

AI generated
enforcement proceedings reasonable time compensation for delay Article 380 ZPP abuse of rights constitutional protection procedural delay

Cited Legislation

AI generated
Article 380 of the Civil Procedure Act
Article 29 of the Constitution
Article 13 of the Enforcement Act
Article 354 of the Civil Procedure Act
Article 365 of the Civil Procedure Act

Cited Case Law

AI generated
Constitutional Court Decision U-IIIVs-3669/2006

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: II Gžzp 119/10-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Jadranka Juga, kao predsjednika vijeća, te članova vijeća Aleksandra Peruzovića i Đure Sesse, u pravnoj stvari predlagatelja D. D., iz N. P., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Gžzp-365/09-2 od 21. prosinca 2009., u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Gžzp-365/09-2 od 21. prosinca 2009.

Obrazloženje

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Gžzp-365/09-2 od 21. prosinca 2009. prihvaćena je žalba predlagatelja kao osnovana i preinačeno rješenje Županijskog suda u Koprivnici, posl. br. Gzp-3/09-6 od 8. svibnja 2009., te je riješeno da je Općinski sud u Koprivnici dužan provesti ovršne radnje i dovršiti postupak ovrhe u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod posl. br. Ovr-2610/99 u roku od 6 mjeseci računajući od dostave rješenja (točka I. izreke), da se predlagatelju D. D. određuje primjerena naknada u iznosu od 1.000,00 kuna (točka II. izreke), dok je pod točkom III. izreke protustranci Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za isplatu.

Protiv navedenog rješenja predlagatelj je 18. siječnja 2010. podnio ustavnu tužbu koja se, temeljem članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 153/09, dalje: ZS) ima smatrati žalbom podnesenom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010., objavljenom u „Narodnim novinama“ broj 34/10). Predlaže žalbu usvojiti i preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda.

Žalba nije osnovana.

II Gžzp 119/10-3

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, broj 73/91) na koje, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Pobijanim drugostupanjskim rješenjem Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio je žalbu predlagatelja kao osnovanu i preinačio rečeno rješenje Županijskog suda u Koprivnici, posl. br. Gzp-3/09-6 od 8. svibnja 2009., kojim je taj sud – kao sud prvog stupnja – odbio zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku glede predmeta Općinskog suda u Koprivnici, posl. br. Ovr-2610/99.

Vrhovni sud Republike Hrvatske svoju drugostupanjsku odluku temelji na činjenici da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio čl. 28. ZS odbivši zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Prvostupanjski sud je naime ocijenio da je u predmetnom postupku ovrhe ovršni sud postupao pravilno i bez odugovlačenja, te da je ovrha provedena dostavom rješenja o ovrsi P. b. d.d. u kojoj K., u kojoj ovršenik ima otvoren žiro račun, slijedom čega se ovršni postupak smatra dovršenim.

Suprotno ovakvom zaključku, drugostupanjski sud ocijenio je kako navedeni ovršni postupak, za koje je zakonom propisana hitnost u postupanju (članak 13. stavak 1. Ovršnog zakona – „Narodne novine“ broj 57/96, 29/99), u trenutku donošenja pobijanog rješenja nije bio dovršen, te da obzirom na njegovo trajanje dulje od devet godina, isto predstavlja povredu prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 - pročišćeni tekst broj 55/01, 76/10). Stoga je drugostupanjski sud pobijano rješenje preinačio, odredivši pritom i primjerenu naknadu predlagatelju u iznosu od tisuću kuna, cijeneći pritom činjenicu da nije riječ o predmetu koji je od egzistencijalnog značenja za predlagatelja (obzirom na visinu obveze koju je predlagatelj kao ovršenik dužan podmiriti).

Drugostupanjsko rješenje žalitelj pobija, navodeći u bitnom kako je riječ o preniskoj naknadi za trajanje postupka u razdoblju od preko devet godina, osobito ako se ima na umu da je riječ o postupku za koji je zakonom propisana hitnost u postupanju.

Suprotno žalbenim navodima, vijeće sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocjenjuje kako je odluka suda drugog stupnja u cijelosti pravilna i zakonita. Žalitelju, naime, valja osobito ukazati kako bi dosuđivanje veće naknade u predmetnom slučaju bilo u izravnoj suprotnosti sa svrhom i naravi samog instituta za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da se je ovršni postupak vodio radi naplate iznosa od 915,00 kuna. Slijedom izloženog, ni značaj prava koje se u konkretnom slučaju štiti ne opravdava dosuđivanje veće naknade za utvrđenu povredu prava na suđenje u razumnom roku. Također valja ukazati kako bi suprotna praksa, kakvu zagovara predlagatelj, otvorila mogućnost zloporabe rečenog prava, što bi također bilo u izravnoj opreci s ciljem ovog instituta.

Nadalje, pobijajući drugostupanjsku odluku žalitelj se u žalbi poziva na neke ranije odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojima je suđena viša naknada nego u

II Gžzp 119/10-3

predmetnom slučaju. Navedeni žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost pobijanih nižestupanjskih odluka. Ovo stoga jer se visina naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku utvrđuje prema okolnostima svakog pojedinog predmeta u pogledu doprinosa predlagatelja, složenosti postupka, njegove vrste, postupanja nadležnog suda u pravno relevantnom razdoblju, značaja povrede za predlagatelja, cijeneći pri tome i ukupne gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je valjalo, temeljem članka 380. točka. 2. ZPP-a, odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu te potvrditi i drugostupanjsku odluku u cijelosti.

U Zagrebu, 14. lipnja 2010.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.