Gr 1-584/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr1 584/17-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Marini Paulić, u pravnoj stvari tužitelja Z. P. iz Z., protiv tuženika Upravnog vijeća Veleučilišta s pravom javnosti B. Z., Z., radi razrješenja dužnosti dekana, odlučujući o sukobu nadležnosti između Upravnog suda u Zagrebu koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem poslovni broj UsI-2279/17-2 od 25. rujna 2017. i Općinskog suda u Novom Zagrebu koji je taj sukob izazvao dopisom poslovni broj Pr-186/17-2 od 12. prosinca 2017., 4. siječnja 2018.,

r i j e š i o j e :

Za postupanje u ovom predmetu stvarno je nadležan Općinski sud u Novom Zagrebu.

Obrazloženje

U ovoj pravnoj stvari tužitelj je 3. kolovoza 2017. podnio Upravnom sudu u Zagrebu tužbu protiv odluke Upravnog vijeća Veleučilišta s pravom javnosti B. Z., Urbroj: 096-05/2- 2017 od 26. lipnja 2015. kojom se razrješuje s danom 26. lipnja 2017. dužnosti dekana Veleučilišta s pravom javnosti B. Z.

Upravni sud u Zagrebu se rješenjem poslovni broj UsI-2279/17-2 od 25. rujna 2017. oglasio stvarno nenadležnim i nakon pravomoćnosti tog rješenja spis ustupio stvarno nadležnom Općinskom sudu u Novom Zagrebu.

Obrazlaže to time da je u konkretnom slučaju tužba podnesena protiv odluke Upravnog vijeća Veleučilišta s pravom javnosti B. Z. kojom se razrješuje tužitelj Z. P. s dužnosti dekana Veleučilišta, te kako u konkretnom slučaju odluku o razrješenju dekana nije donijelo tijelo iz čl. 38. st. 2. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08) to jest Vlada Republike Hrvatske, nadležno ministarstvo ili predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, već je odluku o razrješenju donijelo Upravno vijeće Veleučilišta s pravom javnosti B. Z. koje nije tijelo iz odredbe čl. 2. st. 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17 – dalje: ZUS) odluka o razrješenju tužitelja nema karakter pojedinačne odluke javnopravnog tijela u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 1. ZUS-a da bi za odlučivanje o tužbi bio nadležan upravni sud, a niti je takva mogućnost propisana Zakonom o ustanovama i Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine", broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14 i 60/15) u smislu čl. 12. st. 2. toč. 5. ZUS-a, pa je za odlučivanje o tužbi nadležan sud, nadležan za radne sporove.

Općinski sud u Novom Zagrebu izazvao je sukob nadležnosti dopisom poslovni broj Pr-186/17-2 od 18. travnja 2017. uz obrazloženje da je iz tužbe predane Upravnom sudu u Zagrebu 7. kolovoza 2017. utvrđeno da tužitelj tužbu podnosi protiv odluke Upravnog vijeća Veleučilišta B. Z. iz Z. sukladno odredbi čl. 22. i 24. ZUS-a i čl. 45. st. 2. Zakona o ustanovama, pa kako se radi o upravnom sporu stvarno je nadležan Upravni sud u Zagrebu sukladno odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o ustanovama.

Iz podneska tužitelja od 19. prosinca 2017. proizlazi da tužitelj smatra da je Upravni sud oglasivši se stvarno nenadležnim pogrešno zaključio da Upravno vijeće Veleučilišta B. Z. nije javnopravno tijelo u smislu odrede čl. 2. ZUS-a.

Prema čl. 3. st. 2. i čl. 47. st. 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju veleučilište je visoko učilište koje obavlja djelatnost visokog obrazovanja, pa je pravni status zaposlenih u ustanovama, uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u vezi s njihovim radom reguliran odredbom čl. 11. Zakona o ustanovama i uređen je prema općim propisima o radu.

Obzirom na ovu opću odredbu, te da je riječ o ustanovi koja obavlja djelatnost visokog obrazovanja potrebno je primijeniti odredbu čl. 2. st. 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, po kojoj je visoko obrazovanje djelatnost od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, a koju veleučilište na temelju odredbe čl. 47. s. 2. istog propisa obavlja kao javnu službu.

Stoga, kako je u konkretnom slučaju predmet spora poništenje odluke upravnog vijeća Veleučilišta B. Z., javnopravnog tijela iz odredbe čl. 2. st. 2. ZUS-a i to odluke o razrješenju dekana (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek, riječ je o predmetu upravnog spora iz čl. 3. st. 1. toč. 1. ZUS-a za koji je nadležan upravni sud i to Upravni sud u Zagrebu po čl. 12. st. 2. toč. 1. ZUS-a.

Za postupanje u ovom predmetu stvarno je nadležan Općinski sud u Novom Zagrebu.

