Rev-1885/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1885/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Žuvele kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Ivice Crnića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice J. P. iz Z., koju zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici iz Z., protiv tuženice Z. C. iz Z., koju zastupa S. M., gen. punomoćnik, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 12. ožujka 1991. godine poslovni br. Gž-1675/91-2, kojom je odbijena žalba tužiteljice i potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3. prosinca 1990. godine poslovni br. Pn-726/90, u sjednici održanoj dana 27. studenog 1991.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice J. P. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom prvostepenog Općinskog suda u Zagrebu od 3. prosinca 1990. godine poslovni br. Pn-726/90 sudjeno je:

"I. Tužena je dužna tužitelju platiti iznos od 40.000,00 dinara sa kamatama po stopi koju utvrdjuje Narodna banka Jugoslavije u visini eskontne stope uvećane za 20% obračunate po konformnoj metodi počam od 3. 02. 1990. g. do isplate, te naknaditi parnični trošak od 7.106,00 dinara, sve u roku od 15 dana.

II. S preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 15.000,00 dinara te pripadajućim kamatama i odgovarajućim parničnim troškom tužiteljica se odbija."

Presudom drugostepenog Okružnog suda u Zagrebu od 12. ožujka 1991. godine poslovni br. Gž-1675/91-2 odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i prvostepena presuda potvrdjena u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva (toč. II. izreke prvostepene presude).

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da sud reviziju prihvati, pobijanu presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti time da traži da sud naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi u cijelosti parnični trošak uključujući i trošak revizijskog postupka.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužiteljice prvostepeni je sud temeljem odredbe čl. 390. st.

1. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio na odgovor tuženici te na izjašnjenje nadležnom javnom tužiocu.

Tuženica nije odgovorila na izjavljenu reviziju niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio Javni tužilac Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud ocjenjuje da ne postoji bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud temeljem odredbe, čl. 386. spomenutog zakona pazi po službenoj dužnosti.

Revidentica neosnovano tvrdi da se pobijana presuda temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pa da je time ostvaren revizioni razlog iz odredbe čl. 385. st. 1. toč.

3. ZPP.

Prvostepeni je sud utvrdio, a drugostepeni sud prihvatio utvrdjenja prvostepenog suda iz kojih proizlazi:

- da je tužiteljica zadobila tjelesnu povredu kao suputnik u motornom vozilu u štetnom dogadjaju koji se dogodio 3. siječnja 1990. godine,

- da je zbog tjelesne povrede - velike rane razderotine lista lijeve potkoljenice tužiteljica trpjela fizičke boli jačeg intenziteta u trajanju od 4-6 dana, srednjeg intenziteta povremeno 6-8 dana, dok su bolovi slabog intenziteta i povremeni trajali takodjer 6-8 dana,

- da je tužiteljica u štetnom dogadjaju pretrpjela i strah i to primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja te sekundarni strah koji potječe od povrede i njezinih posljedica time da je isti bio jačeg intenziteta u trajanju 2- 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 5-6 dana time da se stanje kasnog straha u vidu bojazni i zabrinutosti nastavilo kroz daljnjih 6 tjedana,

- da je kod tužiteljice kao posljedica tjelesne povrede ostalo smanjenje opće životne i radne sposobnosti u opsegu koji iz nosi 5%,

- da je tužiteljica osoba mladje životne dobi (rodjena 1961. godine).

Na tako utvrdjeno činjenično stanje nižestepeni su sudovi, pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili da tužiteljici pravičnu novčanu naknadu štete s osnova fizičkih boli čini iznos od 10.000 dinara, s osnove straha iznos od 7.000 dinara i s osnove duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 8.000 dinara.

Ovo iz razloga što i po ocjeni ovog suda utvrdjeni iznosi naknade štete s osnova fizičkih boli, straha i duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti predstavljaju pravičnu novčanu naknadu utvrdjenu u skladu s okolnostima navedenim u odredbi čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" br. 53/91, kao zakon Republike Hrvatske - u daljnjem tekstu: Z00), pa revidentica neosnovano smatra da tako utvrdjena naknada štete ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu štete.

Kako je tužiteljica tužbenim zahtjevom zatražila naknadu štete s osnova fizičkih boli, straha i duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosima koji su veći od iznosa koji predstavljaju pravičnu novčanu naknadu, nižestepeni su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili neosnovanim dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete s osnova fizičkih boli u visini od 5.000 dinara, s osnova straha u visini od 3.0.00 dinara i s osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u visini od 7.000 dinara.

Zbog navedenih razloga ovaj sud ocjenjuje da ne postoje revizioni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti kao ni revizioni razlog koji je revidentica navela u reviziji, pa je revizija tužiteljice temeljem odredbe čl. 393. ZPP ovom presudom odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 27. studenog 1991.

Predsjednik vijeća:

Mladen Žuvela v. r.