Rev-3081/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3081/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. L. iz Z., koga zastupa V. U., protiv tuženika P. S. d.d. iz Z., radi osporavanja ponude, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru od 23. lipnja 1999. godine, br. Gž 302/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru od 9. siječnja 1997. godine, br. P 391/96, u sjednici održanoj dana 9. studena 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Zadru od 23. lipnja 1999. godine, br. Gž 302/97 i presuda Općinskog suda u Zadru od 9. siječnja 1997. godine, br. P 391/96 i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je, da ponuda tuženika za sklapanje ugovora o radu s tužiteljem nije u skladu s odredbom čl. 241. st. 2. Zakona o radu u dijelu koji se odnosi na radno mjesto i na plaću tužitelja, te se nalaže tuženiku da s tužiteljem zaključi ugovor o radu koji će u dijelu odredbe o radnom mjestu - čl. 2., utvrđivati pravo tužitelja da obavlja poslove radnog mjesta šefa sale - voditelja restorana, i u dijelu odredbe o plaći - čl. 10. utvrđivati pravo tužitelja na plaću u visini i iznosu sukladno tarifnim stavovima kolektivnog ugovora za djelatnost turizma i ugostiteljstva za navedeno radno mjesto i to u radnom odnosu na neodređeno vrijeme.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio. Revizija je osnovana.

Tužitelj je stavio svoj zahtjev prema tuženiku onako kako je navedeno u izreci presude suda prvoga stupnja.

U dosadašnjem postupku je utvrđeno da je tužitelj s tuženikom kao poslodavcem zasnovao radni odnos 20. lipnja 1985. godine na radnom mjestu šefa sale - voditelja restorana, da je tužitelj od 12. rujna 1991. godine radio na radnom mjestu portira - stražara recepcije i održavanja, jer zbog nastupa ratnih okolnosti i useljenja prognanika u objekte tuženika, ovaj se više nije mogao baviti svojom osnovnom djelatnošću, da je tuženik ponudio tužitelju ugovor o radu upravo na spomenutom radnom mjestu na kojem je radio od 12. rujna 1991. godine do 12. travnja 1996. godine, kada je na temelju navedene ponude zaključen ugovor o radu, te da je rad na tom radnom mjestu manje plaćen od rada na mjestu šefa sale.

Na temelju tih činjenica, a primjenjujući odredbu čl. 241. st. 2. Zakona o radu, sudovi nižega stupnja su tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim.

Spomenuta zakonska odredba predviđa u pogledu trajanja radnog odnosa, radnoga vremena, poslova koje zaposlenik obavlja, plaće i drugih uvjeta, da ugovor iz st. 1. toga članka čije sklapanje je dužan poslodavac ponuditi zaposleniku, ne smije biti nepovoljniji od uvjeta pod kojima je radni odnos zasnovan, odnosno pod kojima su bili uređeni odnosi zaposlenika i poslodavca do dana sklapanja toga ugovora, ako odredbama toga zakona ta pitanja nisu drukčije određena.

Tuženik je nakon stupanja na snagu Zakona o radu, a u skladu s odredbom čl. 123. st. 1. toga zakona, donio Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova i radnih zadataka 14. ožujka 1996. godine, u kojem je u čl. 8. toč. 29. predviđeno radno mjesto portira - stražara recepcije i održavanja, time da se ugovor o radu na tom radnom mjestu zaključuje na neodređeno vrijeme.

Istim pravilnikom je predviđeno radno mjesto šefa sale, ali kao mjesto predviđeno za obavljenje sezonskih poslova (str. 34. toč. 9. Pravilnika).

Sudovi nižega stupnja su ocijenili da je tuženik kao poslodavac ponudio tužitelju sklapanje ugovora o radu, koji je glede uvjeta nepovoljniji od uvjeta pod kojima je radni odnos zasnovan. Kao što je prije navedeno čl. 241. st. 2. Zakona o radu predviđa da u pogledu uvjeta ugovor o radu koga treba ponuditi poslodavac zaposleniku ne smije biti nepovoljniji od uvjetima pod kojima je radni odnos zasnovan, odnosno pod kojima su bili uređeni odnosi zaposlenika i poslodavca do dana sklapanja toga ugovora.

Iz prije spomenutih činjenica proizlazi, da je tužitelj od 1991. do 1996. godine kada mu je ponuđeno sklapanje ugovora, dakle, pet godina, obavljao poslove radnog mjesta za koje mu je ponuđeno sklapanje ugovora, tj. portira - stražara recepcije i održavanja, što bi moglo upućivati na zaključak da su na taj način bili uređeni odnosi zaposlenika i poslodavca do dana sklapanja ugovora.

U pogledu plaće pak tuženik je naveo da je tužitelj primao i na tom mjestu plaću šefa sale.

Iz svega iznijetoga proizlazi da sudovi nižega stupnja u dosadašnjem postupku nisu primijenili odredbu čl. 241. st. 2. Zakona o radu po kojoj uvjeti zaključenja ugovora o radu ne smiju biti nepovoljniji od uvjeta pod kojima su bili određeni odnosi zaposlenika i poslodavca do dana sklapanja ugovora o radu, kao ni odredbe tuženikova pravilnika po kojemu je radno mjesto šefa sale za koje tužitelj traži da se zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, predviđeno za sezonsko obavljanje poslova, tj. zaključenje ugovora o radu na određeno vrijeme što bi mogao za njega biti nepovoljniji uvjet.

Kako sudovi nižega stupnja, budući da nisu primijenili prije navedene propise, nisu u skladu s njima utvrdili da li su uvjeti koje je tuženik ponudio tužitelju prilikom zaključenja ugovora o radu nepovoljniji u smislu odredbe čl. 241. st. 2. Zakona o radu, pa stoga zbog navedene pogrešne primjene materijalnog prava i činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, nije bilo uvjeta za preinaku pobijane presude, već je reviziju kao osnovanu trebalo prihvatiti, ukinuti presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku).

U ponovljenom postupku taj sud će nakon što postupi na prije opisani način o tužbenom zahtjevu donijeti novu presudu.

U Zagrebu, 9. studena 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.