Revr-521/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 521/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Đure Sesse i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz Z., koju zastupa punomoćnik V. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika HEP - Operator Distribucijskog sustava d.o.o. Z., kojeg zastupaju V. M., J. R., I. Š. R. i M. B., odvjetnici iz Odvjetničkog društva M., R. & partneri iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gžr-602/09 od 24. ožujka 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-2564/07 od 30. lipnja 2008., u sjednici održanoj 29. rujna 2009.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.200,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po Zakonu o kamati na slijedeće glavnice:

- na neto iznos od 1.800,00 kn od 21. 01. 2005. godine,

- na neto iznos od 1.800,00 kn od 21. 01. 2006. godine,

- na neto iznos od 600,00 kn od 21. 01 2006. godine,

do dana plaćanja, kao i naknaditi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do dana plaćanja.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 610,00 kn u roku 8 dana."

Protiv te presude na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 – dalje: ZPP) reviziju je izjavila tužiteljica. Predlaže da se pobijana presuda preinači.

Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije. Zahtjeva naknadu troška odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužiteljice protiv tuženika kao poslodavca za isplatu novčanog iznosa povodom Uskrsa i dodatka za godišnji odmor za 2004., 2005. i 2006. godinu u visini utvrđenoj Kolektivnim ugovorom od 22. prosinca 1999. (dalje: KU 99).

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila radnica tuženika,

- da je tužiteljica član Nezavisnog sindikata HEP-a, koji nije potpisnik Kolektivnog ugovora od 23. svibnja 2002.,

- da je 22. prosinca 1999. sklopljen Kolektivni ugovor između tri sindikata organizirana kod tuženika kao poslodavca (KU 99),

- da je čl. 64. st. 1. Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu d.d. Z., od 22. prosinca 1999. (dalje: KU iz 1999.) utvrđeno da će poslodavac zaposlenicima jednokratno isplatiti najmanje 1.000,00 kn neto po zaposleniku povodom Uskrsa, a st. 2. istog članka, poslodavac će zaposlenicima jednokratno isplatiti najmanje 1.500,00 kn neto po zaposleniku povodom Božića,

- da je odredbom čl. 63. st. 1. KU iz 1999. utvrđeno da zaposlenik ima pravo kao sastavni dio plaće na dodatak za godišnji odmor u iznosu najmanje 3.000,00 kn neto, isplaćene u 10 jednakih dijelova,

- da je odredbom čl. 66. st. 1. Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu d.d. Z. od 23. svibnja 2002. (dalje: KU iz 2002.) utvrđeno da radnik ima pravo kao sastavni dio plaće na dodatak za godišnji odmor u iznosu 1.000,00 kn neto, dakle manje nego je to određeno u KU iz 1999.,

- da člankom 67. st. 1. KU iz 2002. je utvrđeno da će poslodavac radnicima za Uskrs isplatiti u naravi iznos 400,00 kn po radniku, dakle manje nego je to određeno KU iz 1999.,

- da je 1. siječnja 2001. isteklo određeno vrijeme (jedna godina) na koje je KU 99 bio sklopljen, pa su se nakon isteka tog roka u smislu čl. 195. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03 – dalje: ZR) odredbe tog ugovora primjenjivale kao pravna pravila,

- da je 23. svibnja 2002. sklopljen novi Kolektivni ugovor (dalje: KU 02) između tuženika Hrvatske elektroprivrede d.d. i jednog sindikata (Hrvatskog elektrogospodarskog sindikata HEP-a d.d. - HES).

Nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da je sklapanjem KU 02 prestala produžena primjena odredaba KU 99 kao pravnih pravila sukladno odredbi čl. 195. ZR pa se na predmetni slučaj primjenjuju odredbe KU 02 kao novog Kolektivnog ugovora.

Pravno pitanje, važno za jedinstvenu primjenu zakona u smislu čl. 382. st. 2. ZPP zbog kojeg je podnesena revizija je:

- kad kod istog poslodavca postoji više sindikata s kojima je poslodavac sklopio Kolektivni ugovor, čiji se sadržaj nakon isteka roka produženo primjenjuje kao pravna pravila, pa jedan od sindikata sklopi novi kolektivni ugovor nepovoljnijeg sadržaja za radnike na čijoj strani su sindikati ugovorna stranka, prestaje li produžena primjena ranijeg kolektivnog ugovora za sve radnike?

Tužiteljica smatra da na naprijed navedeni način ne prestaje produžena primjena pravnih pravila ranijeg kolektivnog ugovora za radnike - članove Sindikata koji nisu potpisali novi Kolektivni ugovor. Zbog toga revidentica smatra da je pogrešno stajalište nižestupanjskih sudova i da se na predmetni slučaj treba primijeniti KU 99.

Međutim, prema pravnom stajalištu ovog suda, sklapanjem Kolektivnog ugovora iz 2002. između Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb i Hrvatskog elektrogospodarskog sindikata HEP-a d.d. HES, odredbe ranijeg KU iz 1999. mogu se primjenjivati samo do sklapanja ovog novog KU iz 2002., budući nema uvjeta za produženu primjenu ranijeg KU iz 1999.

Naime, sklapanjem KU iz 2002., prestala je primjena ranijeg KU iz 1999. na kojem tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev.

Prema odredbi čl. 195., sada 205. ZR, ako kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuje do sklapanja novog kolektivnog ugovora, kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.

I prema odredbi čl. 139. st. 2. KU iz 1999., stranke su suglasne da će sve odredbe tog Kolektivnog ugovora primjenjivati nakon proteka roka na koji je sklopljen, sve do sklapanja novog kolektivnog ugovora.

Stoga sukladno citiranim odredbama Zakona o radu i KU iz 1999. nakon sklapanja novog KU iz 2002. prestao je važiti raniji KU iz 1999., dakle tuženika više ne obvezuje ranije sklopljeni KU iz 1999.

Slijedom navedenog, okolnost da pri sklapanju KU iz 2002. nije sudjelovao sindikat kojeg je tužiteljica član, ne isključuje primjenu tog KU, jer bez obzira na činjenicu je li se predmetni KU može primijeniti u odnosu na tužiteljicu, taj se KU iz 2002. primjenjuje u odnosu na tuženika kao poslodavca. Pored toga, i prema odredbi čl. 3. st. 2. KU iz 2002. proizlazi da se taj Kolektivni ugovor primjenjuje na radnike koji su u vrijeme sklapanja Kolektivnog ugovora bili ili su naknadno postali članovi sindikata, potpisnika ovog Kolektivnog ugovora, te na sve ostale radnike kod poslodavca.

O tom pravnom pitanju izjasnio se Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U- III-1458/08 od 30. lipnja 2009. u istovrsnom predmetu u kojem je razmatran odnos navedena dva Kolektivna ugovora i izrazio svoje stajalište da u konkretnom slučaju valja primijeniti KU iz 2002.

Iz gore navedenih razloga valjalo je reviziju tužiteljice kao neosnovanu odbiti, na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 29. rujna 2009.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v. r.