Rev-2717/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz S., zastupane po punomoćniku A. M., odvjetniku u S., protiv tuženika Osnovne škole "Spinut", Teslina 12, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Splitu od 15. svibnja 1998. godine br. Gž-913/98, kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu od 24. studenog 1997. godine br. IV P-1034/96, u sjednici održanoj dana 11. veljače 1999. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-2717/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Sudovi su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim pozivom na odredbu iz čl. 14. st. 1. Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 1993. godinu ("Narodne novine", br. 25/93).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2717/1998-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J EŠENJE
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz S., zastupane po punomoćniku A. M., odvjetniku u S., protiv tuženika Osnovne škole "Spinut", Teslina 12, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Splitu od 15. svibnja 1998. godine br. Gž-913/98, kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu od 24. studenog 1997. godine br. IV P-1034/96, u sjednici održanoj dana 11. veljače 1999. godine,
presudio je i riješio:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom i rješenjem suda prvog stupnja suđeno je i riješeno:
"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Dužna je tužena isplatiti tužiteljici jubilarnu nagradu za 20 godina radnog staža u svoti od 1.320,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 20. 4. 1996.g. pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Dužna je tužena naknaditi tužiteljici parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
riješio je:
Odbacuje se tužba u dijelu u kojem tužbeni zahtjev glasi:
Utvrđuje se da je M.M. temeljem radnog odnosa kod tužene i navršenih 20 godina radnog staža u 1993.g. ostvarila pravo na jubilarnu nagradu, a prema čl. 55. OKU-a."
Presudom i rješenjem suda drugog stupnja potvrđena je navedena prvostupanjska odluka.
Protiv presude i rješenja suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da prihvaćanjem revizije pobijana presuda bude preinačena i tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Predmet spora u ovoj parnici predstavlja tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtijeva isplatu jubilarne nagrade za koju je kao zaposlenik tuženika ispunila uvjete utvrđene Općim kolektivnim ugovorom za javne djelatnosti i javna poduzeća ("Narodne novine", br. 66/92) u tijeku 1993. godine.
Sudovi su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim pozivom na odredbu iz čl. 14. st. 1. Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 1993. godinu ("Narodne novine", br. 25/93).
Kada ta zakonska odredba određuje da korisnici proračunskih sredstava ne mogu isplaćivati sredstva za ostala materijalna prava, osim za naknadu troškova prehrane, naknadu troškova prijevoza na posao i s posla, regresa za godišnji odmor, otpremnine, božićnice, dnevnica, terenskog dodatka i pomoći u slučaju smrti, a što podrazumijeva da se ne mogu isplaćivati sredstva za jubilarne nagrade, onda tuženik kao korisnik državnog proračuna nije mogao postupati suprotno takovoj zabrani i svojim zaposlenicima isplatiti sredstva za jubilarne nagrade na koja bi oni imali pravo prema odredbama kolektivnog ugovora. Ta sredstva nisu bila niti osigurana u državnom proračunu, niti su bila osigurana od strane nadležne jedinice lokalne samouprave i uprave.
Stoga su sudovi materijalno pravo pravilno primijenili kada su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.
U reviziji se tužiteljica neosnovano poziva na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - ZPP), ali ne navodi konkretno i argumentirano u čemu nalazi takvu povredu, a na nju revizijski sud ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) za razliku od one iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP koja međutim nije ostvarena.
Što se tiče odbacivanja utvrđujućeg dijela tužbe revidentica se neosnovano poziva na odredbu iz čl. 187. st. 3. ZPP jer se deklaratorni dio tužbe ne temelji na toj zakonskoj odredbi. Međutim, neovisno o tome, čak kad u ovoj pravnoj stvari ne bi bilo mjesta odbacivanju deklaratornog dijela tužbe, deklaratorni zahtjev bi obzirom na spomenutu odredbu iz čl. 14. st. 1. Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 1993. godinu trebalo odbiti, kao što je to učinio prvostupanjski sud, tako da je s procesnog stajališta odluka drugostupanjskog suda glede tog dijela tužbenog zahtjeva povoljnija za tužiteljicu od one prvostupanjskog suda.
Slijedom izloženog, a na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu, 11. veljače 1999. godine
Predsjednik vijeća:
Dr. Ive Grbina v.r.