I Kž-682/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 682/11-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Perice Rosandića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika E. F. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika D. M. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 8. lipnja 2011. br. K-95/11, u sjednici održanoj dana 20. rujna 2011.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba optuženika D. M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 8. lipnja 2011. br. K- 95/11 optuženi E. F. i D. M. proglašeni su krivima zbog kaznenih djela iz čl. 221. st. 1. KZ-a i čl. 218. st. 2. KZ-a („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ) te su im utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to opt. E. F. za kazneno djelo iz čl. 221. st. 1. KZ-a, temeljem istog propisa, u trajanju od četiri mjeseca, a opt. D. M. od pet mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. KZ-a, temeljem istog propisa, opt. E. F. od četiri godine, a opt. D. M. kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci. Temeljem odredbe čl. 60. st. 1. i 2. toč. c) KZ-a optuženiku E. F. je izrečena jedinstvena kazna zatvora od četiri godine i osam mjeseci, a opt. D. M. je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i osam mjeseci.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ-a optuženicima je u jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u pritvoru od 23. ožujka 2011. pa nadalje.

Temeljem čl. 123. st. 1. i 2. ZKP-a oštećeniku „R. A.“ d.d. u Z. dosuđen je imovinskopravni zahtjev i to iznos od 27.900,00 kn i 2.545,00 € koji iznosi će se naplatiti od

I Kž 682/11-4

novčanih sredstava oduzetih od optuženika i položenih na račun kod suda. Sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik je upućen na parnicu.

Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP-a optuženici su oslobođeni dužnosti naknade troškova kaznenog postupka koji padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv ove presude žalbu je podnio samo optuženik D. M. po braniteljici K. A., odvjetnici u Z. i to zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Postupajući u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnja Lončar u pisanom mišljenju br. KŽ-DO-1220/11 od 19. kolovoza 2011. predložila je žalbu optuženika D. M. odbiti kako neosnovanu.

Sukladno čl. 373. st. 2. ZKP-a o sjednici je uredno obaviješten državni odvjetnik, ali isti nije pristupio, pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti (čl. 374. st. 4. ZKP-a).

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno cijenio ukupnost okolnosti relevantnih za odmjeru visine kazne.

Naime, određujući vrstu i mjeru kazne koju u konkretnom slučaju valja primijeniti, sud uvijek mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz koje je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno i u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela te usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja djela te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

Stoga je sud prvog stupnja, u odnosu na kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. KZ-a pravilno, kao jednu od otegotnih okolnosti cijenio povećanu pogibeljnost djela izraženu kroz učestalost kaznenih djela te vrste, jer se radi o kaznenim djelima u porastu, što njihovu društvenu opasnost povećava. Pri tome valja napomenuti da, suprotno mišljenju žalitelja, navedena okolnost ne predstavlja kvalifikatornu okolnost kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ-a.

Također, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je sud prvog stupnja, u izreci presude opisanu radnju stavljanja nepripadajućih registarskih pločica na automobil, koja nije kvalificirana kao obilježje kaznenog djela, nezakonito cijenio otegotnom okolnošću. To upravo iz razloga što navedena radnja nije kvalificirana kao zasebno kazneno djelo za koje bi optuženik bio optužen ili suđen pa se ista u konkretnom slučaju može, kao što je to uostalom pravilno učinio i sud prvog stupnja, uzeti otegotnom okolnošću prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne koju u konkretnom slučaju valja primijeniti.

I Kž 682/11-4

U odnosu na prigovor žalitelja da je sud prvog stupnja prilikom ocjene priznanja djela od strane optuženika D. M. pogrešno zaključio da njegovo priznanje nije doprinijelo bržem i efikasnijem okončanju kaznenog postupka, valja reći da je taj prigovor sud prvog stupnja unaprijed valjano otklonio, ali i da je priznanje optuženika, kao olakotna okolnost prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne u dobroj mjeri cijenjeno. Stoga je prigovor žalitelja bespredmetan.

Slijedom svega iznijetoga, sud prvog stupnja je, nakon pravilne ocjene svih olakotnih i otegotnih okolnosti na strani optuženika D. M., utvrdio primjerene, kako pojedinačne, tako i jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i osam mjeseci, osobito kada se uzme u obzir ranija višestruka osuđivanost optuženika D. M. za ista i istovrsna kaznena djela.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 379. st. 1. toč. 1. iz ZKP-a, ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koje je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon.

Slijedom iznijetoga, na temelju čl. 387. ZKP-a, trebalo je odbiti žalbu optuženika D. M. kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 20. rujna 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Perica Rosandić, v.r.

Damir Kos, v.r.