Gzp-1211/2009-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1211/09-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja Ž. P. iz R., kojeg zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik u R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 11. kolovoza 2009., 17. svibnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju Ž. P. iz R., u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 11. kolovoza 2009., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08. i 153/09. - dalje: ZS), ovom sudu podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Rabu, pod posl. br. P-197/05, te povodom podnesene žalbe kod Županijskog suda u Rijeci, ne navodeći poslovni broj spisa tog suda.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog suda u Rabu, posl. br. P-197/05, očitovanja Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-1791/09 od 21. siječnja 2010., te službene provjere kod Općinskog suda u Rabu, utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- predmetni postupak pokrenut je 2. kolovoza 2005. pred Općinskim sudom u Rabu (dalje: sud), podnošenjem tužbe s prilozima tužitelja Ž. P. iz R., … (ovdje predlagatelja), zastupanog po punomoćniku I. D., odvjetniku u R., …, protiv Republike Hrvatske kao pravnog sljednika Općine Rab - Grada Raba, radi utvrđenja prava vlasništva. Spis se vodio pod poslovnim brojem P-197/05;

- 27. rujna 2006. određeno je prvo ročište i to za 4. listopada 2006. na koje su pozvane stranke i svjedoci čije je saslušanje predloženo u tužbi;

- 3. listopada 2006. tuženica je uputila sudu obavijest da neće pristupiti na rečeno ročište, te da se protivi tužbenom zahtjevu;

- punomoćnik tužitelja iz svoga pretinca u sudu nije podigao poziv za ročište, uložen u pretinac 27. rujna 2006.;

- na ročištu određenom 4. listopada 2006. nisu pristupile stranke niti punomoćnik tužitelja, te je sud rješenjem od istog dana tužitelja pozvao na dopunu tužbe u roku 8 dana primjenom čl. 109. ZPP-a glede relevantnog ZK izvatka i dodatnih dokaza za tvrdnje navedene u tužbi;

- 11. listopada 2006. tužitelj je podneskom udovoljio traženju suda;

- 18. svibnja 2007. sud je od tužitelja zatražio dokaz o podnošenju zahtjeva za mirno rješenje spora, u smislu čl. 186.a. ZPP-a, i to u roku od 8 dana, uz prijetnju odbačajem tužbe. Tužitelj je dopis zaprimio 28. lipnja 2007. godine i udovoljio mu podneskom od 29. lipnja 2007.;

- 21. listopada 2008. predsjednica suda je donijela odluku kojom je predmet raspoređen u rad drugom sucu;

- 21. listopada 2008. Županijski sud u Rijeci zatražio je očitovanje u povodu zahtjeva tužitelja radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku. Očitovanje je sastavljeno 20. listopada 2008.;

- 21. kolovoza 2008. podnesen je prijedlog za određivanje privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina;

- podneskom od 9. prosinca 2008. jedan od pozvanih svjedoka opravdao je izostanak sa ročišta;

- podneskom od 15. prosinca 2008. tužitelj je predložio uvid u spis posl. br. P-264/07;

- punomoćnik tuženice je 15. prosinca 2008. zatražio odgodu ročišta određenog 16. prosinca 2008. o čemu nije odlučeno, ali je ročište održano, obzirom da je za tuženicu pristupio punomoćnik. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka, te je određeno da će se na idućem ročištu provesti dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, kojemu je naloženo dostaviti relevantne povijesne zemljišnoknjižne izvatke;

- 16. prosinca 2008. sastavljena je obavijest trećoj osobi o otpočetoj parnici, zaprimljena 18. prosinca 2008.;

- 20. siječnja 2009. godine održano je ročište na kojem je izveden dokaz saslušanjem svjedoka i prihvaćen prijedlog tužitelja za saslušanjem daljnjih svjedoka;

- tužitelj je podneskom od 26. siječnja 2009. obavijestio sud o povlačenju zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, o čemu je Županijski sud u Rijeci donio pripadajuće rješenje 30. siječnja 2009.;

- ročište određeno za 28. veljače 2009. godine odgođeno je zbog službene spriječenosti suca;

- na ročištu održanom 6. ožujka 2009. izveden je dokaz saslušanjem dvojice svjedoka, te je tužitelj izvijestio sud kako ne može pribaviti traženu presliku povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka zbog opsežnosti istog, predloživši saslušanje daljnjih svjedoka, što je prihvaćeno;

- na ročištu održanom 14. travnja 2009. izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje, tužitelj je predložio saslušanje daljnjih svjedoka, što je prihvaćeno i naloženo mu pribaviti presliku daljnjeg relevantnog povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka, do idućeg ročišta;

- dopisom od istog dana sud je zatražio od Ureda državne uprave za graditeljstvo i zaštitu okoliša – Ispostava Rab, podatke o tome je li se sporna nekretnina nalazila unutar građevinskog zemljišta na dan 23. srpnja 1991., o čemu je sudu dostavljeno Uvjerenje 22. travnja 2009.;

- 6. svibnja 2009. odgođeno je ročište, obzirom da nije pristupio svjedok za kojeg nije bilo vidljivo je li mu poziv dostavljen;

