Gž-978/2019-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

.

Broj: Gž-978/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Katice Lučić i Sanje Gospočić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika TD P. – E. d.o.o. i II okrivljenika D. Đ., zbog prekršaja iz članka 226. stavak 1. točka 2. i stavak 3. Zakona o strancima (NN 130/11, 74/13, 69/17, 46/18, 66/19) i članka 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, broj: 80. Pp G-1399/2019, od 17. svibnja 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2019.,

r i j e š i o j e:

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, ukida se pobijana presuda u odnosu na prekršaj iz 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18), opisan u izreci pobijane presude i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o je:

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata i potvrđuje pobijana presuda u odnosu na prekršaj iz članka 226. stavak 1. točka 2. i stavak 3. Zakona o strancima (NN 130/11, 74/13, 69/17, 46/18, 66/19), opisan u izreci pobijane presude.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjsko presudom na temelju članka 161. stavak 5. točka 2. Prekršajnog zakona protiv okrivljenika je odbijena optužbe, zbog prekršaja iz članka 226. stavak 1. točka 2. i stavak 3. Zakona o strancima i članka 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, opisanih u izreci.

Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati.

Žalba je djelomično osnovana.

Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 15713, 110/15, 70/17, 118/18 – dalje u tekstu PZ), ovaj sud nalazi da je pravilno i zakonito postupio prvostupanjski sud kada je protiv okrivljenika optužbu odbio, zbog prekršaja iz članka 226. stavak 1. točka 2. i stavak 3. Zakona o strancima, opisanog u izreci, te da je za svoju odluku dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

Naime, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da su okrivljenici platili iznos od 60.000,00 kn u Državni proračun, a po usmenom rješenju nadležnog tijela, više inspektorice rada, od 03. svibnja 2019., donesenom na temelju članka 207. i 208. Zakona o strancima, radi rada O. N. i M.H., državljana treće zemlje, na poslovima elektroinstalatera, za koje poslove im nije izdana dozvola za boravak i rad, pa je stoga pravilno prvostupanjski sud odbio optužbu protiv okrivljenika za isti prekršaj (članak 181. točke 4. PZ), što je u skladu sa stajalištem ovoga Suda da se primijenjene administrativne mjere smatraju presuđenom stvari, ako je za isti činjenični opis pokrenut prekršajni postupak, a o čemu se radi u konkretnom slučaju, a što je i u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, kao što je u predmetu Ruotsalainen protiv Finske (presuda od 16. lipnja 2009., zahtjev br. 13079/03), gdje je ESLJP utvrdio da unatoč okolnosti što je izrečena mjera u nacionalnom sustavu kvalificirana kao fiskalna mjera, a ne kaznenopravna sankcija, pretežiti značaj ima priroda kažnjive radnje, te s obzirom na to da prema tvrdnjama tužene države, dodatni porez nije nametnut u svrhu naknade štete, nego je imao svrhu odvraćanja, odnosno prevencije takvih ponašanja u budućnosti, to je Sud utvrdio da se iz toga može zaključiti da je mjera izrečena temeljem propisa čija je svrha, odnosno pravna priroda punitivna.

Stoga žalbenim navodima u kojima u bitnom tužitelj navodi da okrivljenici u postupku koji se vodio pri Državnom inspektoratu nisu pravomoćno osuđeni niti oslobođeni optužbe, niti je protiv njih obustavljen postupak, tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost presude u odnosu na prekršaj iz članka 226. stavak 1. točka 2. i stavak 3. Zakona o strancima, opisanog u izreci pobijane presude.

Međutim, u odnosu na prekršaj iz članka 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisan u izreci, s obzirom na zauzeto pravno stajalište sjednice Odjela gospodarstva i financija ovog suda, prvostupanjski sud povrijedio je u korist okrivljenika materijalno prekršajno pravo, a na što osnovano ukazuje žalitelj, budući da se donijeto upravno rješenje odnosi samo na prekršaj iz članka 226. stavak 1. točka 2. i stavak 3. Zakona o strancima, ali ne i na prekršaj iz 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (nedostavljanje u propisanom roku podataka o početku osiguranja radnika M.M.), pa je žalba tužitelja u tom dijelu osnovana.

Slijedom navedenog pobijana presuda je u tom dijelu ukinuta i predmet vraćan prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, u kojem će isti po pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku, u tom dijelu, vodeći računa kako inkriminirani prekršaj mora biti pravilno pravno označen, što je u prvostupanjskoj presudi, također izostalo.

Iz izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 23. rujna 2019.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić Prester, v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.