Uzp-118/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Uzp 118/10-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja L. Đ. iz V., zastupanoga po punomoćniku V. G., odvjetniku u B., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 27. svibnja 2010., dana 23. kolovoza 2010.,

r i j e š i o j e:

Zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Predlagatelj je 27. svibnja 2010. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku na osnovu odredbe članka 27. stavka 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05., 16/07., 113/08. i 153/09. - u daljnjem tekstu ZS) u kojem navodi da mu je pravo na suđenje u razumnom roku povrijeđeno u postupku koji se vodi pred Upravnim sudom Republike Hrvatske po upravnoj tužbi protiv rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo od 28. srpnja 2008., kao i u upravnom postupku koji je prethodio navedenom sudskom postupku.

Zahtjev nije osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, dok je odredbom stavka 2. navedenog članka propisano da će o zahtjevu koji se odnosi na postupak koji je u tijeku pred Upravnim sudom Republike Hrvatske odlučiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, temeljem navoda predlagatelja iz zahtjeva, pregleda pribavljene preslike spisa Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-9382/2008, očitovanja Upravnog suda Republike Hrvatske od 6. srpnja 2010., kao i službenom provjerom u pisarnici istog suda, utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01.):

- predlagatelj je 19. ožujka 2002. podnio žalbu protiv dopunskog rješenja Ureda za imovinsko-pravne poslove Dubrovačko-neretvanske županije od 8. ožujka 2000.,

- rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo od 28. srpnja 2008. poništeno je predmetno dopunsko rješenje,

- protiv drugostupanjskog rješenja od 28. srpnja 2008. predlagatelj je podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske 19. rujna 2008.,

- rješenjem Upravnog suda broj Us-9382/2008-4 od 9. listopada 2008. tuženo tijelo kao i zainteresirane stranke pozvani su dostaviti odgovor na tužbu,

- odgovor na tužbu zainteresiranih osoba zaprimljen je 30. listopada 2008. i 12. studenoga 2008.,

- podneskom od 16. prosinca 2008. predlagatelj dostavlja dopunu tužbe,

- odgovor na tužbu tuženog tijela sa spisom predmeta dostavljen je sudu 16. prosinca 2008.

-postupak do dana donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja nije dovršen. Iz navedenih utvrđenja proizlazi da je drugostupanjsko upravno tijelo odlučilo o žalbi predlagatelja šest godina, četiri mjeseca i devet dana nakon iniciranja spora, koji je u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) nastao 19. ožujka 2002. kada je predlagatelj podnio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja.

Predlagatelj u zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku prigovara duljini trajanja upravnog postupka, pri čemu nije dokazao da je podnio tužbu zbog šutnje administracije tijekom trajanja drugostupanjskog upravnog postupka u smislu odredbe članka 26. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 53/91., 9/92. i 77/92.), a niti iz pribavljene preslike spisa Upravnog suda posl. br. Us-9382/08 i spisa tuženog tijela ne proizlazi da se predlagatelj koristio navedenim zakonom priznatim sredstvom pravne zaštite protiv šutnje administracije kako bi ubrzao upravni postupak dok je on još bio u tijeku.

Imajući na umu navedene okolnosti, ovaj sud zaključuje da predlagatelj neosnovano prigovara duljini trajanja predmetnog upravnog postupka.

Nadalje, od podnošenja tužbe Upravnom sudu Republike Hrvatske 19. rujna 2008. do 23. kolovoza 2010. kao dana donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (s obzirom da upravni spor još nije dovršen) postupak traje ukupno jednu godinu, 11 mjeseci i četiri dana, što je ujedno razdoblje relevantno za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja.

Ovaj sud ocjenjuje da, s obzirom na duljinu trajanja postupka pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01- pročišćeni tekst, 55/01).

Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe članka 28. ZS-a zahtjev predlagatelja odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 23. kolovoza 2010.

S U D A C:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.