I Kž-928/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-928/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. I. Š. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi mlt. I. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 5. studenog 2001. godine, br. Km-8/01., u sjednici održanoj dana 20. veljače 2002. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba mlt. I.Š., kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu mlt. I.Š. izrekao je odbojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod, zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ, dok je prema mlt. N.P. izrečena odgojna mjera posebne obveze da prihvati zaposlenje i u njemu ustraje, da se uključi u rad humanitarnih organizacija u trajanju od 60 sati kroz tri mjeseca, te odgojna mjera pojačane brige i nadzora. Na temelju čl. 30. Zakona o sudovima za mladež i čl. 80. st. 1. KZ od mlt. I.Š. oduzet je jedan "bokser" kao predmet koji je uporabljen za počinjenje kaznenog djela, a po čl. 86. st. 1. Zakona o sudovima za mladež odlučeno je da troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna.

Protiv toga rješenja žalbu je podnio mlt. I.Š. po svojoj braniteljici J.N., odvjetnici iz Z., zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se prema maloljetniku izrekne neka od blažih mjera propisanih Zakonom o sudovima za mladež uz nalaganje maloljetniku da ustraje u nekoj od posebnih obveza iz čl. 9. Zakona o sudovima za mladež.

Zamjenik glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pisanom očitovanju od 15. siječnja 2002. godine, br. KŽ-DO-46/02. predložio je da se žalba maloljetnika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Sud drugog stupnja je prvostupanjsko rješenje ispitao u dijelu koji se pobija žalbom maloljetnika ali je po službenoj dužnosti ispitao i da li postoje povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 1., 5., 6. i 8. do 11. i st. 2. ZKP, te je li glavna rasprava protivno odredbama toga zakona održana u odsutnosti maloljetnika i njegove braniteljice i je li na štetu maloljetnika povrijeđen Kazneni zakon. Pri tome nije nađeno da bi bile ostvarene takve povrede zakona, koje su predviđene u čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP.

Prilikom odluke o izricanju odgojne mjere ml. I.Š. prvostupanjski sud je imao u vidu činjenicu da se radi o počinjenju kaznenog djela koje je osobito društveno opasno s obzirom na očigledan porast upravo ove kategorije kaznenih djela u mlađoj populaciji počinitelja, a na štetu također maloljetnih oštećenika. Osim toga, uzeo je u obzir i porodične prilike ml. Š. iz kojih je vidljivo da maloljetnik duže vrijeme ima problema, nije pohađao srednju školu, ne bavi se nikakvim aktivnostima, majka maloljetnika je izjavila da se osjeća nemoćno, maloljetnik se zaposlio kod privatnog poslodavca, ali je prije dobivanja prve plaće odustao od daljnjeg rada, te dane provodi spavajući ili u društvu izvan kuće. Iz izvještaja Centra za socijalnu skrb proizlazi da je maloljetnik često dolazio u sukob sa roditeljima, da je impulzivan i preosjetljiv, te da je već tretiran kao maloljetnik i smješten je u odgojnu ustanovu, a za vrijeme trajanja ovog kaznenog postupka zbog drugog kaznenog djela bila mu je izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora uz posebnu obvezu da se zaposli, no, unatoč toga maloljetnik je napustio posao i odbio suradnju sa voditeljima odgojne mjere, tako da ta izrečena mjera nije polučila nikakve rezultate.

Sud prvog stupnja je na temelju prikupljenih podataka o ličnosti maloljetnika, kako je naprijed navedeno, njegovim psihičkim svojstvima, te dosadašnjim mjerama i težini djela koje je počinio, s pravom zaključio da se utjecaj na ličnost i vladanje maloljetnika može postići jedino odvajanjem iz sredine u kojoj živi i smještaj u ustanovu zatvorenog tipa. Kako maloljetnik izražava očite poremećaje u ponašanju i pokazuje nedovoljnu spremnost da prihvati odgojne utjecaje bilo je potrebno primijeniti pojačane mjere odgoja radi čega nema opravdanja navod žalbe da bi se svrha izricanja odgojne mjere postigla i na drugi način, izricanjem neke blaže odgojne mjere ili da se primijene druge metode kao npr. dobrotvorni rad i slično.

S obzirom na izneseno trebalo je o podnesenoj žalbi odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 20. veljače 2002.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.