Legislator Case Law & Legislation
Gž-2118/2010-2 AI generated

Croatian court dismisses appeal in tort case, confirming lower court's award for pain and fear damages.

Case Number Gž-2118/2010-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Second Instance Court in Zadar dismissed the plaintiff's appeal against the first-instance judgment regarding compensation for personal injury. The court upheld the award of 6,470 Croatian kunas for physical pain and 1,680 kunas for fear, while rejecting claims for lost wages and reduced life activity due to lack of evidence. The decision relied on expert medical reports and established criteria for non-material damage, finding the plaintiff failed to prove material loss or permanent disability.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 200. ZOO; Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH: Court awards damages for physical pain and fear based on expert medical findings and duration of suffering, rejecting claims for lost income without proof of actual earnings or permanent disability.

Keywords

AI generated
tort liability non-material damage pain and suffering medical expert opinion lost wages claim second instance appeal ZOO tort code

Cited Legislation

AI generated
čl. 200. ZOO
godine, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 200. ZOO i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te mu dosudio novčanu naknadu u visini od 1.680,00 kn.

Cited Case Law

AI generated
Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske, 29. studenog 2002.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

19 Gž-2118/10-2

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Franke Zenić, kao predsjednice vijeća, te Blanke Pervan i Eugena Škunce, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. sina M. iz V., zastupanog po punomoćniku Đ. R., odvjetniku iz B. m., protiv tuženika „B. c.“ d.o.o. B. m., zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na moru broj P-25/09 od 30. rujna 2009. godine i dopunske presude broj P- 25/09 od 30. travnja 2010. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 29. lipnja 2011. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja M. T. kao neosnovana i potvrđuju presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na moru broj P-25/09 od 30. rujna 2009. godine i dopunska presuda od 30. travnja 2010. godine.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I – Dužan je tuženik tužitelju na ime naknade štete za pretrpljeni strah isplatiti 1.680,00 kn, za fizičke bolove 6.470,00 kn, ukupno 8.150,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do dana isplate po stopi od 14%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate nakon toga, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena.

II – U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužitelja za naknadom nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 15.850,00 kn, od toga za fizičke bolove 5.530,00 za pretrpljeni strah 10.320,00 kn, kao i za naknadom zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 16.000,00 kn i izgubljene dobiti u iznosu od 72.000,00 kn.

III – Dužan je tužitelj tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 21.008,40 kn.“ Dopunskom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I – Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Dužan je tuženik tužitelju na ime naknade štete za;

- pretrpljeni strah isplatiti 132.000,00 kn,

- za fizičke bolove 168.000,00 kn,

- za naruženost 72.000,00 kn

- za smanjenje životne aktivnosti 488.000,00 kn

sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do dana isplate po stopi od 14% a u slučaju promjene stepe zatezne kamate nakon toga, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena

II – Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Dužan je tuženik tužitelju na ime naknade štete izgubljene plaće za period od ožujka 2000. g do 31. prosinca 2008.g kolovoza 2000.g isplatiti iznos od 36.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do dana isplate po stopi od 14%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate nakon toga, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena

III – Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Dužan je tuženik tužitelju na ime izgubljene zarade počevši od 01. rujna 2001. g. do 31. prosinca 2008. g. isplatiti iznos od 14.500,00 kn mjesečno, odnosno ukupno 1.276.000,00 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do dana isplate po stopi od 14%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate nakon toga, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena.

IV – odbija se tužbeni zahtjev za naknadom štete zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 488.000,00 kn.“

Protiv citirane presude i dopunske presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda i dopunska presuda ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) jer nije odlučio o preciziranom tužbenom zahtjevu od 3. listopada 2008. godine, već o zahtjevu iz 2001. godine. Ističe da je prigovorio nalazu vještaka, jer je nakon ozljeđivanja postao nesposoban za obavljanje poslova pomorca i da je stoga i predlagao saslušanje dr. S. J., specijalista opće medicine u mirovini i dr. E. S. te potom kontrolno vještačenje po Kliničkom bolničkom centru u R., što prvostupanjski sud nije prihvatio, pa je time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 7. st. 1. i čl. 8. ZPP. Smatra da je donošenjem pobijane presude počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je izreka presude proturječna razlozima, a pogrešno je utvrđeno i činjenično stanje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu i dopunsku presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje ZPP), jer su izreke razumljive, ne proturječe same sebi niti razlozima, izneseni razlozi su jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika te se mogu ispitati.

Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

Isto tako nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 2. ZPP, jer je rješenjem ovog drugostupanjskog suda broj Gž-2677/09 od 6. travnja 2010. godine predmet vraćen prvostupanjskom sudu da sa žalbom tužitelja postupi kao sa prijedlogom za donošenje dopunske presude, što je isti i učinio te donio dopunsku presudu i odlučio o cijelom tužbenom zahtjevu.

Prvostupanjski sud također nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 7. st. 1. i čl. 8. ZPP.

Naime, prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja, vještak dr. D. L., liječnik specijalista psihijatar, svoj je nalaz utemeljio, osim na priloženoj medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužitelja, uvidom u osobni zdravstveni karton kojeg mu je dostavio tužitelj (l. s. 93), pa stoga i nije bilo potrebno u postupku saslušati kao svjedoka liječnika primarne zdravstvene zaštite dr. S. J. i dr. E. S. o njegovu liječenju tijekom posljednjih 10 godina, niti posebno pribavljati tužiteljev osobni zdravstveni karton, kojeg je vještak imao u vidu prilikom izrade nalaza i mišljenja.

Predmet spora je zahtjev za isplatom nematerijalne i materijalne štete i to zbog pretrpljenih fizičkih boli, straha, pretrpljenih duševnih boli zbog naruženosti te pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti kao i isplata naknade plaće i izgubljena dobit uslijed štetnog događaja od 21. veljače 2000. godine.

Iz spisa predmeta proizlazi slijedeće:

- da je tužitelj dana 21. veljače 2000. godine ozlijeđen u poljoprivrednoj apoteci, trgovini tuženika i to na način da mu je ispred pulta, na lijevu nogu pala rola (bala) najlona težine 30 do 50 kg,

- da je iste prigode zadobio tešku tjelesnu povredu u vidu prijeloma gornje falange (članka) petog prsta lijevog stopala (fractura phalangae pedis dig. V),

- da je pravomoćnom međupresudom prvostupanjskog suda utvrđeno da je tuženik odgovoran za naknadu štete nastalu tužitelju u tom događaju, jer se odgovornost za štetu tuženika temelji na odredbi čl. 170. st. 1. i čl. 154. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 -dalje: ZOO) koji se ovdje ima primijeniti temeljem čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 I 41/08), odnosno da je šteta nastala od stvari od koje potječe povećana opasnost za okolinu (opasne stvari) i da je odgovornost tuženika objektivna.

Prvostupanjski je sud pobijanom presudom djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu te je tuženika obvezao na plaćanje iznosa naknade štete za pretrpljene fizičke boli i straha, kako je to naznačeno u izreci pobijane presude, dok je tužitelj djelomično odbijen za preostale vidove nematerijalne štete (naruženost i smanjenje opće životne aktivnosti) i materijalnu štetu (izgubljene plaće od ožujka do 31. prosinca 2008. godine i izgubljenu zaradu od 1. rujna 2001. godine do 31. prosinca 2008. godine.

Naime, u postupku je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom članka petog prsta lijeve noge, da se radi o običnoj teškoj tjelesnoj povredi, da je trpio boli jakog intenziteta od jednog dana, srednjeg od 15 dana i boli slabog intenziteta u trajanju od 40 dana.

Isto je tako utvrđeno da je pretrpio primarni strah u trajanju od jedne minute a sekundarni u vidu zabrinutosti za ishod liječenja, u trajanju od 24 dana. Trajnih posljedica, odnosno smanjenja opće, životne i radne sposobnosti kod tužitelja nema, kao niti naruženosti.

Prvostupanjski je sud također odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži naknadu štete zbog izgubljene plaće u periodu od ožujka 2000. godine do 31. prosinca 2008. godine, kao i izgubljenu zaradu od 1. rujna 2001. godine do 31. prosinca iste godine, sa zakonskom zateznom kamatom smatrajući da u trenutku nezgode nije bio zaposlen, nije imao angažman na brodu niti već ugovoren ukrcaj na brod i da ga predmetni štetni događaj nije spriječio u ukrcaju na brod i daljnjem radu.

Odredbom čl. 200. ZOO propisano je da se za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja fizičke aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliske osobe te za strah dosuđuje pravična novčana naknada ako sud nađe da okolnosti slučaja, a osobito jačina bolova i straha, te njihovo trajanje to opravdavaju.

