Rev-276/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 276/1996-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. H. d.o.o. S. B., protiv tuženog A. R., zastupanog po F. M., odvjetniku iz S. B., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženog, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 7. listopada 1993. broj Gž-705/93 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 3. lipnja 1993. broj P-658/93, u sjednici održanoj dana 12. ožujka 1996.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženog odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

" OTKAZUJE SE stanarsko pravo A.R. iz Z. …, na stanu u S.B., Naselje A.H., …, objekat …, u površini od 62,31 m5, te je tuženi dužan isti stan osloboditi od osoba i stvari i predati ga tužitelju Đ. H. d.o.o. iz S.B., Dr.M.B. …, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000 HRD, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Revident predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno osuđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U postupku kod suda prvog stupnja utvrđene su, raspravljene i ocijenjene sve odlučne sporne činjenice kako u odnosu na otkazni razlog iz st. 1. čl. 99. (nekorištenje stana), tako i u odnosu na otkazni razlog iz toč. 5. st. 1. čl. 97. (iznajmljivanje dijela stana podstanarima) Zakona o stambenim odnosima.

U postupku je dokazano da tuženik nije koristio stan neprekidno u trajanju duže od šest mjeseci a da za to nije imao opravdanog razloga u smislu st. 2. čl. 99. Zakona o stambenim odnosima, a isto tako dokazano je da ne postoje uvjeti iz st. 1. čl. 100. Zakona o stambenim odnosima koji sprečavaju otkazivanje stanarskog prava zbog nekorištenja stana.

Tvrdnja tuženog da stan nije mogao koristiti zbog ratnih prilika nije osnovana jer je dokazano da on stan nije koristio i prije napada na Sl. Brod već da je dio stana iznajmljivao podstanarima.

Čak i sam tuženik u svom iskazu navodi da je stan iznajmljivao podstanarima jer da je to bio prisiljen zbog svojih loših materijalnih prilika.

Međutim, materijalne prilike stanara ne mogu opravdati iznajmljivanje stana podstanarima bez suglasnosti davaoca stana na korištenje.

Iz izloženog slijedi da su se ispunili uvjeti za otkaz stanarskog prava tuženom kako po st. 1. čl. 99., tako i po toč. 5. st. 1. čl. 97. Zakona o stambenim odnosima, pa je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev usvojen.

Sud drugog stupnja ocijenio je sve odlučne žalbene navode pa zbog toga u postupku nije učinjena bitna povreda iz st. 1. čl. 354. u vezi st. 1. čl. 355. ZPP kako se to neosnovano tvrdi u reviziji.

U postupku nije učinjena bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dakle, nije se ostvario ni jedan revizijski razlog pa je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena.

U Zagrebu, 12. ožujka 1996.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.