Gž-2942/2013-2 · Županijski sud u Puli - Pola



Posl. br. Gž-2942/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Melihe Bahtijarević-Pekić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NS iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Vujičiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika OSNOVNE ŠKOLE MATIJE VLAČIĆA iz Labina, zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Irene Zustović i Ingrid Zustović Batelić, odvjetnicima u Labinu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Labinu posl. br. P-31/13 od 20. lipnja 2013. godine, u sjednici održanoj 09. prosinca 2013. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje u cijelosti presuda Općinskog suda u Labinu posl. br. P-31/13 od 20. lipnja 2013. godine.

Odbija se zahtjev za naknadom troška žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je otkaz ugovora o radu od 01. listopada 2011. godine, kojega je tuženik dao tužitelju temeljem obavijesti o prestanku radnog odnosa od 10. siječnja 2013. godine, nedopušten i nezakonit, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, pa se ta odluka poništava, a tuženiku nalaže tužitelja vratiti u roku 8 dana na posao uz priznanje svih prava iz radnog odnosa (točka I. stavak I. izreke). Odbijen je i nalog tuženiku da tužitelju isplati naknadu plaće u bruto iznosu od 8.908,62 kune mjesečno od 11. siječnja 2013. godine, pa do vraćanja na rad, koji iznos dospijeva do 15-og u mjesecu uvećan za zakonske zatezne kamate (točka I. stavak II.). Tužitelju je naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna.

Tu presudu iz svih žalbenih razloga pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj. U bitnom, navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev budući sadržaj odredbe čl. 108. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi nije sporan ali ne može biti primijenjen na predmetni slučaj jer tužitelj ni na koji način nije uzrokovao ili doprinio tome da nije položio stručni ispit budući je to bila njegova želja i namjera. Ista bi došla u primjenu jedino u slučaju da ispit nije položen jer je pao na ispitu ili nije na njega pristupio iz neopravdanih razloga ali ne primjenom i na slučaj tužitelja. Tuženik ga je zaposlio temeljem njegovih kvalifikacija i radnog iskustva i kod sebe "doveo" iz druge škole i bilo mu je poznato koje poslove obavlja i temeljem kojih kvalifikacija, odnosno diploma obavlja posao nastavnika, zbog čega činjenicu nepolaganja stručnog ispita neosnovano sud prvog stupnja stavlja na teret tužitelju, koji je inzistirao na polaganju stručnog ispita, a što mu je uskraćeno, pa ova okolnost ne može biti razlogom otkazivanja ugovora. Sud prvog stupnja nije pravilno cijenio činjenicu da je čitav postupak traženja mišljenja o mogućnosti polaganja stručnog ispita ograničen za nastavnika kemije, a za potonja dva predmeta biologije i prirode na kojima je tužitelj radio, nije postojalo negativno mišljenje, te je u tom slučaju upravo tuženik, koji prijavljuje kandidata za stručni ispit, morao omogućiti tužitelju prijavu i polaganje ispita iz drugih predmeta, pa stoga nije mogao valjano otkazati ugovor o radu, a pogotovo ne u pogledu radnog mjesta nastavnika prirode i biologije.

Žalbeni je prijedlog preinačenje presude uz prihvaćanje tužbenog zahtjeva, a podredno ukidanje i vraćanje na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navodima i dodatno pazeći na bitne povrede odredaba parničnog postupka, one na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a), kao i na ispravnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud takve povrede ne nalazi, već prihvaća da je na utvrđeno i sudu predočeno činjenično stanje ispravno primijenjeno materijalno pravo.

U ovoj pravnoj stvari tužitelj pobija odluku tuženika – obavijest o prestanku radnog odnosa, kao nedopuštenu i nezakonitu uz utvrđenje da radni odnos nije prestao, pa se ista odluka poništava uz nalog da se tužitelja vrati na posao, uz zahtjev za isplatu naknade plaća do vraćanja na rad.

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev iz razloga što smatra da je do prestanka radnog odnosa kod tuženika došlo osnovom odredbe čl. 108. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, odnosno da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao silom zakona, a ne otkazom budući nije položio stručni ispit do 10. siječnja 2013. godine, zbog čega i njegov tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.

