Revr-672/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 672/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. K. iz G. P., 2. N. C. iz V. Z., 3. M. K. iz D., 4. K. M. iz M. Z., koje zastupa R. K., odvjetnica u G. P., protiv tuženika Z. prehrambrena industrija V. Z., koga zastupa J. D., odvjetnik u G., radi poništenja odluka o otkazu ugovora o radu, vraćanja radnika na rad i isplate plaće, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 29. svibnja 2003. godine, br. Gž-683/03-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru od 8. travnja 2003. godine, br. P-96/03-73, u sjednici održanoj dana 1. prosinca 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nisu dopušteni i zakoniti otkazi ugovora o radu tužitelja, koje je tuženik dao tužiteljima 25. kolovoza 1999. godine, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te je tuženiku naloženo da vrati I-tužitelja na poslove samostalnog referenta za imovinsko pravne poslove, II-tužitelja na poslove tehnologa za razvoj pčelarstva, III-tužiteljicu na poslove tehnologa za investicije, IV-tužitelja na poslove samostalnog referenta za investicije i isplati im plaću za razdoblje od kolovoza 1999. godine do kolovoza 2000. godine u visini pojedinih mjesečnih iznosa kako je to navedeno u izreci te presude i naknaditi im parnične troškove u iznosu od 56.969,76 kn, a odbijen je zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđene iznose za razdoblje od 1. srpnja 2002. godine do isplate, preko stope zatezne kamate od 15%, pa do zatraženih 18%.

Drugostupanjskom presudom i rješenjem djelomično je odbijena tuženikova žalba i

đenje potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvr nedopuštenosti i nezakonitosti otkaza ugovora o radu tužitelja koje je dao tuženik, za utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, za vraćanje tužitelja na radna mjesta kod tuženika na kojima su radili u vrijeme otkazivanja ugovora o radu, a djelomično je ista žalba prihvaćena i ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je prihvaćen ostali dio tužbenog zahtjeva, kao i u odluci o parničnim troškovima, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se preinači ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tužitelj na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik na reviziju se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je da je tuženik odlukama od 25. kolovoza 1999. godine, izvanredno otkazao ugovore o radu tužitelja uz obrazloženje da je Policijska uprava protiv tužitelja podnijela kaznenu prijavu Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, zbog zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1. Kaznenog zakona i sklapanja štetnog ugovora iz čl. 294. Kaznenog zakona, a protiv II, III i IV-tužitelja i zbog zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. Kaznenog zakona.

I-tužitelj je imao sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova samostalnog referenta za imovinsko pravne poslove, II-tužitelj za poslove tehnologa za razvoj pčelarstva, III- tužiteljica za poslove tehnologa za investicije, a IV-tužitelj za poslove samostalnog referenta za investicije. Prije davanja otkaza ugovora o radu tužitelja tuženik je u smislu čl. 117. i čl. 145. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 – dalje ZR) zatražio očitovanje od svog radničkog vijeća o namjeravanoj odluci otkaza ugovora o radu tužitelja, koje međutim očitovanje nije dalo.

uju, a niti dokazuju povrede radnih obveza Nalazeći da provedeni dokazi ne upuć

tužitelja, a niti njihovo ponašanje i odnos prema radu koji bi izazvao nezadovoljstvo i nepovjerenje kao i negativni utjecaj na radni proces i rezultate rada kod tuženika, da ništa ne upućuje, a niti dokazuje postojanje neke druge okolnosti na strani tužitelja koje bi onemogućavale nastavak radnog odnosa, da se odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja temelje isključivo na kaznenoj prijavi, a da tužitelji nisu u kaznenom postupku pravomoćno oglašeni krivim za kaznena djela navedena u kaznenoj prijavi, nižestupanjski sudovi su zaključili da izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja nije dopušten i zakonit, te su prihvatili tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti tuženikovog otkaza ugovora o radu tužitelja, za utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te za vraćanje tužitelja na radna mjesta kod tuženika na kojima su radili u vrijeme otkazivanja ugovora o radu. Pri tome su nižestupanjski sudovi imali u vidu da su kaznenim prijavama tužiteljima stavljena na teret kaznena djela vremenski vezana u vrijeme kada su tužitelji radili kod tuženika na drugim – rukovodećim radnim mjestima.

Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u navedenom dijelu nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo.

Prema odredbi čl. 107. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvaženja svih okolnosti i interesa ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

U konkretnom slučaju tuženik tijekom postupka nije istaknuo zbog kojih ponašanja tužitelja je tužiteljima izvanredno otkazao ugovore o radu, a niti je dokazao postojanje tih ponašanja. Sama činjenica podnošenja kaznene prijave protiv tužitelja i po shvaćanju ovoga suda ne može predstavljati razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja, a bez utvrđivanja konkretnih povreda radnih obveza.

Stoga je osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti osporenih izvanrednih otkaza ugovora o radu tužitelja, za utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te za vraćanje tužitelja na radna mjesta na kojima su kod tuženika radili u vrijeme otkazivanja ugovora o radu.

S obzirom na razlog otkazivanja ugovora o radu tužitelja nije bilo neophodno izvesti dokaze koje je tuženik predložio na ročištu glavne rasprave 8. travnja 2003. godine, te odbijanjem dokaznog prijedloga tuženika nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 1. prosinca 2004.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.