Rev-644/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 644/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Katarine Buljan i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz Z., H. K. kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, Zagreb (ranije Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske), radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 26. siječnja 1999. godine broj: Gž-3832/97-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 16. prosinca 1996. godine broj: Pn-214/94, u sjednici održanoj dana 09. studenog 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tužene se prihvaća, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu od 26. siječnja 1999. godine broj: Gž-3832/97-2 i Općinskog suda u Zagrebu od 16. prosinca 1996. godine broj: Pn-214/94 u točci I. i II. Izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da tužitelju na ima naknade štete plati iznos od 172.134,66 kn sa zakonskom zateznom kamatom i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 21.111,00 kn (točka I. izreke) te da mu isplaćuje mjesečnu rentu u iznosu od 400,00 kn počev od 01. srpnja 1993. godine pa nadalje (toč. II. Izreke). Tužbeni zahtjev je odbijen za iznos od 50.500,00 kn i za rentu u iznosu od 100,00 kn mjesečno (toč. III. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužene i potvrđena presuda suda prvog stupnja u točci I. i II. Izreke.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinače ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o sadržaju revizije.

Revizija je osnovana

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92. i 112/99. - dalje: ZPP) , na koju ovaj sud temeljem čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a ni ona iz točke 13. toga članka na koju se poziva tuženica jer presude sudova nižeg stupnja nemaju takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati. Osnovano se međutim u reviziji navodi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno što je imalo za posljedicu da sve relevantne činjenice nisu utvrđene.

Utvrđeno je da je dana 20. listopada 1992. godine došlo do prometne nezgode u Zadru tako što se M. Č., koji je upravljao autobusom reg. oz. …, kretao ulicom A. Starčevića iz pravca hotela K. u pravcu križanja sa Zagrebačkom cestom te se zaustavio u položaju skretanja ulijevo. Nakon promjene znaka na semaforu pokrenuo je autobus i kada se nalazio na samom križanju nastavio je vožnju u lijevo, a nije propustio tužitelja koji se kretao osobnim automobilom ravno zadržavajući svoj pravac kretanja. Sudovi nižeg stupnja ocjenjuju da je za prometnu nezgodu u kojoj je tužitelj zadobio tjelesne ozljede isključivo kriv vozač mobiliziranog autobusa, pa da se u smislu odredbe čl. 178. st. 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 53/91, 73/91, 3/994, 7/96. i 112/99) primjenjuju pravila o odgovornosti po osnovi krivnje i da je stoga tužena u osnovi dužna naknaditi štetu tužitelju.

Tužena s pravom u reviziji navodi da sudovi nižeg stupnja nisu primijenili odredbu čl. 218. tada važećeg Zakona o službi u oružanim snagama («Narodne novine» broj 32/91). Prema toj odredbi za štetu što je vojna osoba u vezi s obavljanjem službe počini trećoj osobi odgovara Republika Hrvatska, osim ako dokaže da je vojna osoba u danim okolnostima postupala onako kako je trebalo. Za postojanje odgovornosti tužene u smislu te zakonske osobe traži se dakle, osim drugih pretpostavki, da je šteta učinjena u vezi s obavljanjem vojne službe. U konkretnom slučaju sudovi nižeg stupnja zbog toga što tu zakonsku odredbu nisu imali na umu nisu ni utvrđivali je li M. Č. štetu počinio u obavljanju službe ili u vezi sa službom. Nije utvrđeno ni je li M. Č. bio u vojnoj službi, osim što se posredno može zaključiti da je imao status vojne osobe na temelju činjenice što je upravljao autobusom koji je bio mobiliziran za potrebe Hrvatske vojske.

Osim toga, ovaj parnični postupak je bio prekinut temeljem odredbe čl.180 a. Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 112/99) danom njegovog stupanja na snagu (06.11.1999), a nastavljen je temeljem odredbe čl.4.Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine", br.117/03 – dalje: Zakon) stupanjem na snagu toga Zakona. Njime je uređena odgovornost Republike Hrvatske za štetu koju su tijekom Domovinskog rata od 17.kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi (čl.1.), s tim da Republika Hrvatska po općim pravilima o odgovornosti za štetu odgovara samo za onu štetu koja nema karakter ratne štete (čl.2. Zakona).

Za pravilnu primjenu materijalnog prava potrebno je utvrditi činjenice od kojih ovisi odgovor na pitanje radi li se u konkretnom slučaju o ratnoj šteti, pri čemu treba imati na umu da se prema odredbi čl.3. st. 2. Zakona pretpostavlja da je ratna šteta ona šteta koju su tijekom Domovinskog rata (od 17.08.1990.do 30.06.1996) uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe, ako je počinjena u vrijeme i na prostoru odvijanja vojnih borbenih akcija, ali oštećenik može dokazivati suprotno. Šteta koju su uzrokovali u tom vremenskom razdoblju pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s tom službom može biti ratna šteta iako nije počinjena u vrijeme i na prostoru odvijanja vojnih borbenih akcija, u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona pri čemu treba imati na umu da u toj odredbi nisu taksativno navedene sve takve štete koje se smatraju ratnim štetama već primjerice.

Ne može se ispitati je li materijalno pravo pravilno primijenjeno zbog toga što odlučne činjenice od kojih ovisi primjena tih propisa nisu raspravljene i utvrđene, pa je reviziju tuženice valjalo prihvatiti i temeljem čl. 395. st. 2. ZPP i presude sudova nižeg stupnja ukinuti te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s tim da je u nastavku postupka potrebno utvrditi prvenstveno je li u vrijeme prometne nezgode M. Č. bio pripadnik hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga i je li u tom trenutku bio u službi, odnosno je li upravljanje autobusom bilo u vezi sa službom, a nakon toga i ostale činjenice koje su relevantne za primjenu citiranih propisa.

U Zagrebu, 09. studenog 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.