Takav stav suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

U prvostupanjskom postupku iz izvedenih dokaza, utvrđene su za ovaj spor bitne činjenice:

-da je tužitelj osnovom zaključenog ugovora o radu zasnovao radni odnos kod tuženika na radnom mjestu učitelja kemije – biologije – prirode, sa početkom obavljanja poslova 01. listopadom 2011. godine;

-da je ugovor sklopljen na neodređeno radno vrijeme uz uvjet da u zakonskom roku položi stručni ispit za učitelje i stručne suradnike;

-da je tužitelj stekao inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju završetkom na Visokom učilištu The University of Georgia, u SAD-u studijskog programa entomologije i biljnog ratarstva, kao i pedagoške kompetencije na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli;

-da je tužitelj odabrao kemiju kao nastavni predmet za pripravnički staž i pripravnički ispit;

-da osnovom mišljenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta tužitelj nema odgovarajuću vrstu stručne spreme za obavljanje poslova učitelja kemije u osnovnoj školi i nije niti mogao pristupiti polaganju stručnog ispita;

-da tužitelj pedagoško-psihološko obrazovanje nije stekao, pa je tuženik dana 10. siječnja 2013. godine, donio pobijanu odluku-obavijest o prestanku radnog odnosa i to sa danom 10. siječnjem 2013. godine, obzirom da je stažiranje pripravnika započelo 10. siječnja 2011. godine.

Tako utvrđeno činjenično stanje stranke ne dovode u sumnju, pa ga prihvaća i ovaj sud, te je na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja i pravilno primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev.

Tužitelj je zasnovao radni odnos sa danom započetog rada 01. listopada 2011. godine, kada je bio na snazi Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11), koji je svojim čl. 108. propisivao obvezu položiti stručni ispit u roku jedne godine od isteka pripravničkog staža, a ako osoba ne položi stručni ispit u određenom roku radni odnos prestaje istekom posljednjeg dana roka za polaganje stručnog ispita. Tuženik je i osnovom te odredbe donio odluku o prestanku radnog odnosa tužitelja po sili zakona jer je u ugovoru o radu i njegovoj točci IV. između stranaka ugovoreno zasnivanje radnog odnosa na neodređeno, uz uvjet da u zakonskom roku položi stručni ispit za učitelje i stručne suradnike, a tužitelj u ostavljenom roku svoju obvezu nije ispunio.

Prema čl. 10. Pravilnika o stručnoj spremi pedagoško-psihološkom obrazovanju učitelja i stručnih suradnika u osnovnom školstvu (NN 47/96 i 56/01), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja odluke, u nadležnosti je Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta odluka što se smatra potrebnom stručnom spremom u slučajevima koji nisu propisani tim Pravilnikom, pa stoga u ovlasti tuženika nije bilo odlučivati o postojanju stručne spreme tužitelja kao uvjeta za polaganje stručnog ispita, te on na takvu odluku nije imao utjecaja, iako je prihvatio i zaposlio tužitelja na mjestu učitelja.

Stoga je tužitelj, koji je i od tuženika bio obaviješten o neispunjenju uvjeta za polaganje stručnog ispita za poslove učitelja kemije, trebao provjeriti uvjete i pretpostavke za polaganje stručnog ispita za predmetnu nastavu prirode i biologije, a sve osnovom njegove stručne spreme. Tužitelj je bio taj koji je odabrao nastavni predmet kemije za stažiranje i sukladno istome i polaganje stručnog ispita iz predmeta kemije. Ni iz jednog dokaza ne proizlazi da bi tuženik onemogućavao tužitelja da prijavi polaganje ispita iz predmeta biologije i prirode kojega je predavao. Upravo suprotno, odmah po zaprimanju odgovora na postavljeni zahtjev za tumačenje o postojanju uvjeta za polaganje stručnog ispita i očitovanja Ministarstva da tužitelj ne ispunjava uvjete stručne spreme u svibnju mjesecu 2012. godine je obaviješten i na njemu je bila inicijativa za prijavom drugog predmeta, odnosno za ispunjenjem uvjeta za nastavkom radnog odnosa jer je to bilo u njegovom interesu.

Pitanje da li će tužitelj biti učitelj kemije – biologije – prirode ovisila o tome hoće li steći potrebno pedagoško-psihološko obrazovanje, a tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi zatražio, odnosno dao inicijativu za prijavu drugog predmeta. Odredba čl. 108. Zakona o odgoju i obrazovanju je izričita i nema osnove za tumačenje njezine primjene u slučaju krivnje radnika u smislu pada na ispitu ili nepristupanja ispitu. Ono što je bitno u konkretnom slučaju je činjenica da uvjet koji je ugovoren između stranaka za nastavak rada, odnosno zasnivanje radnog odnosa na neodređeno radno vrijeme nije ispunjen, te je obzirom na to tužitelju radni odnos prestao po sili zakona. Obavijest o prestanku rada tužitelja stoga nema značenje donošenja odluke o prestanku rada, jer se njom deklarira samo nastupio uvjet kojeg su stranke odredile za prestanak ugovora o radu.

Neosnovan je i navod tužitelja da bi on mogao raditi na mjestu učitelja biologije i prirode jer je to protivno naprijed navedenim utvrđenjima o potrebnom predhodno položenom stručnom ispitu.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je žalba izjavljena pa je stoga temeljem odredbe čl. 368. i čl. 166. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

U Puli-Pola, 09. prosinca 2013. godine

Predsjednica vijeća

Nataša Babić, v.r.