Revr-1373/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1373/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća te Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. P. iz B., kojeg zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u B., protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo …, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1961/13-2 od 26. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-300/11-19 od 7. prosinca 2012., u sjednici održanoj 24. siječnja 2017.,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 61.589,08 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose navedene u izreci presude te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženice te je potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude, reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložila je prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu.

Revizija je nedopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 25/13), u vezi sa čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11) u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu dodatka na plaću za prekovremeni rad ostvaren u dežurstvu, straži i na terenu u razdoblju od srpnja 2008. do srpnja 2009.

Nižestupanjski sudovi su ocijenili da tužitelj ima pravo na naknadu za prekovremeni rad na temelju čl. 14. Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07 – dalje: ZSOSRH/07) supsidijarnom primjenom odredbi propisa o državnim službenicima i namještenicima, općih propisa o radu i kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s njima. Tako je osnovanost tužbenog zahtjeva prosuđivana primjenom Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 – dalje: ZR), Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 92/04, 114/04 i 150/04) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08, 23/09 i 39/09).

Pritom su nižestupanjski sudovi izrazili stajalište da se tužitelju kod obavljanja višednevne straže i dežurstva 8 sati tretira redovnim radom, daljnjih 8 sati prekovremenim radom, a daljnjih 8 sati računa kao dnevni odmor, uvažavajući pri tome iskorištene slobodne dane koje je tužitelj iskoristio.

Osporavajući shvaćanje nižestupanjskih sudova tuženica u reviziji postavlja materijalnopravna pitanja:

„Da li se boravak djelatne vojne osobe na terenu u trajanju više dana neprekidno ima smatrati prekovremenim radom bez obzira na raspored poslova i radnih zadataka i stvarno odrađene sate u pojedinim danima za vrijeme boravka na terenu?“

Obrazlažući važnost postavljenih pravnog pitanja tuženica ukazuje na odluku revizijskog suda broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009. u kojoj je izraženo shvaćanje da nije životno prihvatljivo da prekovremeni rad traje 24 sati dnevno, te na odluku Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1552/11 od 1. rujna 2011. i Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 1056/12 od 7. studenoga 2013.

U odnosu na postavljeno pitanje treba reći da u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a mora biti postavljeno pravno pitanje koje je utemeljeno na utvrđenom činjeničnom stanju.

Pravno pitanje postavljeno u reviziji nije odlučno niti o njemu ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari. Naime, nižestupanjske presude temelje se na utvrđenju da je tužitelj na terenu ostvario osam sati prekovremenog rada. Budući da sudovi nisu tužitelju obračunali naknadu za prekovremeni rad za cijelo vrijeme neprekidnog boravka na terenu, a što revidentica sugerira u postavljenom pitanju, to je pitanje utemeljeno na činjeničnom stanju koje je suprotno od onog utvrđenog u nižestupanjskim odlukama. Stoga postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. siječnja 2017.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.