Gzp-139/2012-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 139/12-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja „I. C.“ d.o.o., V., kojeg zastupaju punomoćnici M. F. i B. P. V., odvjetnici u V., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 19. siječnja 2012., 30. travnja 2012.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju „I. C.“, u iznosu od 4.500,00 (četiritisućepetstotina) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 19. siječnja 2012., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, 27/11, 130/11 - dalje: ZS), ovom sudu bio podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Čakovcu pod posl. br. P-773/05, te pred Županijskim sudom u Varaždinu – Stalnom službom u Čakovcu pod posl. br. Gž-2230/11.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog suda u Čakovcu pod posl. br. P- 773/05, očitovanja Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Čakovcu te službene provjere kod Općinskog suda u Čakovcu, utvrdio slijedeće činjenice, odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- predmetni postupak pokrenut je 7. siječnja 2005. pred Općinskim sudom u Varaždinu (dalje: sud), podnošenjem tužbe s prilozima tužitelja „I. C.“ d.o.o., …, V. (ovdje predlagatelja), protiv tuženika Z. S., iz N., …, radi naknade štete iz radnog odnosa (vrijednost predmeta spora 73.955,88 kuna). Spis se vodio pod poslovnim brojem P-89/05;

- tuženik je podnio odgovor na tužbu 31. siječnja 2005.;

- ročište određeno 25. ožujka 2005. odgođeno je na prijedlog tužitelja;

- 13. travnja 2005. Općinski sud u Varaždinu rješenjem broj P-89/05-8 oglasio se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te je spis ustupio Općinskom sudu u Čakovcu;

- kod Općinskog suda u Čakovcu spis je zaprimljen 9. svibnja 2005. pod brojem P- 773/05;

- 24. listopada 2005. Općinski sud u Čakovcu donio je rješenje broj P-773/05 kojim je odbijen prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere, koje je postalo pravomoćno 8. studenoga 2005.;

- 17. ožujka 2006. održano je ročište na kojem je od tužitelja zatraženo da dostavi određenu dokumentaciju, koju je dostavio 5. lipnja 2006.;

- ročište određeno za 23. ožujka 2007. odgođeno je na prijedlog tužitelja;

- na ročištu održanom 23. travnja 2007., te je odlučeno da se pribave podaci vezani uz štetni događaj koji se dogodio u Republici Mađarskoj i to od „O. H.“ d.d. i „O. Z.“ d.d., te nadležnih tijela Republike Mađarske, što je učinjeno dopisima od 18. svibnja 2007.;

- iz dopisa Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske Kl: 720-03/07-01/6776, Ur. broj 514-05-01-02-08-4 od 9. travnja 2008. vidljivo je da je 14. rujna 2007. upućena zamolnica Općinskog suda u Čakovcu broj P-773/05 od 18. svibnja 2007. Ministarstvu pravosuđa Republike Mađarske, a na koju nije odgovoreno, pa je postupak požuren;

- 26. srpnja 2008. zaprimljen je kod Općinskog suda u Čakovcu dopis suda u Szekesfehervaru;

- ročište određeno za 30. siječnja 2009. odgođeno do primitka prijevoda dopisa pribavljenog iz Republike Mađarske;

- tužitelj je podneskom od 29. travnja 2009. predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka;

- iduće ročište je održano 5. lipnja 2009., na kojem je izveden dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka, te je zaključena glavna rasprava;

- podneskom od 17. lipnja 2009. tužitelj je dostavio dodatnu dokumentaciju;

- rješenjem od 5. lipnja 2009. preotvorena je glavna rasprava radi dopune dokaznog postupka;

- ročište određeno za 24. srpnja 2009. je odgođeno na zahtjev tužitelja, kao i ročište određeno za 4. rujna 2009.;

- na ročištu održanom 14. rujna 2009. je određeno prometno-tehničko vještačenje, te je tužitelju naloženo uplatiti pripadajući predujam u roku od 8 dana;

- tuženik je podneskom od 28. rujna 2009. dostavio dodatnu dokumentaciju, a tužitelj je podneskom od 7. listopada 2009. dostavio dokaz o plaćanju predujma;

- vještak je dostavio sudu svoj nalaz i mišljenje 4. studenoga 2009.;

- na ročištu održanom 7. prosinca 2009. zaključena je glavna rasprava;

- na ročištu za objavu presude održanom 21. prosinca 2009. sud je donio i objavio presudu Općinskog suda u Čakovcu broj P-773/05;

- protiv rečene odluke tuženik je 5. veljače 2010. izjavio žalbu;

- podneskom od 2. ožujka 2011. tuženik je obavijestio sud da mu je žalba omaškom drugi put dostavljena na odgovor, nakon čega je cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Varaždinu – Stalnoj Službi u Čakovcu na daljnje postupanje;

- Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Čakovcu je dopisom od 22. prosinca 2011. (posl. br. Gž-2230/11) vratio spis prvostupanjskom sudu radi otklanjanja uočenih nedostataka, po čemu je sud prvog stupnja postupio i ponovo dostavio spis drugostupanjskom sudu na daljnje postupanje;

- Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Čakovcu je u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2012. donio presudu posl. br. Gž-808/2012, kojom je preinačena pobijana odluka;

- drugostupanjsku odluku tužitelj je zaprimio 6. travnja 2012.

Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagatelja, ovaj sud prije svega ukazuje kako pravno relevantno razdoblje – koje predstavlja odlučnu činjenicu s tim u svezi – u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od dana podnošenja tužbe (7. siječnja 2005.) do 6. travnja 2012., kada je punomoćnik predlagatelja primio drugostupanjsku odluku kojom je presuda prvostupanjskog suda preinačena, čime je pravomoćno odlučeno o pravima tužitelja, ovdje predlagatelja.

U konkretnom postupku, stoga, pravno relevantno razdoblje sveukupno je trajalo 7 (sedam) godina, 2 (dva) mjeseca i 30 (trideset) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko 7 godina ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno 11 ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju od tuženika, ali i izvodeći dokaze saslušanjem svjedoka te provođenjem vještačenja. No, upravo broj određenih i provedenih ročišta u izloženom pravno relevantnom razdoblju ukazuje da se sud nije u dovoljnoj mjeri povodio načelom koncentracije glavne rasprave i nastojao raspravu dovršiti na što manje ročišta, u smislu čl. 311. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91), kao ni načelom ekonomičnosti postupka, u smislu čl. 10. st. 1. ZPP.

S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagatelj (u predmetnom postupku tužitelj) svojim držanjem u parnici također pridonio trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako tužitelj nije odmah uz tužbu dostavio sve relevantne isprave i predložio relevantne dokaze (sukladno čl. 186. st. 1. ZPP), već je to činio tijekom čitavog postupka i u više navrata, uključujući i dostavljanje dodatne dokumentacije.

U konkretnoj pravnoj stvari svakako je riječ o složenom predmetu, već i stoga što je tijekom postupka bilo potrebno izvesti dokaze provođenjem prometnog vještačenja, te izvršiti uvid u opsežnu dokumentaciju.

Slijedom izloženih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagatelja duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na njegovo trajanje u rečenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 41/01, 55/01 - ispravak, 76/10).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 4.500,00 kuna, osobito imajući na umu navedeni doprinos predlagatelja, složenost postupka, ali i činjenicu da je predmetni postupak u međuvremenu pravomoćno okončan, kao i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. travnja 2012.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.