Odredbom čl. 3. st. 2. i čl. 47. st. 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju veleučilište je visoko učilište koje obavlja djelatnost visokog obrazovanja. Pravni status zaposlenih u ustanovama, uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u vezi s njihovim radom prema čl. 11. Zakona o ustanovama uređuju se općim propisima o radu, ako zakonom nije drugačije određeno.

Kako je riječ o ustanovi koja obavlja djelatnost visokog obrazovanja primjenjuje se odredba čl. 2. st. 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, po kojem je visoko obrazovanje djelatnost od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, pa na temelju čl. 47. st. 2. tog propisa obavlja javnu službu.

Odredbom čl. 38. Zakona o ustanovama propisano je da ravnatelja imenuje i razrješava upravno vijeće, ako posebnim zakonom u smislu čl. 35. st. 1. tog Zakona nije drugačije određeno (st. 1.).

Zakonom ili aktom o osnivanju može se odrediti da ravnatelja javne ustanove imenuje Vlada Republike Hrvatske, nadležno ministarstvo ili predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (st. 2.).

Odredbom čl. 68. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju propisano je da dekana veleučilišta i visoke škole bira i razrješava upravno vijeće.

Stručno vijeće utvrđuje i predlaže upravnom vijeću kandidate za izbor dekana na način i u postupku utvrđenom statutom veleučilišta ili visoke škole. Dekan predstavlja i zastupa veleučilište ili visoku školu te u svom radu ima pravo i obveze ravnatelja ustanove. Za akademska pitanja dekan je odgovoran stručnom vijeću, a za zakonitost rada financijskog poslovanja i racionalne uporabe materijalnih i kadrovskih resursa upravnom vijeću.

Odredbom čl. 44. Zakona o ustanovama propisani su razlozi kada je Upravno vijeće odnosno tijelo iz čl. 38. st. 2. Zakona o ustanovama dužno razriješiti ravnatelja, a na temelju odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o ustanovama protiv odluke o razrješenju ravnatelj koji je razriješen ima pravo tužbom tražiti sudsku zaštitu prava podnošenjem tužbe nadležnom sudu u roku od trideset dana od dana primitka odluke o razrješenju.

Odredbom čl. 42. st. 3. Zakona o ustanovama, propisano je da ako ravnatelja ustanove imenuje tijelo iz čl. 38. st. 2. ovoga Zakona tužbom se pokreće upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske. U drugim slučajevima o tužbi odlučuje sud nadležan za radne sporove.

Kako u konkretnom slučaju odluku o razrješenju dekana nije donijelo tijelo iz čl. 38. st. 2. Zakona o ustanovama, dakle ne radi se o odluci Vlade Republike Hrvatske, odluci nadležnog ministarstva ili predstavničkog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, već je odluku o razrješenju dekana donijelo Upravno vijeće Veleučilišta s pravom javnosti B. Z., koje nije tijelo iz odredbe čl. 2. st. 2. ZUS-a, odluka o razrješenju tužitelja nema karakter pojedinačne odluke javnopravnog tijela u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 2. ZUS-a, da bi za odlučivanje o tužbi tužitelja bio nadležan upravni sud. Takva mogućnost nije propisana ni Zakonom o ustanovama, ni Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju u smislu čl. 12. st. 2. toč. 5. ZUS-a, pa je za odlučivanje o tužbu tužitelja u konkretnom slučaju nadležan sud nadležan za radne sporove. Odredbom čl. 34. st. 1. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) koja je donesena čl. 1. ZIDZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11 - stupio na snagu 2. lipnja 2011.) propisano je da općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima iz radnog odnosa, dok je st. 2. istog članka propisano da općinski sudovi sude u prvom stupnju i u svim drugim sporovima iz čl. 1. zakona koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova.

Odredbom čl. 11. Zakona o ustanovama propisano je da se pravni status zaposlenih u ustanovama, uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u vezi s njihovim radom uređuju općim propisima o radu, ako zakonom nije drugačije određeno.

Pravni status zaposlenih u ustanovama, uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u vezi s njihovom radom prema čl. 11. Zakona o ustanovama također je uređen općim propisima o radu, ako zakonom nije drugačije određeno, a kako je odredbom čl. 30. toč. 4. ZUS propisano da nema pretpostavki za vođenje upravnog spora ukoliko je sudska zaštita osigurana izvan njega, u konkretnom pravnoj stvari upravni sud nije nadležan za odlučivanje o tužbi tužitelja podnesenoj protiv odluke Upravnog vijeća Veleučilišta s pravom javnosti B. Z., Urbroj: 096-05/2-2017 od 26. lipnja 2017., već je nadležan općinski sud na temelju odredbe čl. 48. ZPP i čl. 2. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine", broj 128/14), a to je Općinski sud u Novom Zagrebu.

Iz navedenih razloga na temelju odredbe čl. 23. st. 2. i 3. ZPP riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 4. siječnja 2018.

Sutkinja:

Marina Paulić, v.r.