Gzp-156/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 156/08-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari I- predlagateljice N. V. iz K., II-predlagatelja N. V. iz K., III-predlagateljice I. Ž. iz K., IV- predlagateljice R. Ž. iz B., V-predlagateljice J. H. iz Š. i VI-predlagateljice M. T. iz K., koje sve zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 30. siječnja 2008., dana 18. srpnja 2008.,

r i j e š i o j e:

I. Zahtjev se odbacuje u odnosu na I-predlagateljicu N. V., II-predlagatelja N. V., III- predlagateljicu I. Ž., IV-predlagateljicu R. Ž. i VI-predlagateljicu M. T., kao nedopušten. II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku V-predlagateljici J. H. u iznosu 22.000,00 kn (dvadesetidvijetisućekuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva V-predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelji su 30. siječnja 2008. podnijeli ovome sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05 i 16/07, dalje: ZS), smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka, koji se prema navodima predlagatelja u vrijeme podnošenja zahtjeva vodi kod Županijskog suda u Dubrovniku pod posl. br. P-4/06.

Zahtjev je nedopušten u odnosu na I., II., III., IV. i VI-predlagateljicu, a osnovan u odnosu na V-predlagateljicu.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljenog preslika spisa Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. P-4/06, te očitovanja Županijskog suda u Dubrovniku od 14. travnja 2008., utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00 i 28/01, dalje: Ustav).

Prije pravno relevantnog razdoblja, koje počinje 6. studenoga 1997., nakon što je 5. studenoga 1997. stupio na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', br. 18/97, 14/02 i 1/06, dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije) poduzete su slijedeće radnje:

- Općinski sud u Korčuli je presudom posl. br. P-171/63 od 22. studenoga 1963. prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice J. T., protiv I-tuženice M. H. i II-tuženice Općine Korčula, radi utvrđenja, a temeljem koje presude je ista tužiteljica 20. svibnja 1964. podnijela Općini Korčula zahtjev za naknadu za nacionalizirano zemljište;

- budući da Općina Korčula nije riješila o navedenom zahtjevu, I. T., kao nasljednik pok. J. T., podnio je 11. prosinca 1973. tužbu Općinskom sudu u Korčuli protiv Općine Korčula, radi isplate naknade, te je isti sud presudom posl. br. P-446/73 od 23. kolovoza 1982. prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku isplatiti naknadu za nacionalizirano zemljište;

- tadašnji Okružni sud u Dubrovniku je rješenjem posl. br. Gž-432/83 od 8. veljače 1984. ukinuo navedenu presudu od 23. kolovoza 1982. i predmet vratio na ponovno suđenje;

- rješenjem posl. br. P-61/84 od 23. prosinca 1985. Općinski sud u Korčuli obustavio je parnični postupak i isti postupak naknade za nacionalizirano zemljište nastavio voditi kao izvanparnični postupak, te je rješenjem posl. br. IR-9/86 od 29. rujna 1986. odredio naknadu za nacionalizirano zemljište i obvezao Općinu Korčulu na isplatu iste naknade;

- rješenjem tadašnjeg Okružnog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-38/87 od 12. travnja 1990. ukinuto je navedeno rješenje od 29. rujna 1986. i predmet vraćen Općinskom sudu u Korčuli na ponovan postupak;

- rješenjem posl. br. IR-26/90 od 8. travnja 1994. Općinski sud u Korčuli se oglasio nenadležnim i predmet ustupio upravnom tijelu na nadležno postupanje, sukladno odredbama novo donesenog Zakona o izvlaštenju;

- postupak se nastavio voditi pred Uredom za imovinsko-pravne poslove Dubrovačko- neretvanske županije, koji je zaključkom od 26. siječnja 1997. između ostalog odbacio zahtjev M. V., J. T. i D. T. (svi troje nasljednici pok. I. T.) za utvrđivanje naknade;

- odlučujući o žalbi podnositelja zahtjeva Ministarstvo pravosuđa je rješenjem od 18. lipnja 1997. poništilo pobijani dio navedenog zaključka od 26. siječnja 1997. i u tom dijelu vratilo tijelu prvog stupnja na ponovni postupak.

