Supreme Court allows revocation of property ownership ruling based on full inheritance rights under Compensation Law.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the defendant's appeal against a lower court ruling that denied the plaintiff full ownership of properties. The lower courts had incorrectly concluded that the plaintiff only acquired half ownership via inheritance because the defendant was the sole applicant for compensation under the Law on Compensation for Property Taken During the Communist Era. The court ruled that the law grants full ownership to the applicant regardless of whether other heirs also exist, thereby overturning the previous decision. Consequently, the plaintiff was ordered to pay the defendant's legal costs and the defendant's ownership claim was reinstated.
Legislator headnote
AI generatedčl. 9. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine; čl. 395. st. 1. ZPP: The sole applicant for compensation under the Law on Compensation acquires full ownership of the returned property, and the court must accept a revocation appeal correcting errors in lower court determinations of ownership shares.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
Broj: Rev 482/10-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. B. iz P., koju zastupa punomoćnik S. F., odvjetnik u P., protiv tuženika G. Ž. iz P., kojeg zastupa punomoćnica K. R., odvjetnica u P., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-322/08-3 od 14. prosinca 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču broj P-496/07-4 od 8. studenoga 2007., u sjednici održanoj 19. lipnja 2013.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-322/08-3 od 14. prosinca 2009. i presuda Općinskog suda u Poreču broj P-496/07-4 od 8. studenoga 2007. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica 1/2 dijela na nekretninama k. č. br.: 1112/2, 1112/4, 1131/1, 1132, 1133, 1155/1, 1158/1, 1158/2, 1158/3, 1159/1, 1161, 1998/2, 2435/2 sve u k.o. B., zgr. 35, 522/3, 523/3, 528/6, 528/8, sve u k.o. Ž., 1112/3, 1157/1, 1157/2, 1131/8, 88625 sve upisane u z.k. ul. br. 423 k.o. B., 523/5, 522/1 i 528/3 sve upisane u k.o. Ž. te 557/4 i 558 upisane u k.o. Ž., koje joj pripadaju temeljem nasljeđivanja iza pokojnog oca G. Ž., kao prijašnjeg vlasnika temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, što joj je tuženik dužan priznati te joj izdati tabularnu ispravu radi uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama, u roku 15 dana jer će u protivnome takvu ispravu zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti." i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.
Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.780,00 kuna u roku od 15 dana.
Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak revizije u iznosu od3.125,00 kuna u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:
"I Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica 1/2 dijela na nekretninama k.č. br.: 1112/2, 1112/4, 1131/1, 1132, 1133, 1155/1, 1158/1, 1158/2, 1158/3, 1159/1, 1161, 1998/2, 2435/2 sve u k.o. B., zgr. 35, 522/3, 523/3, 528/6, 528/8, sve u k.o. Ž., 1112/3, 1157/1, 1157/2, 1131/8, 88625 sve upisane u z.k. ul. br. 423 k.o. B., 523/5, 522/1 i 528/3 sve upisane u k.o. Ž. te 557/4 i 558 upisane u k.o. Ž., koje joj pripadaju temeljem nasljeđivanja iza pokojnog oca G. Ž., kao prijašnjeg vlasnika temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, što joj je tuženik dužan priznati te joj izdati tabularnu ispravu radi uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama, u roku 15 dana jer će u protivnome takvu ispravu zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.
II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 12.962,50 kuna (dvanaesttisućadevetstošezdesetdvijekunepedesetlipa), u roku od 15 dana."
Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju u kojoj navodi da reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Također u reviziji ističe da reviziju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. točka 3. Zakona o parničnom postupku jer je pravno shvaćanje zauzeto u nižestupanjskim presudama u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda o tom pravnom pitanju. Predlaže Vrhovnom sud Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i odbaciti tužbu ili reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i tužiteljici naložiti da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka i trošak revizije.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je osnovana.
Tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari tužiteljica je zahtijevala da sud utvrdi da je nasljeđivanjem stekla pravo vlasništva u ½ dijela na nekretninama pobliže označenim u izreci presude, koje nekretnine su bile oduzete njezinom predniku, odnosno ocu stranaka u ovom postupku, a vraćene su tuženiku, koji je kao nasljednik u upravnom postupku podnio zahtjev za povrat imovine te da tuženiku naloži da joj izda tabularnu ispravu radi uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovom postupku na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna.
