Supreme Court dismisses appeal against dismissal due to company liquidation, ruling termination lawful.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the employer's appeal against a final judgment ordering the reinstatement of employees following an extraordinary dismissal. The court found that the company did not cease to exist on the date of dismissal because the required notarized resolution for liquidation was never issued, leaving the company in liquidation status. Consequently, the extraordinary dismissal based on the company's dissolution was unlawful, and the lower court correctly ordered the employer to pay back wages and recognize labor rights.
Legislator headnote
AI generatedčl. 107. st. 1. Zakona o radu; čl. 466. st. 1. toč. 2. i čl. 467. Zakona o trgovačkim društvima: An extraordinary dismissal based on the dissolution of a company is unlawful if the company has not legally ceased to exist according to the statutory procedure for dissolution.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 310/06-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića, kao predsjednika vijeća, Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr. sc. Lucije Čimić i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: B. B. iz B., G. S. iz B., K. Z. iz M., C. Z. iz B., J. B. iz B., H. J. iz B., J. F. iz P., J. V. iz B., Š. V. iz B., F. S. iz B., B. D. iz B., M. M. iz P., F. D. iz B., P. V. iz B., B. M. iz M., G. S. iz B., G. S. iz B., J. D. iz B., H. S. iz K., G. D. iz P., S. N. iz B., H. M. iz B., J. J. iz B., T. B. iz B., S. B. iz B., M. V. iz B., J. I. iz B., S. A. iz B., M. S. iz B., K. M. iz B., Č. D. iz B., K. D. iz B., B. F. iz B., J. S. iz P., Ž. F. iz B., Š. J. iz B., K. B. iz B., G. F. iz P., svi zastupani po M. P. T., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Z. S. d.o.o. B. u likvidaciji, B. zastupane po likvidatoru Ž. K. iz S., kojega zastupa N. P., odvjetnik iz Z., radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i isplati plaće, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zlataru br. Gž-256/02. od 7. svibnja 2002., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku br. P-344/01. od 14. lipnja 2001., u sjednici održanoj dana 21. veljače 2007.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da odluka direktora tuženika od 15. studenoga 1999. kojim je tužiteljima s 31. prosinca 1999. izvanredno otkazan ugovor o radu, nije dopuštena, te da se ista poništava. Također je odlučeno da radni odnos tužiteljima prestaje s 31. ožujkom 2000. i naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima plaću sve kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, kao i da tužiteljima prizna sva prava iz radnog odnosa za razdoblje od 1. siječnja 2000. do 31. ožujka 2000. Ujedno je odlučeno da je tuženik dužan tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 98.698,00 kn.
Odlučujući o žalbi tuženika drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio presudu suda prvog stupnja u dijelu u kojem pod I. izreke utvrđeno da je odluka direktora tuženika kojima je tužiteljima izvanredno otkazan ugovor o radu nedopuštena, te da se ista poništava. U ostalom dijelu žalba je prihvaćena i ukinuta je prvostupanjska presuda.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje pobijane presude, kao i presude suda prvog stupnja i vraćanja predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tužitelji nisu podnijeli odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.
Revizija nije osnovana.
Sporno je, je li zakonita odluka tuženika kojom je tužiteljima dat izvanredni otkaz ugovora o radu s danom 31. prosinca 1999.
Nije se ostvario istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Pobijana presuda nema takvih nedostataka da se ne može ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 112/99. i 88/01. – dalje ZPP), koju prema sadržaju revizije ističe tuženik.
Naime, suprotno navodima revizije, ne postoji proturječnost između razloga presude i provedenih dokaza, a pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa tako i razloge zbog kojih je odbijena žalba tuženika.
Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
U postupku je utvrđeno:
-
da je tužiteljima dat izvanredni otkaz ugovora o radu time da im radni odnos prestaje 31. prosinca 1999.,
-
da je direktor tuženika 12. studenoga 1999. donio odluku na temelju čl. 466. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima, da društvo prestaje postojati 31. prosinca 1999.,
-
da je Trgovački sud u Zagrebu 15. veljače 2000. donio rješenje kojim se konstatira da je tuženik u likvidaciji i imenuju likvidatori,
-
da odluka tuženika o prestanku društva nije donijeta sukladno čl. 467. Zakona o trgovačkim društvima u obliku javnobilježničke isprave.
Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev na poništenje odluke o izvanrednom otkazu (čl. 107. st. 1. Zakona o radu - “Narodne novine”, broj 38/95., 54/95. i 65/95. – dalje ZR).
Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da tuženik nije prestao postojati 31. prosinca 1999. na temelju odluke članova društva.
Naprijed navedeno jer dioničko društvo s ograničenom odgovornošću pored ostalog prestaje odlukom članova društva (čl. 466. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima - “Narodne novine”, broj 111/93. i dr. – ZTD). Međutim, ako društvenim ugovorom nije drukčije određeno u takvom slučaju odluka se donosi u obliku javnobilježničke isprave s većinom od najmanje 3/4 od danih glasova (čl. 467. ZTD).
Ovdje je pak utvrđeno da društvenim ugovorom nije ništa drugo određeno, prema tome je odluku o prestanku društva trebalo donijeti u obliku javnobilježničke isprave.
Takve isprave ovdje nema pa ni prestanka društva na temelju odluke članova društva, a to je ovdje osnivač društva. Da društvo nije prestalo postojati proizlazi iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu od 15. veljače 2000. iz kojeg se vidi da je društvo u likvidaciji.
Dakle ne da je prestalo postojati.
Stoga nije bilo mjesta donošenju odluke o izvanrednom otkazu zbog prestanka društva s danom 31. prosinca 1999., jer tuženik s tim danom nije prestao postojati već i dalje nakon toga dana postoji ali kao društvo u likvidaciji kako je to i upisano u registru Trgovačkog suda, pa je odluka o izvanrednom otkazu nezakonita (čl. 107. st. 1. ZR).
Dakle, ostaje da se tužiteljima mogao dati redoviti otkaz ugovora o radu, ako su to diktirali gospodarski razlozi na koje se inače poziva tuženik, kao na razloge zbog kojih se išlo u likvidaciju društva, a ne izvanredni otkaz ugovora o radu.
Pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a, ovaj revizijski sud nije našao da je ta povreda učinjena (čl. 386. ZPP-a koji se primjenjuje na temelju čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine”, broj 117/03. – dalje ZIDZPP/03).
Radi naprijed navedenog na temelju čl. 393. ZPP-a, a koji se primjenjuje na temelju čl. 284. st. 5. ZIDZPP/03. odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 21. veljače 2007.
Predsjednik vijeća:
Ivica Crnić, v.r.