I Kr-316/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 316/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv osuđenog R. D., zbog krivičnog djela iz čl. 196. st. 1. OKZRH odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenog s prijedlogom Općinskog suda u Splitu od 23. studenog 1993. broj K-1451/1992 (Kv-223/1993) u sjednici održanoj 23. prosinca 1993.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se zahtjev osuđenog R. D. za izvanredno ublažavanje kazne, preinačuje se u odluci o kazni presuda Okružnog suda u Splitu od 26. svibnja 1993. broj Kž-236/1993 kojom je preinačena u odluci o kazni presuda Općinskog suda u Splitu od 11. veljače 1993. K- 1451/92, te se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je tom presudom R. D. osuđen zbog krivičnog djela iz čl. 196. st. 1. OKZRH

IZVANREDNO UBLAŽAVA

na način da se osuđenom R. D. na temelju čl. 47. st. 2. OKZRH izriče uvjetna osuda tako, da mu se kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci uzima utvrđenom i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni R. D. za vrijeme od 2 (dvije) godine ne počini novo krivično djelo.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Splitu od 26. svibnja 1993. broj Kž-236/1993 kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 11. veljače 1993. broj K-1451/1992 u odluci o kazni R. D. je osuđen zbog krivičnog djela iz čl. 196. st. 1. OKZRH na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Osuđenik nije stupio na izdržavanje kazne, a zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osobno.

I Kr 316/1993-3

U zahtjevu osuđenik navodi da se kao podrijetlom hercegovac dobrovoljno javio u postrojbe Hrvatskog vijeća obrane i da se od 4. listopada 1992. godine borio na svim hercegovačkim ratištima. Ratna stradanja prouzrokovale su kod njega teške psihičke traume, tako da se pred par mjeseci vratio kući i sada se liječi na Neuropsihijatrijskoj klinici KBC Split.

Smatra da su ove nove okolnosti podobne da u smislu čl. 399. ZKP prouzrokuju izvanredno ublažavanje kazne.

Sud prvoga stupnja dostavljajući zahtjev ovom sudu predložio je da se zahtjev uvaži.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razmatranja zahtjeva ističe, da se nisu stekli uvjeti za primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Zahtjev je osnovan.

Optuženik je uz zahtjev dostavio potvrdu HVO-a Hrvatske zajednice Herceg-Bosna od 7. rujna 1993. iz koje slijedi, da je osuđenik bio pripadnik brigade K. D. i da se borio na svim hercegovačkim ratištima, te da se istako hrabrošću i požrtvovnošću zbog čega je više puta pohvaljivan.

Iz liječničke potvrde i nalaza psihologa od 7. rujna 1993. godine, koji su također dostavljeni uz zahtjev, proizlazi, da se osuđenik liječi od psihoneuroze i da ima smetnji iz depresivnog kruga koje su po intenzitetu gotovo na psihotičnoj razini.

Iz navedenih podataka slijedi, da se optuženik iz domoljubnih motiva dobrovoljno prijavio u postrojbe HVO-a i da je boreći se na mnogim ratištima zbog toga i psihički obolio. Ove okolnosti, kojih nije bilo kada se izricala presuda, su takve naravi i kvalitete, da bi one da su postojale u vrijeme suđenja, očito dovele do blaže krivične sankcije.

Upravo zbog navedenog je na temelju čl. 401. st. 6. ZKP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 23. prosinca 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana, v.r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.