Rev-879/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-879/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Š. iz V., zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku iz V., protiv tuženika R. k. V.-T. V., zastupanog po punomoćniku V. J., odvjetniku iz V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 17. rujna 1998. godine broj Gž-392/98 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 21. studenog 1997. godine broj P-1282/96, u sjednici održanoj dana 8. travnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 15.407,22 DEM u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju NBH na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama pobliže navedenim pod točkom I. izreke i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 12.551,62 kn. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.

Istom presudom odbijen je i tuženik sa protutužbenim zahtjevom za isplatu naknade materijalne štete u iznosu od 83.827,00 kn i nematerijalne štete u iznosu od 50.000,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju iz svih razloga propisanih odredbom čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 – dalje ZPP) i predlaže da se ukine drugostupanjska i prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje ili da se prihvati revizija i preinači pobijana presuda. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Razlozi za reviziju na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 386. ZPP nisu ostvareni. U provedenom postupku nižestupanjskih sudova nije počinjena bitna povreda odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, a niti su nižestupanjske presude zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Neosnovani su i navodi revidenta, da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, pa da bi time bila ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

U dokaznom postupku je utvrđeno da su stranke 6. svibnja 1994. godine sklopile ugovor o sudjelovanju tužitelja kao igrača u rukometnom klubu tuženika u vremenu do 30. lipnja 1995. godine uz mjesečnu naknadu od 1.200,00 DEM s pravom tužitelja na sudjelovanje i u raspodjeli nagradnog fonda predviđenog za stimuliranje natjecateljiskih uspjeha u pojedinim utakmicama shodno odredbama klupskog Pravilnika o premijama.

Utvrđeno je da su stranke nakon isteka važenja navedenog pismenog ugovora, ugovorile usmeno o daljnjem sudjelovanju tužitelja kao igrača u klubu uz manju mjesečnu naknadu od 700,00 DEM do prosinca mjeseca 1995. godine, jer je klub tada zapao u financijske neprilike, a od siječnja 1996. godine do lipnja 1996. godine tužitelj je pristao nastaviti igrati u klubu uz mjesečnu naknadu od 500,00 DEM.

Financijskim vještačenjem je utvrđeno, da je tuženik plaćao tužitelju manje mjesečne iznose od ugovorenih, a nije mu isplatio ni pripadajuću naknadu po ugovoru od 6. svibnja 1994. godine s osnova sudjelovanja u raspodjeli nagradnog fonda u iznosu od 1.200,00 DEM.

Saslušanjem brojnih svjedoka utvrđeno je da je tužitelj ugovorom preuzetu obvezu ispunio sukladno ugovorenim uvjetima igranja, pa kako tuženik nije u cijelosti isplatio tužitelju njegova potraživanja, na koja se tuženik ugovorom obvezao, niži sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu one razlike koja je utvrđena financijskim vještačenjem.

Tuženik u svojoj reviziji i dalje osporava utuženo potraživanje u dosuđenom dijelu i upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, koje međutim revizijski sud nije ovlašten razmatrati, jer u smislu odredbe čl. 385. st. 3. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Pravilnom primjenom odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96) odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika za naknadu nematerijalne štete s osnova povrede ugleda i imena kluba, jer se pravo na neimovinsku štetu odnosi na povrede takovih prava ličnosti, a ne i pravnih osoba.

Protutužbeni zahtjev za isplatu naknade materijalne štete u iznosu od 83.927,00 kn, sudovi su pravilno odbili, s obrazloženjem da tuženik taj zahtjev nije obrazložio niti je predložilo izvođenje nekih dokaza, a utvrđeno je da je Registracijsko povjerenstvo Hrvatskog rukometnog saveza na zahtjev tužitelja donijelo odluku 2. rujna 1996. godine o raskidu i odlasku tužitelja kao slobodnog igrača u novi klub, bez obveza plaćanja odštete tuženiku.

Iz svih navedenih razloga odbijena je revizija tuženika kao neosnovana temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 8. travnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.