II Rev-179/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DI Č. d. d. B., zastupanog po I. J., odvjetnici u B., protiv tuženika HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d. d. B., zastupanog po G. B., radi utvrđenja nepostojanja tražbine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 08. lipnja 1999. broj XIII Pž-985/98-2, kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru od 02. prosinca 1997. broj P-233/97, u sjednici održanoj dana 20. svibnja 2003. godine
Legislator headnote
AI generatedII Rev-179/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Predmetni tužbeni zahtjev sudovi su odbili kao neosnovan, uz obrazloženje da je riječ o zahtjevu za utvrđenje činjenice, a prema odredbama iz čl. 187. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.) deklaratornim zahtjevom može se tražiti samo utvrđenje postojanja odnosno nepostojanja kakva prava ili pravnog odnosa.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Rev-179/00-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DI Č. d. d. B., zastupanog po I. J., odvjetnici u B., protiv tuženika HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d. d. B., zastupanog po G. B., radi utvrđenja nepostojanja tražbine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 08. lipnja 1999. broj XIII Pž-985/98-2, kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru od 02. prosinca 1997. broj P-233/97, u sjednici održanoj dana 20. svibnja 2003. godine
r i j e š i o j e:
Ukidaju se nižestupanjske presude – presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 08. lipnja 1999. broj XIII Pž-985/98-2 i presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru od 02. prosinca 1997. broj P-233/97, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev, kojim se traži da tužitelj ne duguje tuženiku iznos od 117.908,16 DEM s osnove obračuna zateznih kamata za zakašnjelo plaćanje računa za isporuku električne energije, kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena, te da nižestupanjske presude budu preinačene na način da se prihvati tužbeni zahtjev ili da presude budu ukinute te predmet bude vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.
Revizija je osnovana.
Predmetni tužbeni zahtjev sudovi su odbili kao neosnovan, uz obrazloženje da je riječ o zahtjevu za utvrđenje činjenice, a prema odredbama iz čl. 187. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.) deklaratornim zahtjevom može se tražiti samo utvrđenje postojanja odnosno nepostojanja kakva prava ili pravnog odnosa.
Dakle, sudovi su o tužbenom zahtjevu meritorno odlučili presudom, a takvu odluku obrazlažu procesnopravnim razlozima, zbog kojih bi u slučaju njihova postojanja tužbu trebalo odbaciti, a ne tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, ostvarivši time u reviziji istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer postoji proturječje između obrazloženja i izreke presude.
Osim toga, sudovi pogrešno zaključuju da se predmetnim tužbenim zahtjevom za utvrđenje nepostojanja tužiteljevog dugovanja prema tuženiku u iznosu od 117.908,16 DEM na ime zakonskih zateznih kamata koje je tuženik obračunao zbog tužiteljevog zakašnjenja s ispunjenjem glavnog duga, temeljeći zahtjev na tvrdnji da tuženiku ne pripada pravo na zatezne kamate po stopi koja se plaća na novčane tražbine u domaćoj valuti, već da je tuženik mogao obračunati zatezne kamate po stopi koja se plaća na štedne uloge po viđenju u DEM, traži utvrđenje činjenice, jer se predmetnim tužbenim zahtjevom ne traži utvrđenje činjenice ispunjenja, odnosno neispunjenja dužnikove obveze, već se traži utvrđenje nepostojanja te obveze, odnosno utvrđenje njezine pravne neutemeljenosti, a takvo utvrđenje predstavlja utvrđenje nepostojanja prava – tuženikovog prava na sporne zatezne kamate.
Stoga nisu ostvarene procesne pretpostavke za odbacivanje predmetne tužbe, pa je u ponovnom postupku potrebno meritorno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu.
Slijedom navedenog, na temelju odredbe iz čl. 394. st. 1. ZPP, nižestupanjske presude je valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U Zagrebu, 20. svibnja 2003. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Hautz, v. r.