Revr-1217/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1217/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Matasić-Špoljarić predsjednice vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. B. iz O., zastupane po punomoćniku D. O., odvjetniku iz O., protiv tuženika R. A. d.d. Z., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u Z., radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-209/11 od 31. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-236/10 od 17. studenoga 2010., u sjednici održanoj 23. studenoga 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-209/11 od 31. ožujka 2011. potvrđena je presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-236/10 od 17. studenoga 2010. kojom je odbijen zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 20. studenoga 2007. i odluka tuženika od 11. prosinca 2007. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice, kao i odbijen zahtjev tužiteljice za njezino vraćanje na rad na radno mjesto voditelja odjela transakcijskih poslova uz priznanje joj prava iz radnog odnosa do povratka na rad i naknadu joj plaće u mjesečnom bruto iznosu 12.617,04 kn, te je tužiteljici naloženo isplatiti tuženiku iznos 8.302,50 kn na ime parničnog troška.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, a za koju bitnu povredu nije našao da bi bila počinjena.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka, a koji bi je učinili nerazumljivom i zbog kojih se ista ne bi mogla ispitati. Stoga nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 12. st. 3. ZPP-a pri čemu revidentica izražava pravno shvaćanje da kada je tužiteljici izvanredni otkaz ugovora o radu dan zbog navodno počinjene povrede obveze iz radnog odnosa zasnovanog sa tuženikom na temelju ugovora o radu, a pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku broj K-3/08 tužiteljica je pravomoćno proglašena krivom za kazneno djelo nesavjesnog obavljanja službene dužnosti u službi, takva presuda ne vezuje parnični sud glede postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti.

Naime, kako je u kaznenom postupku vođenom kod Županijskog suda u Osijeku pod brojem K-3/08 uz ostalo i protiv tužiteljice kao optužene, a vezano za nezakonito odobrenih i isplaćenih 12.000.000,00 kn sa računa tvrtke P. H. d.o.o. koji je imala kod tuženika, nepoznatoj osobi, tužiteljica kao radnica tuženika zaposlena tada na radnom mjestu voditelja transakcijskih poslova i kontrolora, pravomoćno proglašena krivom što je kao odgovorna osoba kršenjem propisa i propuštanjem dužnog nadzora nesavjesno postupala u obavljanju službe i time prouzročila znatnu imovinsku štetu tuženiku, te počinila kazneno djelo nesavjesnog rada u službi (kazneno djelo iz čl. 339. KZ) onda je, a polazeći od odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a pravilno ocijenjeno od strane nižestupanjskih sudova da je u konkretnom slučaju parnični sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti tužiteljice vezan tom pravomoćnom presudom. Tužiteljica je naime proglašena krivom za nesavjesno postupanje – obavljanje poslova njezinog radnog mjesta, a što je uz ostalo u kaznenom postupku ocijenjeno polazeći od propisanog postupanja „Tehnološkim uputama“ tuženika, u odnosu na koje je ocijenjeno da ih se tužiteljica nije pridržavala. Zato je dakle parnični sud u ovom postupku vezan pravomoćnom presudom o postojanju kaznenog djela i kaznene odgovornosti tužiteljice. To što tužiteljica nije imala službenički status niti joj je takav otkazan osporenim otkazom, već je bila u radnom odnosu na temelju ugovora o radu, a koji joj je otkazan osporenom odlukom o otkazu, te pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku broj K-3/08 utvrđeno da je ona počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti, nije od značaja za primjenu čl. 12. st. 3. ZPP-a. Naime, kazneno djelo protiv službene dužnosti pa i ono za koje je tužiteljica utvrđena odgovornom: nesavjesnog rada u službi, ne odnosi se samo na službenike, a kako to tužiteljica pogrešno smatra, već na sve osobe koje u svom radu nesavjesnim i nepravilnim radom se ogriješe u obavljanju poslova svog radnog mjesta, dakle odnose se i na nesavjesni rad osobe koje su radnom odnosu na temelju ugovora o radu kao što je to bila tužiteljica.

Kako je drugostupanjski sud pravilno primjenjujući odredbu čl. 373. a) st. 1. toč. 2. ZPP-a potvrdio prvostupanjsku presudu prethodno utvrdivši bitne činjenice za ovaj spor, a na temelju isprava koje prileže spisu, neovisno o tome što ih pri donošenju odluke prvostupanjski sud nije uzeo u obzir i time otklonio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, to nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 373. a) ZPP-a na koju se neosnovano upire u reviziji.

Na ostale revizijske navode tužiteljice kojima se prigovara pravilnosti ocjene provedenih dokaza, ovaj sud nema potrebe ni osvrtati se pošto se time faktično prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a što međutim u revizijskom stadiju postupka kao što je ovaj nije dopušteno sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

Predmet spora je dopuštenost i zakonitost izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom od 20. studenoga 2007., a time i osnovanost zahtjeva tužiteljice za njezino vraćanje na rad uz priznanje joj prava iz radnog odnosa i naknadu joj plaće.

Nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tužiteljice ocijenivši ga neosnovanim, polazeći od slijedećih utvrđenja:

- da je 15. studenoga 2007. u poslovnici tuženika u … u O. sa računa tvrtke P. H. d.o.o., a zbog propusta u postupanju radnika tuženika, isplaćen gotovinski iznos 12.000.000,00 kn nepoznatoj osobi, u koje vrijeme

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika i obavljala poslove voditelja odjela transakcijskih poslova, kao i poslove kontrolora,

- da je vezano za ovaj događaj vođen kazneni postupak pred Županijskim sudom u Osijeku pod brojem K-3/08 u kojem je uz ostalo optužena i tužiteljica pravomoćnom presudom od 26. rujna 2008. proglašena krivom i osuđena zbog počinjenog kaznenog djela protiv službene dužnosti – nesavjesnog rada u službi iz čl. 339. KZ-a, jer da je ona kao voditelj transakcijskih poslova i obavljajući posao kontrolora propustila provjeriti identitet potpisnika na nalogu za plaćanje, te provjeru potpisa učinila tek nakon što je utvrđeno da je izvršena isplata neovlaštenoj osobi, a što je ocijenjeno kao postupanje sa namjerom, te

- da je odlukom od 20. studenoga 2007. tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu tužiteljici.

Na temelju prednjih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužiteljice kao neosnovan. Naime, kako pravilno ocjenjuje drugostupanjski sud u pobijanoj presudi, kod činjenice što je tužiteljica pravomoćnom presudom proglašena krivom za kazneno djelo nesavjesnog postupanja u obavljanju službe, a iz kojeg razloga je njoj i dat izvanredni otkaz ugovora o radu, to je parnični sud vezan za činjeničnim opisom kaznenog djela za koje je optužena (u ovom slučaju tužiteljica) oglašena krivom, sve u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a.

Suprotno revizijskim navodima tužiteljice pravilno je tuženik otkazao ugovor o radu tužiteljici ocjenjujući njezino postupanje u danim okolnostima osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa u smislu odredbe čl. 114. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 137/04 – pročišćeni tekst – dalje: ZR), a sve rukovodeći se Tehnološkom uputom tuženika za provođenje gotovinskih i bezgotovinskih transakcija iniciranih u Omega-OBC, a u korist ili na teret transakcijskih računa u R., kojima je uz ostalo propisano i postupanje radnika tuženika kod gotovinskih transakcija. Tim uputama propisano je da uz kontrolu formalne ispravnosti popunjavanja naloga je potrebno izvršiti kontrolu potpisa i pečata, te identifikaciju primatelja sredstava putem identifikacijske isprave.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica, a koja je kao voditelj odjela transakcijskih poslova i kontrolor propustila izvršiti stvarnu kontrolu izvršene identifikacije osobe koja je podnijela zahtjev za isplatu. Naime, da je savjesno izvršila kontrolu putovnice nepoznate osobe usporedbom broja na prezentiranoj putovnici sa brojem putovnice deponiranim kod tuženika u svrhu utvrđivanja radi li se o osobi ovlaštenoj za podizanje sredstava sa računa klijenta tuženika, tada je uspoređivanjem otisnutog broja na prikazanoj putovnici (…) i onog perforiranog broja na prikazanoj putovnici (…) morala uočiti da se radi o međusobno različitim brojevima, kao i da ni jedan od ovih brojeva ne odgovora onome deponiranom kod tuženika, a koji je glasio ….

Tužiteljica obzirom na radno mjesto na kojem je radila bila je dužna izvršiti ovu kontrolu, a ne zadovoljiti se informacijom njoj podređene radnice da je kontrola identifikacije učinjena. Funkcija kontrolora upravo jest da se dodatnom provjerom otklone eventualni propusti drugog radnika, a sve kako bi se izbjegli ovakvi događaji koji su za poslovanje ozbiljne bankarske ustanove nedopustivi.

U konkretnom slučaju u pitanju je bila gotovinska isplata iznosa 12.000.000,00 kn – iznos koji obzirom na veličinu mora buditi pozornost, a time i dodatnu opreznost u postupanju radnika banke. Zato je bilo za očekivati da tako i tužiteljica postupa. Kad se ovome doda i činjenica da na nalogu za plaćanje nije bio otisnut propisani pečat (broj 2) već drugi, a ni to tužiteljica u vršenju kontrole nije uočila, onda je jedini mogući zaključak da posao koji je trebala obaviti nije obavila savjesno, a što prema odredbi čl. 37. toč. 1. Pravilnika o radu tuženika je osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa.

Sasvim je izvjesno da ovakvo neprofesionalno postupanje odgovornih radnika tuženika uključujući i tužiteljicu ima za posljedicu rušenja ugleda tuženika među njegovim klijentima, pa kada se tome doda da je ovim događajem tuženiku nastala stvarna šteta, jer je oštećenom klijentu trebalo nadoknaditi nezakonito umanjena mu sredstva s njegovog računa (12.000.000,00 kn), onda je ostvarena i daljnja teška povreda obveze iz radnog odnosa tužiteljice propisana toč. 32. čl. 37. Pravilnika o radu tuženika.

Obzirom na opisane povrede obveze iz radnog odnosa potpuno je razumljivo da su ostvarene pretpostavke iz čl. 117. st. 2. ZR-a zbog kojih nije bilo očekivati od tuženika da tužiteljici omogući iznošenje obrane prije otkazivanja ugovora o radu.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 23. studenoga 2011.

Predsjednica vijeća:

Gordana Matasić-Špoljarić, v.r.