U pravno relevantnom razdoblju poduzete su slijedeće radnje:

- u ponovnom postupku Ured državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji je između ostalog rješenjem, klasa: UP/I-944-07/95-01/06, ur. broj: 2117-04/4-03-15 od 27. veljače 2003. odbio zahtjev M. V., J. H. i T.-D. T. za određivanje naknade;

- odlučujući o žalbi M. V., J. H. i T.-D. T., Ministarstvo pravosuđa je rješenjem, klasa:

UP/II-943-04/03-01/95, ur. broj: 514-03-07/1-06-2 od 18. siječnja 2006. poništilo navedeno rješenje od 27. veljače 2003. i riješilo između ostalog da M. V., J. H. i T.-D. T. imaju pravo na naknadu za nacionalizirano zemljište;

- protiv navedenog drugostupanjskog rješenja od 18. siječnja 2006. podnijeta je 26. srpnja 2006. tužba Županijskom sudu u Dubrovniku po tužitelju Gradu Korčuli, te se isti postupak vodi pod posl. br. P-4/06;

- rješenjem posl. br. P-4/06 od 16. kolovoza 2006. Županijski sud u Dubrovniku je pozvao tuženika Ministarstvo pravosuđa na podnošenje odgovora na tužbu i dostavu svih spisa koji se odnose na ovaj predmet, u roku od 15 dana;

- rješenjem od 16. kolovoza 2006. sud je također pozvao i zainteresirane osobe (M. V., J. H. i T.-D. T.) na dostavljanje odgovora na tužbu;

- podneskom od 2. listopada 2006. tuženik je zatražio od Županijskog suda u Dubrovniku dostavu tužbe i osporenog upravnog akta, koji propustom suda nisu priloženi rješenju od 16. kolovoza 2006., pa je stoga sud 30. studenoga 2007. ponovio rješenje;

- tuženik je 7. siječnja 2008. podnio odgovor na tužbu i dostavio sve spise koji se odnose na ovaj predmet;

- Županijski sud u Dubrovniku je rješenjem od 13. ožujka 2008. odredio raspravu za 11. travnja 2008., ali je ista rasprava rješenjem od 31. ožujka 2008. odgođena za 15. travnja 2008.

- na raspravu 15. travnja 2008. uredno su pozvani tužitelj, tuženik i zainteresirane osobe (M. V., J. H. i T.-D. T.) po punomoćniku, ali je istoj pristupio punomoćnik tužitelja, izložen je predmet spora te je rasprava završena;

- presudom Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. P-4/06 od 15. travnja 2008. tužba je uvažena i poništeno je navedeno rješenje Ministarstva pravosuđa od 18. siječnja 2006. u osporavanom dijelu, te je u tom dijelu predmet upućen drugostupanjskom upravnom tijelu na ponovno odlučivanje;

- istu presudu primio je 20. svibnja 2008. punomoćnik zainteresiranih osoba V. P., odvjetnik u Z., ….

Iz navedenih utvrđenja proizlazi da predmetni postupak, radi određivanja naknade za nacionalizirano zemljište u k.o. Korčula, još nije pravomoćno završen.

Prije svega valja reći da je u konkretnom slučaju došlo do eksproprijacije predmetne nekretnine, sukladno odredbama Osnovnog zakona o eksproprijaciji (''Službeni list FNRJ'', br. 28/47), Rezoluciji o osiguranju uvjeta za proširenje stambenog fonda u gradovima i gradskim općinama (''Službeni list FNRJ'', br. 25/53) i Uredbi o naknadi za eksproprirane nekretnine, koji su tada bili na snazi, ali kako ista eksproprijacija nije provedena glede predmetne nekretnine došlo je nastavno do nacionalizacije i to temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (''Službeni list FNRJ'', br. 52/58), dok je I. T., prednik V-predlagateljice, sukladno čl. 60. potonjeg zakona, podnio 11. prosinca 1973. tužbu Općinskom sudu u Korčuli sa zahtjevom da utvrdi visinu naknade. Prijašnji Osnovni zakon o eksproprijaciji primjenjivao se do 28. ožujka 1957., kada je stupio na snagu Zakon o eksproprijaciji (''Službeni list FNRJ'', broj 12/57), koji se s njegovim izmjenama i dopunama primjenjivao do 22. ožujka 1978., kada je stupio na snagu Zakon o eksproprijaciji (''Narodne novine'', broj 10/78), a koji se s njegovim izmjenama i dopunama (''Narodne novine'', br. 5/80, 30/82, 46/82-prečišćeni tekst, 28/87, 39/88 i 73/91) primjenjivao do 18. veljače 1994., kada je stupio na snagu Zakon o izvlaštenju (''Narodne novine'', broj 9/94) te je isti na snazi zajedno s njegovim izmjenama i dopunama (''Narodne novine'', broj 35/94, 112/00, 114/01 i 79/06). Odredbama potonjeg Zakona o izvlaštenju (''Narodne novine'', broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01 i 79/06, dalje: ZI) postupak određivanja naknade za nacionalizirano zemljište, što je konkretni slučaj, uređen je kao poseban upravno-sudski postupak. Odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju (''Narodne novine'', broj 114/01) u Zakon o izvlaštenju (''Narodne novine'', br. 9/94, 35/94 i 112/00) dodana je Glava V. kojom je uređen postupak pred županijskim sudom, kao nadležnim sudom za postupanje po tužbi protiv drugostupanjskog rješenja o izvlaštenju, dok je odredbom čl. 42.b ZI propisano da županijski sudovi na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje: ZUS).