- tužitelj se podneskom od 1. lipnja 2009. očitovao;

- na ročištu održanom 2. lipnja 2009. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka, te je zaključena glavna rasprava;

- 17. lipnja 2009. održano je ročište za objavu presude, na kojem je sud donio i objavio presudu kojom je tužbeni zahtjev odbijen; a pismeni otpravak stranke su primile 20. srpnja 2009.;

- protiv rečene presude tužitelj je 24. srpnja 2009. podnio žalbu koja je tuženiku na odgovor dostavljena 4. kolovoza 2009., te je 15. rujna 2009. predmet je radi odlučivanja o žalbi dostavljen Županijskom sudu u Rijeci;

- rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenoga 2009. godine određen je Županijski sud u Bjelovaru kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovoj pravnoj stvari;

- Županijski sud u Bjelovaru je predmet zaprimio 25. studenoga 2009. i vodio ga pod poslovnim brojem Gž-1791/09;

- Županijski sud u Bjelovaru je u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2010. donio presudu kojom je žalba tužitelja odbijena i presuda prvog stupnja potvrđena;

- punomoćnik tužitelja je zaprimio drugostupanjsku odluku 30. ožujka 2010.

Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagatelja, ovaj sud prije svega ukazuje kako pravno relevantno razdoblje – koje predstavlja odlučnu činjenicu s tim u svezi – u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od dana podnošenja tužbe (2. kolovoz 2005.) do 30. ožujka 2010., kada je punomoćnik predlagatelja primio drugostupanjsku odluku kojom je presuda prvostupanjskog suda potvrđena, čime je pravomoćno odlučeno o pravima tužitelja, ovdje predlagatelja.

U konkretnom postupku, stoga, pravno relevantno razdoblje sveukupno je trajalo 4 (četiri) godine, 7 (sedam) mjeseci i 28 (dvadesetiosam) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko četiri godine daje osnova za zaključak da je postupak dugotrajno vođen. Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije svega nedovoljno ažurnog te neučinkovitog postupanja Općinskog suda u Rabu.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno 9 ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju od stranaka, ali i izvodeći dokaze saslušanjem više svjedoka. No, valja istaknuti kako sud pritom nije postupao u potpunosti ažurno. Tijekom postupka su, naime, uočena dva razdoblja izostanka procesnih aktivnosti od strane suda – prvi puta odmah nakon podnošenja tužbe (2. kolovoza 2005.) kada sud nije poduzeo nikakvu radnju sve do 27. rujna 2006., kada je odredio ročište za 4. listopada iste godine; drugi puta, pak, sud nije poduzeo nikakvu procesnu aktivnost od podneska tužitelja 29. lipnja 2007., sve do 21. kolovoza 2008. kada je tužitelj podnio prijedlog za određivanjem privremene mjere, što predstavlja zastoj u postupanju dulji od gotovo 14 mjeseci.

Nadalje, upravo veći broj određenih i provedenih ročišta (od devet ih je održano sedam, pri čemu je jedno odgođeno zbog spriječenosti suca), ukazuje također da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije.

S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagatelj (u predmetnom postupku tužitelj) svojim držanjem u parnici značajno pridonio trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako tužitelj nije odmah uz tužbu dostavio sve relevantne isprave i predložio relevantne dokaze (sukladno čl. 186. st. 1. ZPP), već je to činio tijekom čitavog postupka i u više navrata, uključujući i opetovano iznošenje dokaznih prijedloga – saslušanje novih svjedoka. Nadalje, punomoćnik tužitelja je zbog svoje pasivnosti propustio podići i poziv na prvo ročište za glavnu raspravu, koje je moralo biti odgođeno; pritom je sud rješenjem još morao i pozvati tužitelja na dopunu tužbe i prilaganje dodatnih dokaza tvrdnjama istaknutim u tužbi. Nadalje, sud je odmah potom rješenjem morao dodatno zatražiti i dokaz o mirnom rješenju spora s tuženicom (čl. 186.a ZPP), o čemu je tužitelj dokaze također dostavio naknadno. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagatelj nije doduše utjecao na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagatelju pripada zbog povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku.

U konkretnoj pravnoj stvari svakako je riječ o složenom predmetu, ne samo obzirom na predmet spora (utvrđenje prava vlasništva), već i glede činjenice da je tijekom postupka bilo potrebno izvesti dokaze saslušanjem više svjedoka. Naposljetku, od nadležnog ureda državne uprave valjalo je zatražiti podatke o povijesnom statusu spornog zemljišta, ali i priložiti spis posl. br. P-264/07, radi uvida.

Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i rečenom doprinosu predlagatelja duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na neažurno vođenje postupka i njegovo trajanje u izloženom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01- pročišćeni tekst i broj 55/01 - ispravak).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 2.000,00 kuna, osobito imajući na umu navedeni doprinos predlagatelja, složenost postupka, ali i činjenicu da je o pravima predlagatelja u međuvremenu pravomoćno odlučeno. Pri dosuđivanju navedene naknade ovaj sud je uzeo u obzir i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 17. svibnja 2010.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.