Rev-166/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 166/04-2

U I ME R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. S. iz S., zastupane po punomoćnicima Z. D. i G. B., odvjetnici iz S., protiv tuženika 1) T. T. i 2) H. T., oboje iz S., i oboje zastupani po punomoćniku B. A., odvjetniku iz S. i 3) R. T. iz S., koju zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik iz S., radi utvrđenja ništavosti i iseljenja, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-3992/01 od 12. rujna 2003. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. P-1418/95 od 12. srpnja 2001. godine, u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništavosti ugovora o prodaji stana, u sjednici održanoj dana 02. veljače 2005. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž-3992/01 od 12. rujna 2003. godine, potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu br. P-1418/95 od 12. srpnja 2001. godine, u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništavosti ugovora o prodaji stana u S., stan br …, površine 39,56 m², a koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na čest. zem. 5344 kat. br. 13969 k.o.Split, koji su dana 19. listopada 1993. godine zaključili tužena pod 3) kao prodavateljica i tuženici pod 1) i 2) kao kupci.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, ne navodeći u čemu se povreda sastoji i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijana presuda preinači i prihvati u cijelosti tužbeni

zahtjev tužitelja, ili da se ista ukine i predmet vrati na prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a nadležni državni odvjetnik o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91 i dr. - dalje ZPP) na koju pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), dok tužiteljica na neku drugu određenu bitnu povredu odredbi parničnog postupka u reviziji niti ne ukazuje.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U provedenom postupku utvrđeno je:

- da je 3) tužena T. R., legitimirajući se kao nositeljica stanarskog prava na spornom stanu, kojeg je stekla ugovorom o zamjeni stanova sa tužiteljicom od 26. srpnja 1991. godine, i na koji je bila dana suglasnost organa bivše JNA dana 26. srpnja 1991. godine, otkupila od Grada Splita sporni stan prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, te potom isti prodala i predala u posjed 1) i 2) tuženicima spornim kupoprodajnim ugovorom koji je predmet tužbenog zahtjeva u ovom postupku,

- da je i sama tužiteljica doznala za ništavost navedene suglasnosti organa bivše JNA, što je bilo i razlog ništavosti ugovora o zamjeni, dana 4. lipnja 1994. godine u svezi sa njenim zahtjevom za priznanje stanarskog prava na zamijenjenom stanu, a na temelju obavijesti Ministarstva obrane Stambene komisije u Zagrebu,

- da je tužiteljica u pravomoćno dovršenom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu pod brojem P-2643/93 presudom od 16. prosinca 1994. godine, protiv 3) tužene i Grada Splita poništila gore navedeni ugovor o otkupu stana, koji je 3) tužena sklopila sa Gradom Splitom, te da su 1) i 2) tuženici iz istog iselili, a tužiteljica ishodila nalog za brisanje već upisanog prava vlasništva 3) tužene u zemljišnim knjigama,

- da je 31. svibnja 1995. godine sin tužiteljice D. Z., kao kupac po njenom ovlaštenju, kao član porodičnog domaćinstva otkupio sporni stan na svoje ime,

S obzirom na navedena utvrđenja nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži da se utvrdi da je predmetni ugovor od 19. listopada 1993. godine sklopljen između tuženika ništav. Naime, tužiteljica temelji tužbu, a isto ponavlja i u reviziji, na tvrdnji da se radilo o kupnji od nevlasnika, pa da bi to bio razlog apsolutne ništavosti pobijanog ugovora, jer 3) tužena nije nikada valjano stekla vlasništvo spornog stana, pa stoga isti nije mogla valjano niti otuđiti.

Međutim i po ocjeni ovoga suda, navedena tvrdnja ne daje zakonsku osnovu za ništavost predmetnog ugovora u smislu odredbe čl. 103. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 53/91 i dr. –dalje: ZOO), jer navedenom odredbom nije propisano da kupnja od nevlasnika sama po sebi dovodi do apsolutne ništavosti, već jedino taj ugovor u odnosu na tužiteljicu ne bi proizvodio pravne učinke.

Pravilno su također nižestupanjski sudovi zaključili, pazeći i po službenoj dužnost na ništavost pobijanog ugovora, da ne postoje razlozi za ništavost u smislu odredbe čl. 103. st.1. ZOO, te da na strani 3) tužene nema nesavjesnosti kao razloga za apsolutnu ništavost, imajući u vidu utvrđenje da je tek iz obavijesti Ministarstva obrane Stambene komisije u Zagrebu od 4. lipnja 1994. godine i tužiteljica saznala za ništavost suglasnosti organa bivše JNA za sporni ugovor o zamjeni od 26. srpnja 1991. godine.

Iz svih navedenih razloga valjalo je temeljem odredbe čl.393 ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 02. veljače 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.