Iz nalaza vještaka dr. B. U., specijalista ortopeda proizlazi da predmetna ozljeda kod tužitelja nije ostavila trajni invaliditet, te nije utjecala smanjenjem opće, životne i radne sposobnosti pa kako tužitelj ne trpi niti duševne boli zbog naruženosti jer je nema, a niti trpi duševne boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti, jer nije smanjena, to je prvostupanjski sud, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev za te vidove štete odbio kao neosnovan.

Sudska je praksa, naime, zauzela stajalište da samo one duševne boli koje su rezultat smanjenja životnih aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti slobode ili prava ličnosti, smrti bliske osobe ili teške invalidnosti bliske osobe predstavljaju zakonom priznate osnove za dosuđenje pravične naknade za duševne boli. Sve druge duševne boli čiji izvor može biti u različitim životnim situacijama, iako stvarno postoje, nisu pravna osnova za dosuđivanje satisfakcije (Rev-985/88 od 24. studenog 1988.godine).

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je pri odmjeravanju novčanog iznosa vodio računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, tj. da je tužitelj, s obzirom na karakter i vrstu ozljede, kao i dio tijela koji je povrijeđen trpio fizičke boli duljine i jačine koje je utvrdio, vještak dr. B. U., spec. ortoped u svom nalazu i mišljenju i koje je prvostupanjski sud osnovano prihvatio, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja i pravilnom primjenom Orijentacijskih kriterija prihvaćenih na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. godine, dosudio mu novčanu naknadu od 6.470,00 kn na ime naknade štete zbog pretrpljenih fizičkih boli.

Pri tome je za istaći da je irelevantan žalbeni prigovor tužitelja veličini nalaza vještaka dr. U. i trajanju pregleda, s obzirom da je vještak odgovorio na sva pitanja postavljena rješenjem prvostupanjskog suda od 9. rujna 2008. godine (l. s. 56) i izjasnio se o trajanju i intenzitetu fizičkih boli, radnoj sposobnosti i smanjenju opće životne aktivnosti tužitelja nakon štetnog događaja.

Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj je za pretrpljeni strah zatražio isplatu iznosa od 144.000,00 kn.

S obzirom da je, kako to vještak dr. D. L., specijalist psihijatar u svom nalazu navodi, tužitelj pretrpio primarni strah u trajanju kraćem od minute, da je sekundarni strah trpio u trajanju od 24 dana i to od trenutka kada je osjetio bol u lijevoj nozi i da je on trajao tijekom liječenja, do skidanja longete dana 15. ožujka 2000. godine, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 200. ZOO i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te mu dosudio novčanu naknadu u visini od 1.680,00 kn. Glede tužbenog zahtjeva za naknadom materijalne štete prvostupanjski je sud također pravilno zaključio kada je taj zahtjev odbio kao neosnovan jer je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio nezaposlen, prijavljen na Zavodu za zapošljavanje Područne službe Z., Ispostava B. (l. s. 46), nakon čega se poslije obavljenog liječničkog pregleda u mjesecu srpnju, dana 16. srpnja 2000. godine, ukrcao na brod M/V L. K. na kojem je plovio šest mjeseci, a potom, nakon tri mjeseca dana 26. travnja 2001. godine ukrcao na brod M/V P. u S..

Naime, kod tužitelja nije nastupilo trajno umanjenje opće životne aktivnosti kao posljedica povrede iz štetnog događaja niti su zaostale trajne posljedice na njegovo psihičko stanje radi pretrpljene ozljede, kako to u svom nalazu navodi vještak dr. L.: „Liječnik koji radi za kompaniju pod kojim je tužitelj plovio, ustanovio je da postoje razlozi za napuštanje broda (endogena depresija) i uputio je tužitelja da se javi na psihologijski odjel i zatraži pomoć. Nigdje se ne spominju bolovi u nozi ili malom prstu lijeve noge, koji bi mogli biti posljedica psihičkog poremećaja, radi kojeg bi se tužitelj iskrcao sa broda“ (l. s. 82).

Kako tužitelj u postupku nije dokazao da zbog štetnog događaja trpi materijalnu štetu u vidu izmakle zarade niti da je od ožujka 2000. godine, do 31. prosinca 2008. godine zbog štetnog događaja izgubio plaću, to je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio taj dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan.

Na osnovi iznesenog valjalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu i dopunsku presudu suda prvog stupnja.

U Zadru, 29. lipnja 2011. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Franka Zenić, v.r.