Rev-1078/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1078/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. H. iz Z., koju zastupa D. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika J. o. d.d. S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 29. travnja 1997. godine, broj: Gž-3723/96 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 18. siječnja 1996. godine, broj: Pn-81/95, u sjednici održanoj dana 23. svibnja 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija se prihvaća kao djelomično osnovana, te se preinačuju presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 29. travnja 1997. godine, broj: Gž-3723/96 i Općinskog suda u Zagrebu od 18. siječnja 1996. godine, broj: Pn-81/95 u dijelu kojim je odlučeno o kamatama na parnični trošak i u tom dijelu se sudi:

Tuženica je dužna tužiteljici na dosuđeni iznos parničnog troška od 7.015,37 kn platiti pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 18. siječnja 1996. godine do isplate pod prijetnjom ovrhe.

U ostalom dijelu revizija tužiteljice se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo da tužiteljici na ime naknade štete plati iznos od 33.700,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.015,37 kn (st. I. izreke prvostupanjske presude).

Tužiteljica je odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 4.000,00 kn, zahtjevom za kamatu na glavnicu od 04. siječnja 1995. godine do 18. siječnja 1996. godine i sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na parnični trošak (st. II. izreke prvostupanjske presude).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom.

Protiv te presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka (u dijelu odluke o parničnom trošku), s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude preinače u smislu revizijskih navoda podredno da se ukinu i predmet vrati na ponovno raspravljanje.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je samo djelomično osnovana.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica dana 25. listopada 1994. godine povrijeđena u saobraćajnoj nesreći kojom prilikom je zadobila udarno krvne podljeve glave i nategnuće paravertebralnih mišića vrata, uslijed kojih ozljeda trpi trajne posljedice u obimu od 10%.

Utvrđeno je nadalje, da je tužiteljica trpila fizičke bolove jačeg intenziteta 6 dana, srednje jakog 12 dana, manje bolove oko 30 dana i povremeno manje oko 6 tjedana.

Strah jačeg intenziteta tužiteljica je trpila 3 sata, nakon čega je tijekom liječenja nastao sekundarni strah umjerenog intenziteta radi brige za stanje zdravlja i ishod liječenja, a koji je neurotizirao tužiteljicu, pa se ona i nadalje boji učešća u prometu.

U ovoj fazi postupka sporna je primjena odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – ZOO) u dosuđenju pravične naknade za fizičke bolove i strah budući je tužiteljici zatražena naknada za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti dosuđena u cijelosti (18.500,00 kn).

Naime, tužiteljica smatra da bi dosuđenjem naknade od 9.500,00 kn (umjesto dosuđenih 8.000,00 kn) za fizičke bolove, te iznosom od 7.500,00 kn (umjesto dosuđenih 6.000,00 kn) bila u potpunosti obeštećena.

Suprotno tvrdnji tužiteljice, a cijeneći utvrđenje nižestupanjskih sudova o bitnim činjenicama i okolnostima relevantnim za određivanje visine naknade nematerijalne štete i po mišljenju ovog suda dosuđena naknada pruža tužiteljici punu satisfakciju za sve navedene tegobe.

Ovo stoga, što su nižestupanjski sudovi, a upravo prema kriterijima navedenim u odredbi čl. 200. ZOO-a individualizirali visinu naknade za svaki vid utužene nematerijalne štete uzimajući u obzir sve posebnosti konkretnog slučaja, a posebice intenzitet i trajanje fizičkih bolova, straha, pa i individualna svojstva tužiteljice.

U pogledu dosude zakonske zatezne kamate na dosuđenu štetu suprotno mišljenju revidentice nižestupanjski sudovi nisu pogrešno primijenili odredbe materijalnog prava, kad su tužiteljici priznali zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude (18. siječnja 1996. godine) budući je prvostupanjski sud visinu štete utvrđivao trenutkom donošenja prvostupanjske presude.

Troškovi spora određeni su u skladu s uspjehom tužiteljice u parnici (čl. 154. st. 2. ZPP-a), pa tužiteljica neosnovano traži dosudu cjelokupnog parničnog troška.

Nije osnovan ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka u odnosu na dosuđenje parničnog troška, jer revidentica konkretno niti ne navodi u čemu bi se ista povreda sastojala.

No, međutim nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo u dijelu pobijane odluke o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak odbivši tužiteljicu s tim dijelom tužbenog zahtjeva.

Odredbom čl. 20. a) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku (“Narodne novine”, broj: 27/90) koji je u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke bio na snazi određeno je da vjerovniku pripada pravo na zatezne kamate od donošenja ovršne isprave, dakle, prvostupanjske presude, pa stoga stranka ima pravo i da se u odluci kojom se prihvaća zahtjev za naknadu parničnog troška dosudi i platež zateznih kamata na taj trošak. Zbog toga je revizija tužiteljice u tom dijelu prihvaćena kao djelomično osnovana i odlučeno je kao u izreci.

Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava revizije, jer je uspjela samo u pogledu sporednog, a ne i glavnog zahtjeva.

Iz navedenih razloga kako se nije ostvarila ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koji ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci u odnosu na dosuđenje zakonskih zateznih kamata na parnični trošak, a u preostalom dijelu je revizija odbijena temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 23. svibnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.