Rev-233/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 233/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. H. iz S., sada u A., H. R. R. P. ..., A., koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Z. K. i D. R. iz S., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-104/08 od 10. rujna 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1083/06 od 29. svibnja 2007., u sjednici održanoj 29. svibnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-104/08 od 10. rujna 2009. potvrđena je presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1083/06 od 29. svibnja 2007., kojom je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženici platiti tužiteljici 101.000,00 kn sa zateznim kamatama od 29. svibnja 2007. do isplate i uz naknadu troška postupka te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu 12.500,00 kn. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica naknadi nematerijalnu štetu za duševne boli radi posljedica pritvaranja i ponižavanja te za pretrpljeni strah, a sve kao posljedica toga što je ... bila lišena slobode u S. od strane policije, odvedena u privremeni logor u B. S., a nakon toga prebačena u koncentracijski logor u K. gdje je boravila do ... kada je razmijenjena. U revizijskoj fazi postupka je sporno je li nastupila zastara potraživanja naknade štete.

Primjenom odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se temeljem odredbe čl. 53. st. 4. u svezi čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP koja nije ostvarena.

U ovom predmetu postojanje kaznenog djela nije utvrđeno pravomoćnom presudom kaznenog suda. Revizijski navodi da su sudovi u ovom postupku trebali sami utvrditi je li je ratni zločin odvođenje u logor jedne stare žene isključivo po etničkom principu od strane djelatnika vojske i policije u vrijeme rata, ili su trebali ovaj postupak prekinuti ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje zbog kojeg razloga se revizija ne može izjaviti kako to proizlazi iz odredbe čl. 385. ZPP

Prema odredbi čl. 12. st. 3. ZPP u parničnom postupku je sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

Pitanje postojanja kaznenog djela parnični sud nije ovlašten rješavati kao prethodno pitanje već je samo izuzetno ovlašten utvrđivati je li šteta uzrokovana kaznenim djelom i to u slučaju kada postoje procesne pretpostavke zbog kojih se protiv počinitelja djela ne može voditi kazneni postupak.

Odbijajući tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Odredbom čl. 376. st. 1. i 2. ZOO je propisano da potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

Tužiteljica potražuje naknadu štete zbog uhićenja te boravka u logoru od ... do ..., a tužbu je u ovom predmetu podnijela sudu ... 2006. te su s pravom nižestupanjski sudovi ocijenili osnovanim prigovor tuženice da je nastupila zastara potraživanja naknade štete.

Revizijski navodi da se radi o ratnom zločinu nisu od značaja za donošenje odluke u ovom predmetu, jer revidentica ne tvrdi da bi pravomoćnom presudom kaznenog suda bila utvrđena odgovornost počinitelja za to kazneno djelo te u ovom predmetu nije moguće primijeniti duži rok zastare potraživanja iz čl. 377. ZOO.

Na revizijske navode se ističe da tužiteljici nije uskraćeno pravo pristupa sudu kako ona to pogrešno tvrdi, već je njen tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan iz razloga što je u ovom predmetu nastala zastara potraživanja naknade štete. Zato nije povrijeđeno njezino pravo na pošteno suđenje koje je garantirano Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori - "Narodne novine", broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 i 14/02) niti ustavno pravo na efikasnu pravnu zaštitu.

Pravilno je pravno stajalište drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju za tužiteljicu ne bi bio povoljniji niti zastarni rok propisan za naknadu štete u slučaju kada je osoba bila u pritvoru, a do pokretanja kaznenog postupka nije došlo.

Tužiteljica je puštena na slobodu ... pa je do podnošenja tužbe ... 2000. protekao i propisani trogodišnji zastarni rok u smislu čl. 545. u svezi čl. 542. Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", broj 31/93, 35/93, 38/93) te su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su uvažavanjem prigovora zastare tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan.

Ukoliko se pokrene i dovrši kazneni postupak utemeljen na kaznenoj prijavi koju je tužiteljica podnijela 18. svibnja 1996. Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu tada se postupak u ovom predmetu može na prijedlog tužiteljice ponoviti iz razloga propisanog odredbom čl. 421. toč. 9. ZPP.

Kako ne postoje razlozi na koje ukazuje revidentica, a ni razlozi na koje Vrhovni sud Republike Hrvatske pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom odredbe čl. 393. ZPP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 29. svibnja 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.