II Kž-130/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 130/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr Ružice kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Primorac Vladimira kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. K.M. zbog krivičnog djela iz čl. 142. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi opt. M.N., podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Splitu od 23. prosinca 1992. broj Kv 317/92, u sjednici održanoj 1. travnja 1993.g.,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. M.N..

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je pod toč. I produljio pritvor protiv opt. M.N., iz razloga predviđenih u čl. 191. st. 2. toč. 1. i 4. ZKP, a pod toč. II istog rješenja protiv još dvadesetosmorice poimenično navedenih optuženika na temelju čl. 191. st. 2. toč. 1., 3. i 4. ZKP određen je pritvor, sve u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kriv. djela iz čl. 142. st. 1. OKZRH.

Protiv toč. I tog rješenja podnio je žalbu opt. M.N., po svom branitelju P.D.,, odvjetniku iz S., predlažući da se pritvor protiv njega ukine. (Predmet je zaprimljen kod ovog suda dana 31. ožujka 1993.g.)

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima optuženika sud prvog stupnja ispravno je zaključio da su u odnosu na njega prisutni razlozi za pritvor iz čl. 191. st. 2. toč. 1. i 3. ZKP.

Naime, točno je da se optuženik dobrovoljno vratio u Republiku Hrvatsku, međutim, očigledno pogrešno pretpostavljajući da su njegove radnje obuhvaćene Zakonom o oprostu (kako to proizlazi iz njegovih osobnih, ranijih žalbenih navoda list 453 spisa). Cijeneći uz to povezanost optuženika s osobama s neprijateljske strane (što slijedi već iz činjeničnog

II Kž 130/93

opisa djela iz optužnice), koje su u inozemstvu, u situaciji kad se protiv njega provodi krivični postupak zbog teškog krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, po ocjeni ovog suda očigledna je opasnost njegova bijega, odnosno skrivanja ukoliko bi bio pušten na slobodu. Stoga se mjera pritvora, i bez obzira na obiteljske prilike optuženika, na temelju odredbe čl. 191. st. 2. toč. 1. ZKP ukazuje nužnom.

Osim toga, notorno je da su zbog ovakvih i sličnih radnji osjećaji straha, osobne ugroženosti i uznemirenosti svakodnevno prisutni kod građana Republike Hrvatske uopće, a pogotovu je to izraženo kod građana s područja Dalmacije, gdje i dalje traju neprijateljske provokacije, pa imajući u vidu sam način izvršenja i posljedice inkriminiranog djela, te visinu zaprijećene kazne, radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka, a i sigurnosti samog optuženika, mjera pritvora i na temelju čl. 191. st. 2. toč. 4. ZKP prijeko je potrebna.

Da li je optuženik učinio krivično djelo kako mu se stavlja na teret optužnicom, ocijeniti će raspravno vijeće nakon svestrane analize rezultata provedenog postupka.

Stoga je odlučeno kao u izreci, na temelju čl. 397. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 1. travnja 1993.g.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

Horvatinović mr Ružica, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Viši stručni referent:

/Vladimir Vuletin/