Iz navedenih utvrđenja proizlazi da predlagatelji nisu tužitelji (čl. 12. ZUS), a niti isti mogu biti tužena strana u upravnom sporu (čl. 15. ZUS). Međutim, odredbom čl. 16. ZUS propisano da treća osoba kojoj bi poništaj osporenog upravnog akta neposredno bio na štetu (zainteresirana osoba) ima u sporu položaj stranke.

U odnosu na I., II., III., IV. i VI-predlagateljicu:

U odnosu na tvrdnje iznesene u zahtjevu da su I., II., III. i IV-predlagateljica zakonski nasljednici iza pok. M. V., te da je VI-predlagateljica zakonska nasljednica iza pok. T.-D. T., kao i o tome priloženi dokazi (rješenja o nasljeđivanju), valja reći da isto ne daje navedenim I., II., III., IV. i VI-predlagateljici ovlaštenje za vođenje postupka zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Županijskim sudom u Dubrovniku u kojem nisu imali položaj postupovno pravnog subjekta u smislu odredbe čl. 16. ZUS, jer o činjenici smrti zainteresiranih osoba (M. V. i T.-D. T.) i preuzimanju postupka od strane I., II., III., IV. i VI- predlagateljice nije do završetka navedenog postupka obaviješten Županijski sud u Dubrovniku.

Budući da I., II., III., IV. i VI-predlagateljica nisu imali položaj stranke, odnosno zainteresirane osobe, u postupku koji se pred Županijskim sudom u Dubrovniku vodio pod posl. br. P-4/06, oni nisu niti ovlašteni za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. st. 1. ZS.

Slijedom navedenog u odnosu na I., II., III., IV. i VI-predlagateljicu valjalo je riješiti kao u toč. I. izreke.

U odnosu na V-predlagateljicu:

Prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava, koju praksu prihvaća i ovaj sud, u smislu čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', br. 18/97, 14/02 i 1/06), spor u upravnom postupku nastaje na dan kada je stranka po prvi puta izjavila redovni lijek u upravnom postupku (žalbu protiv prvostupanjskog rješenja, odnosno tužbu u upravnom sporu ako žalba protiv prvostupanjskog rješenja nije dopuštena).

No, predmetni postupak određivanje naknade za nacionalizirano zemljište prvotno je bio u nadležnosti redovnih sudova, da bi stupanjem na snagu ZI nadležnost za postupanje bila prenesena na nadležna upravna tijela. Slijedom navedenog, postupak u konkretnom slučaju ne počinje podnošenjem zahtjeva Općini Korčula 20. svibnja 1964., kako to pogrešno naglašava V-predlagateljica, jer tada nije došlo do spora o pravu ili obvezi prednika V-predlagateljice, već isti postupak počinje podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Korčuli 11. prosinca 1973. i traje do donošenja odluke ovoga suda o zahtjevu V-predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku 18. srpnja 2008., što iznosi 34 godine, 7 mjeseci i 7 dana. Međutim, pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva V-predlagateljice teče tek od 6. studenoga 1997., nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije i traje do 18. srpnja 2008., pa stoga predmetni postupak u razmatranom razdoblju traje ukupno 10 godina, 8 mjeseci i 12 dana.

Ocjena je ovog suda da vođenje predmetnog postupka određivanja naknade za nacionalizirano zemljište u gotovo 35-godišnjem razdoblju, i to prvotno 20 godina pred nadležnim sudovima, a zatim stupanjem na snagu ZI 1994. godine nastavljeno pred nadležnim upravnim tijelima idućih 12 godina, te naposljetku zadnje 2 godine pred Županijskim sudom u Dubrovniku, da bi presudom Županijskom suda u Dubrovniku posl. br. P-4/06 od 15. travnja 2008. predmet bio vraćen drugostupanjskom upravnom tijelu na ponovno odlučivanje, odnosno uz činjenicu da niti nakon 35-godišnjeg vođenja istog postupka još nije pravomoćno odlučeno o pravima i obvezama V-predlagateljice, zasigurno ne udovoljava ni u kom slučaju zahtjevu učinkovitog suđenja u razumnom roku.

Slijedom navedenog, a kako V-predlagateljica nije svojim držanjem u postupku u pravno relevantnom razdoblju pridonijela duljini trajanja predmetnog postupka, u konkretnom slučaju je povrijeđeno pravo V-predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava.

Visinu naknade zbog povrede prava V-predlagateljice na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu 22.000,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, kao i gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u toč. II. i III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 18. srpnja 2008.

Sudac:

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može podnijeti ustavna tužba.