Iz spisa proizlazi da je tužiteljica u tužbi, sukladno odredbi čl. 40. st. 2. ZPP naznačila vrijednost predmeta spora u ovom postupku u iznosu od 101.000,00 kuna.
Tužbenim zahtjevom u ovom postupku tužiteljica je, kako je to već ranije navedeno zahtijevala utvrđenje prava suvlasništva i izdavanje tabularne isprave (2 različita tužbena zahtjeva).
U slučaju kada je u tužbi postavljeno više tužbenih zahtjeva, kod odlučivanja o dopuštenosti revizije, osim vrijednosti predmeta spora koju je tužiteljica naznačila u tužbi (u ovom predmetu je to iznos od 101.000,00 kuna), treba voditi računa i o odredbi članka 37. st. 2. ZPP kojom je propisano da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, da se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.
S obzirom da je tužiteljica u ovom postupku postavila u tužbi dva različita tužbena zahtjeva i to stvarnopravni zahtjev na utvrđenje suvlasništva predmetnih nekretnina u omjeru ½ dijela i obveznopravni zahtjev na izdavanje tabularne isprave na temelju koje će biti upisano njezino suvlasništvo u zemljišnoj knjizi, u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. ZPP vrijednost predmeta spora svakog od tih zahtjeva određuje se na način da se vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica naznačila u tužbi (101.000,00 kuna) dijeli sa brojem postavljenih zahtjeva. Dakle, vrijednost predmeta spora svakog pojedinog revizijom pobijanog zahtjeva iznosi 50.500,00 kuna.
Budući da vrijednost revizijom pobijanog dijela presude u ovom postupku u odnosu na svaki zahtjev ne prelazi iznos od 100.000,00 kuna u ovom parničnom postupku nije dopuštena reviziju iz čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP. Nadalje, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene niti pretpostavke za podnošenje redovne revizije propisane odredbama čl. 382. st. 1. točka 2. i 3. ZPP ovaj sud je o tuženikovoj reviziji odlučivao kao o izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
Na temelju činjeničnih utvrđenja:
- da su stranke u ovom postupku djeca pok. G. Ž. kojem su bile oduzete predmetne nekretnine;
- da je tuženik kao nasljednik pok. G. Ž. u upravnom postupku podnio zahtjev za povrat oduzete imovine;
- da tužiteljica nije u upravnom postupku podnijela zahtjev za povrat oduzete imovine;
- da su tužiteljica i tuženik jedini nasljednici svoga oca, pok. G. Ž.;
- da su predmetne nekretnine vraćene tuženiku kao podnositelju zahtjeva i jednom od nasljednika osobe kojoj je imovina oduzeta,
sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev i utvrdili da je tužiteljica po osnovi nasljednog prava stekla suvlasnički dio u omjeru od 1/2 dijela na nekretninama koje su preko tuženika, kao nasljednika prvog nasljednog reda, vraćene njihovom ocu. Sudovi su ocijenili da bi u slučaju da je imovina vraćena ocu stranaka, kojem je i bila oduzeta, stranke u ovom postupku tu imovinu naslijedili svaki u omjeru od 1/2 dijela. Pritom se sudovi pozivaju na odredbe čl. 9. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine",broj 92/96, 92/99, 80/02 i 81/02 – dalje: Zakon o naknadi) i odredbu čl. 234. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03 i 163/03 – dalje: ZN).
Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Nadalje, odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.
U predmetnoj reviziji revident je određeno naznačio materijalnopravno pitanje može li tužiteljica, kao sunasljednica prvog nasljednog reda (kćer vlasnika oduzete imovine, odnosno sestra tuženika, koji je podnio zahtjev za povrat oduzete imovine), steći pravo suvlasništva na nekretninama koje su bile oduzete ocu stranaka, iako tužiteljica, kao ovlaštenica naknade, nije podnijela zahtjev za povrat oduzete imovine u upravnom postupku.
Tuženik se u reviziji poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci broj Uzz-40/08 od 20. svibnja 2009. i ističe da je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova suprotno pravnom shvaćanju ovoga suda iznesenom o toj odluci, zbog čega smatra da se pravni zaključak nižestupanjskih sudova ne može prihvatiti.
