Rev-x-479/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 479/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Renati Šantek, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. R. iz K. T., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1315/05-2 od 12. travnja 2005., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9026/03 od 28. listopada 2004., 11. travnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika M. R. kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je ugovor o kupoprodaji sklopljen dana 25. 07. 1995. god. između M. R. i D. R., kao prodavatelja i S. K., kao kupca, o kupnji stana u Z., …, stan broj 51 na VIII katu, površine 56,75 m2, sagrađen na k.č.br. 3755/2 k.o. M. raskinut.

II. Nalaže se tuženiku M. R. iz K. T. da sa D. R. (po presudi od 23. svibnja 2001. god. posl. broj P-4057/98) tužitelju S. K. iz Z., isplati iznos od 133.062,75 kn s kamatom koju određuje članak. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN RH br. 22/94, 50/04, 19/95, 36/96, 76/96 i 72/02), a koja teče na taj iznos od 26. srpnja 1995. god. do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka, u iznosu od 17.690,00 kn solidarno sa D. R. po rečenoj presudi, te daljnji iznos od 3.553,00 kn, sve to u roku od 15 dana.“

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se žalba tuženika M. R. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9026/03 od 28. listopada 2004. godine pod točkom I. izreke u cijelosti, te u dijelu izreke pod II. koji glasi:

„Nalaže se tuženiku M. R. iz K. T. da tužitelju S. K. iz Z., isplati iznos od 133.062,75 kn sa kamatom koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN RH br. 22/94, 50/04, 19/95, 36/96, 76/96 i 72/02), a koja teče na taj iznos od 26. srpnja 1995.god. do isplate, uz naknadu parničnog troška, u iznosu od 17.690,00 kn, te daljnji iznos od 3.553,00 kn, sve to u roku od 15 dana.“

II. Prihvaća se žalba D. R. (prije II. tuženice) u dijelu iste presude pod točkom II. izreke koji glasi:

„…da sa D. R. (po presudi od 23. svibnja 2001. god. posl. broj P-4057/98) …“ plati navedeni iznos, te u dijelu koji glasi: „…solidarno sa D. R.…“, u odnosu na troškove postupka, te se u tom dijelu ukida ista presuda i tužba odbacuje.“

Protiv drugostupanjske presude pod točkom I. izreke reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju kojim osporava revizijske navode u cijelosti i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije reviziju kao neosnovanu. Traži trošak nastao podnošenjem revizije.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07 - dalje: ZPP) koji se u ovom postupku, s obzirom da je drugostupanjska presuda donesena prije 1. listopada 2008., primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08 i 123/08) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna.

Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili ako pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili ako su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, da se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

U ovom parničnom predmetu tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje da je raskinut ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je sklopio s tuženikom M. R. i ranije tuženicom D. R., kao prodavateljima, 25. srpnja 1995. i isplatu iznosa od 133.062,75 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, koji iznos predstavlja dio kupoprodajne cijene plaćen tuženicima po spomenutom ugovoru. Tužbeni zahtjev tužitelja sastoji se dakle od dva dijela, onoga na utvrđenje da je ugovor o kupoprodaji od 25. srpnja 1995. raskinut i onoga na isplatu iznosa od 133.062,75 kuna, pri čemu je zahtjev na utvrđenje s obzirom na predmet spora zapravo deklaratorni preambul zahtjevu na isplatu.

S obzirom da zahtjev na utvrđenje treba promatrati kao deklaratorni preambul zahtjevu na isplatu taj se zahtjev ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti zahtjeva na isplatu, koji u konkretnom slučaju iznosi 133.062,75 kuna.

Međutim, u ovom parničnom predmetu iznos od 133.062,75 kuna predstavlja jedinstvenu vrijednost predmeta spora u odnosu na tuženika M. R. i na tuženicu D. R.. Zbog toga, radi pravilnog utvrđivanja vrijednosti predmeta spora revizijom pobijanog dijela presude u odnosu na svakog tuženika, u obzir treba uzeti i citiranu odredbu čl. 37. st. 2. ZPP.

S obzirom da tužitelj od tuženih ne traži da mu solidarno plate iznos od 133.062,75 kuna, tuženici u parnici imaju položaj običnih suparničara i svaki je od njih samostalna stranka u smislu čl. 200. ZPP. Zbog toga naznačenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 133.062,75 kuna, u skladu s čl. 37. st. 2. ZPP, treba podijeliti s brojem tuženih. Na taj način dobiveni iznos od 66.531,38 kuna, predstavlja vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog tuženika zasebno, a ujedno i vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dijela presude u odnosu na tuženika M. R.

S obzirom da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na tuženika M. R. ne prelazi iznos od 100.000,00 kuna, nije dopuštena revizija prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. t. 1. t. 1. ZPP.

Zbog izloženog je, na temelju čl. 392. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 11. travnja 2011.

S U T K I N J A

Renata Šantek, v. r.