Rev-3365/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3365/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmana, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. G. iz Š., koga zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika 1) C. o. d.d. Z., i 2) M. B. iz V. G., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz V. G., radi naknade štete, rješavajući reviziju izjavljenu po I-tuženiku C. o. d.d. iz Z., protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 15. travnja 1997. godine broj Gž-822/1997, kojom je potvrđena presuda Općinskog

suda

u

Zagrebu

od

25. listopada 1996. godine broj Pn-3085/1995, u sjednici održanoj dana 11. srpnja 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija tuženika pod 1) C. d.d. iz Z., djelomično se prihvaća, te obje nižestupanjske odluke - presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 15. travnja 1997. godine broj Gž- 822/1997, i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 25. listopada 1996. godine broj Pn- 3085/1995 djelomično preinačuju tako da se tužbeni zahtjev u odnosu na spomenutog tuženika odbija u daljnjem iznosu od 16.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, te ujedno navedeni tuženik obvezuje (solidarno sa tuženikom pod 2) naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.100,00 kn.

U preostalom dijelu revizija ee odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika pod I) i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je I-tuženik kao osiguratelj obvezan solidarno sa II-tuženikom kao osiguranikom isplatiti tužitelju na ime naknade štete ukupan iznos od 64.100,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 1996. godine do isplate i nadoknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 10.708,00 kn.

Protiv navedene pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tuženik pod I), i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se obje nižestupanjske presude ukinu u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a reviziju izjavljuje i u pogledu odluke o troškovima postupka.

Na reviziju tuženika odgovorio je tužitelj, osporavajući revizijske navode, te predložio da se revizija odbije kao neosnovana, dok se državni odvjetnik Republike Hrvatske nije izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizije je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio u smislu odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP) ovaj revizijski sud je našao, da u postupku pred nižim sudovima ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, dok je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava djelomično ostvaren kod utvrđivanja visine pravične novčane naknade za sve vidove nematerijalne štete i to na štetu revidenta.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu materijalne i nematerijalne štete koja mu je nastala uslijed zadobivenih povreda u prometnoj nezgodi u kojoj je osim tužitelja, koji je sam upravljao motornim vozilom, sudjelovao i tuženik pod 2) koji se nalazio u svojem motornom vozilu osiguranom za štete trećim osobama kod tuženika pod 1).

U reviziji se prigovara utvrđenoj odgovornosti za štetni događaj, na strani osiguranika revidenta, i ističe da je štetni događaj svojom krivnjom prouzročio isključivo tužitelj uslijed neprilagođene brzine kretanja njegovim vozilom. Povrh istaknutog prigovora glede utvrđene odgovornosti za štetni događaj revident prigovara i visini utvrđene pravične novčane naknade, za sve vidove nematerijalne štete, jer smatra da bi primjerena novčana naknada tužitelju trebala iznositi; za fizičke bolove 8.000,00 kn; za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 30.000,00 kn, te za strah 4.000,00 kn, a prigovara i visini određenog parničnog troška tužitelju.

Nije osnovan prigovor revidenta glede utvrđene potpune odgovornosti tuženika za štetu.

Po nalaženju ovog revizijskog suda na utvrđeno činjenično stanje niži su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo u odnosu na pitanje odgovornosti za nastali štetni događaj.

Naime, u postupku pred nižim sudovima je utvrđeno, da je tuženik pod 2) (osiguranik revidenta) dolazeći svojim motornim vozilom iz suprotnog pravca od onog iz kojeg je nailazio tužitelj sa svojim vozilom, koji se kretao dopuštenom brzinom, presjekao put vozilu tužitelja skretajući u svoju lijevu stranu u namjeri, da s te strane uđe na sporedni put, te je to osiguranik revidenta učinio na premalenoj udaljenosti od vozila tužitelja, koji da bi izbjegao sudar sa vozilom II-tuženika, je naglo skrenuo u svoju desnu stranu pri čemu je naletio na rubni kamen zbog čega se vozilo tužitelja zanijelo i prevrnulo na krov u kojim okolnostima je tužitelj zadobio povrede. Kod toga niži sudovi su na temelju opisanih činjeničnih utvrđenja ustanovili, da je u spomenutim okolnostim zbog iznenadnog skretanja II-tuženika sa svojim vozilom kojim je presjekao put vozilu tužitelja koje je trebao propustiti, jer je vozilo tužitelja zadržavalo pravac kretanja, za tužitelja jedina mogućnost izbjegavanja direktnog sraza sa vozilom II-tuženika bila naglo skretanje u njegovu desnu stranu, što je tužitelj i učinio, ali pri tome uslijed naleta na rubni kamen došlo je do prevrtanja vozila tužitelja, što je i dovelo do nastanka štete kod tužitelja.

Zbog toga, ovaj Vrhovni sud nalazi, kako činjenica, što nije došlo do sraza vozila tužitelja i II-tuženika u opisanom okolnostima nije od utjecaja na pravilnost pravnog zaključka nižih sudova, da je štetni događaj isključivo prouzrokovao svojom nepropisnom vožnjom osiguranik revidenta – II-tuženik, što upućuje i na odgovornost revidenta za štetu, što pak ukazuje kako ne postoji nikakav doprinos tužitelja nastanku štete, a time nema ni podijeljene odgovornosti stranaka za štetu.

Niži sudovi utvrdili su u postupku, da je tužitelj u štetnom događaju zadobio udarno- krvne podljeve i natučenje glave, trzajnu ozljedu vratne kralježnice sa oštećenjem ligamenata, udarne ozljede i natučenje lijevog ramena i natkoljenice, te psihički stres, pa je zbog toga trpio jake bolove 7 dana, bolove srednje jačine 10 dana, a manje bolove 30 dana; posljedice spomenutih povreda umanjile su opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja – koji je u vrijeme štetnog događaja imao 20 godine – za 20%, a trpio je i strah jakog intenziteta 2 dana, strah srednje jačine 8 dana, te manji strah 10 dana, s time da je kod tužitelja ostao prisutan strah u prometu i vožnji.

Polazeći od tako utvrđenih okolnosti u postupku pred nižim sudovima, o jačini pretrpljenih bolova i straha i njihovom trajanju kao i svih drugih važnih okolnosti slučaja, a pozivom na odredbu čl. 200. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ( u daljnjem tekstu ZOO), ovaj Vrhovni sud nalazi, kako primjerena novčana naknada tužitelju za pojedine vidove nematerijalne štete iznosi i to: za fizičke bolove 8.000,00 kn (u odnosu na dosuđenu naknadu od 12.000,00 kn); za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 32.000,00 kn (umjesto dosuđene naknade od 40.000,00 kn); te za strah 6.000,00 kn (umjesto dosuđene naknade od 10.000,00 kn), pa je pravilno primijenjujući materijalno pravo (čl. 200. st. 1. i 2. ZOO) valjalo djelomično prihvatiti reviziju i preinačiti obje nižestupanjske odluke na način, da je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na revidenta u daljnjem dijelu u kojem je utvrđeno da je neosnovano dosuđena previsoka novčana naknada i to za ukupno 16.000,00 kn (čl. 395. st. 1. ZPP).

S obzirom na uspjeh u reviziji valjalo je odmjeriti i visini parničnog troška, naknadu kojeg je obvezan tužitelju isplatiti revident (čl. 166. st. 2. ZPP).

U preostalom dijelu u kojem nije ostvaren revizijski razlog zbog kojeg je revizija izjavljena, niti postoje razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 11. srpnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.