Odredbom čl. 9. st. 1. Zakona o naknadi propisano je da se prava iz toga Zakona priznaju fizičkoj osobi – prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvoga nasljednoga reda (u daljnjem tekstu: prijašnji vlasnik), koji na dan donošenja toga Zakona imaju hrvatsko državljanstvo.
Citiranom zakonskom odredbom propisano je tko su ovlaštenici naknade prema Zakonu o naknadi, odnosno kojim osobama pripada pravo na naknadu.
U ovom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica, kao kćer i zakonska nasljednica prvoga nasljednoga reda prijašnjeg vlasnika, ovlaštenica naknade prema Zakonu o naknadi. Također nije sporno da tužiteljica, iako je ovlaštenica naknade prema Zakonu o naknadi, nije u upravnom postupku podnijela zahtjev za povrat oduzete imovine, već je taj zahtjev podnio samo tuženik, kojem su predmetne nekretnine vraćene.
Prema odredbi čl. 9. st. 3. Zakona o naknadi nasljednici prijašnjega vlasnika stječu vlasništvo na imovini koja se daje neovisno o tome kako su vlasnički udjeli utvrđeni ranijim pravomoćnim rješenjima o nasljeđivanju prednika, ako se drukčije ne sporazume (naknadno pronađena imovina). Tom odredbom dakle nije propisano da zakonskim nasljednicima prvoga nasljednoga reda pripada pravo na naknadu samo u onom dijelu kojeg bi naslijedili.
Ovaj revizijski sud je u presudi broj Uzz-40/08 od 20. svibnja 2009., na koju se i revident poziva u reviziji, zauzeo pravno shvaćanje da u situaciji kada je prijašnji vlasnik umro, a ima dva živa zakonska nasljednika prvog nasljednog reda, a samo jedan od tih nasljednika podnese zahtjev za naknadu u smislu čl. 9. st. 1. Zakona o naknadi, da pravo na naknadu pripada podnositelju zahtjeva u cijelosti, a ne samo u 1/2 dijela.
To u konkretnom slučaju znači da tuženiku, kao jednom od zakonskih nasljednika prvog nasljednog reda iza prijašnjeg vlasnika (pok. G. Ž.), koji je podnio zahtjev za naknadu na temelju čl. 9. st. 1. Zakona o naknadi, pripada pravo vlasništva na vraćenim nekretninama u cijelosti. Dakle, tuženik je upravo po tom pravnom osnovu stekao vlasništvo predmetnih nekretnina u cijelosti jer su u upravnom postupku nekretnine vraćene njemu kao podnositelju zahtjeva za naknadu, odnosno povrat. Stoga nižestupanjski sudovi pogrešno zaključuju da su predmetne nekretnine naknadno pronađena imovina pa da bi tužiteljici po osnovi nasljeđivanja stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u 1/2 dijela.
Zbog navedenih razloga je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvaćena revizija tuženika, preinačene su nižestupanjske presude i odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. Tuženiku je dosuđen troškovnikom zatraženi trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250 bodova sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04 i 59/07 – dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu održanom 21. ožujka 2005. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9. točka 4. Tarife), trošak sastava podneska od 20. travnja 2005. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 8. točka 3. Tarife), trošak za zastupanje na ročištima održanim 21. travnja 2005. i 25. listopada 2007. u iznosima od po 250 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife) i trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250 bodova (Tbr. 10. točka 2. Tarife), što ukupno iznosi 1.100 bodova, pa uz vrijednost 1 boda od 10,00 kuna iznosi 11.000,00 kuna. Tuženiku je na dosuđeni iznos troška od 11.000,00 kuna također dosuđen PDV 22% u iznosu od 2.420,00 kuna i trošak pristojbi za odgovor na tužbu i odgovor na žalbu u iznosima od po 680,00 kuna, što ukupno iznosi 14.780,00 kuna.
Tuženiku je dosuđen i trošak sastava revizije u iznosu od 3.125,00 kuna na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP u vezi s Tbr. 10. točka 2. Tarife.
U Zagrebu 19. lipnja 2013.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.