II Kž-575/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasne Galešić kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. H. zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 01. rujna 2010. god., broj K- 9/10, o produljenju pritvora nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 10. rujna 2010. god.,
Legislator headnote
AI generatedII Kž-575/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru nakon donesene nepravomoćne presude kojom je opt. Ž. H. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci zbog dva kaznena djela iz čl. 218. st. 2. KZ („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04, 84/05 i 71/06), produljen je pritvor protiv optuženika po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 575/10-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasne Galešić kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. H. zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 01. rujna 2010. god., broj K- 9/10, o produljenju pritvora nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 10. rujna 2010. god.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba opt. Ž. H. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru nakon donesene nepravomoćne presude kojom je opt. Ž. H. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci zbog dva kaznena djela iz čl. 218. st. 2. KZ („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04, 84/05 i 71/06), produljen je pritvor protiv optuženika po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP).
Protiv tog rješenja žali se optuženik po branitelju po službenoj dužnosti K. S., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje kao i pritvor protiv optuženika.
Žalba nije osnovana.
Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv opt. Ž. H. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.
Naime, prema činjeničnom opisu nepravomoćne presude optuženik je osnovano sumnjiv da je u vrlo kratkom vremenu od svega pet dana počinio dva kaznena djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, na način da je iz prodavaonica s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, uz prijetnju nožem otuđivao novac i cigarete.
ći da je kazneno djelo razbojništva opisano u točki 2. počinio samo pet dana Budu
nakon što je na policiji bio ispitan u svezi s razbojništvom opisanim pod točkom 1. i pušten na slobodu, s pravom prvostupanjski sud zaključuje da to i pored njegove dosadašnje
II Kž 575/10-3
neosuđivanosti ukazuje na veći stupanj odlučnosti, upornosti, a time i kriminalne volje u njegovom postupanju koje je motivirano pribavljanjem imovinske koristi.
Osim toga, optuženik je bez stalnog zaposlenja i redovnih primanja za podmirenje životnih potrebe njega i njegove brojne obitelji, koja je zbog toga u sustavu stalne socijalne skrbi, a psihijatrijskim vještačenjem je utvrđeno i da se radi o osobi s poremećajem osobnosti koja je uz to i politoksikomanski ovisnik na nivou zlouporabe psihoaktivnih tvari.
Sve naprijed istaknute činjenice i okolnosti, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, jesu one osobite okolnosti koje i nadalje opravdavaju bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi nastavio sa činjenjem istih ili sličnih kaznenih djela, zbog čega je i daljnja primjena mjere pritvora protiv optuženika po osnovi čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP opravdana i na zakonu utemeljena.
Žalbenim navodima da je dosadašnji boravak u pritvoru na optuženika u dovoljnoj mjeri preventivno djelovao i da bi puštanjem iz pritvora mogao psihološki pripremiti svoje petoro djece na višegodišnji odlazak zbog izdržavanja kazne zatvora, uz značaj svih naprijed utvrđenih okolnosti i stupanj vjerojatnosti za ponavljanje kaznenog djela, nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonska utemeljenost pobijanog rješenja. Uzgred valja napomenuti da žalitelj potpuno pogrešno tumači odredbu čl. 102. st. 4. ZKP u smislu da se nakon izricanja kazne zatvora u trajanju manjem od pet godina optuženiku uvijek mora ukinuti pritvor. Slijedom svega iznijetog, a budući da ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP, nije utvrđeno da bi bila ostvarena kakva povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe iz čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 10. rujna 2010. god.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Jasna Galešić, v.r.
Damir Kos, v.r.