II Kž-21/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 21/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te mr.sc. Marijana Svedrovića i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. N., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 21. prosinca 2007. godine, broj K-244/07, o produljenju pritvora, u tijeku postupka nakon izricanja nepravomoćne presude, u sjednici održanoj dana 14. siječnja 2008. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog N. N. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi N. N. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04, 84/05 i 71/06), te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, produljen je pritvor protiv optuženika po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3.. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06).

Protiv tog rješenja osobno se žali optuženi N. N., a iz sadržaja žalbe proizlazi prijedlog da mu se ukine pritvor.

Žalba nije osnovana.

Okolnosti relevantne za ocjenu osnovanosti pritvora nisu se bitno izmijenile od donošenja rješenja Vrhovnog suda broj II Kž-794/07 od 05. prosinca 2007. godine, pa budući da se niti sada u žalbi ne navode nove okolnosti relevantne za drugačiju prosudbu, i dalje postoji zakonska osnova za pritvor iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.

II Kž 21/08-3

Naime, osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženi N. N. boravkom na slobodi ponovio isto ili slično kazneno djelo, zbog čega je opravdano protiv njega produljen pritvor po osnovi iz čl. 102 st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku, proizlaze iz nalaza vještaka i izvoda iz kaznene evidencije. Tako je u nalazu navedeno da su kod optuženika, kao svojstva njegove osobnosti, utvrđene, pored ostalog, agresivnost i sklonost kršenju socijalnih i zakonskih normi, a prema izvodu iz kaznene evidencije isti je osuđivan u osam navrata, a posljednja osuda se odnosi na kazneno djelo bludnih radnji iz čl. 193. st. 1. Kaznenog zakona, dakle kazneno djelo slično kaznenom djelu zbog kojeg se vodi ovaj postupak.

Optuženik u svojoj žalbi ističe da se u prijašnjim kaznenim postupcima koji su se vodili protiv njega uvijek uredno odazivao na pozive na glavnu raspravu, pa smatra da nema zapreke da ga se pusti da na slobodi dočeka pravomoćnost ove presude. Ovdje se žalitelju napominje da pritvor protiv njega nije produljen sa ciljem osiguranja njegove prisutnosti na glavnoj raspravi, već sa ciljem odvraćanja od ponavljanja sličnog kaznenog djela, pa ovi žalbeni navodi ni na koji način ne dovode u pitanje utvrđenu opasnost od ponavljanja djela i iz tog razloga nužnost primjene pritvorske mjere.

Slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 14. siječnja 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivona Horvatić, v. r.

Senka Klarić Baranović, v. r.