Rev-1189/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1189/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja: 1. D.Č. i 2. J. Č., obojice iz Z., koje zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., koga zastupa punomoćnica G. G., dipl. pravnica, radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. veljače 1998. godine, br. Gž- 5181 /97-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 7. ožujka 1996. godine, br. Pn-4827/94, u sjednici održanoj dana 3. listopada 2002. godine

p r e s u d i o j e:

1. Djelomično se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu od 3. veljače 1998. godine broj Gž-5181/97 tako da glasi:

«Djelomično se preinačuje se presuda Općinskog suda u Zagrebu od 7. ožujka 1996. godine, broj Pn- 4827/94 pod toč. I. i II. izreke, pa je tuženik C. osiguranje dužan isplatiti prvotužitelju D.Č. iznos od 38.500,00 kn (tridestosamtisućapetsto kuna), a drugotužitelju J.Č. iznos od 139.000,00 kn (stotridesetdevettisuća kuna), sve sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućom od 7. ožujka 1996. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

Odbija se tužbeni zahtjev prvotužitelja D.Č. za isplatu iznosa od 10.000,00 kn (desettisuća kuna) i drugotužitelja J.Č. za isplatu iznosa od 30.000,00 kn (tridesettisuća kuna) sa zateznom kamatom koja teče od 7. ožujka 1996. godine do isplate, kao neosnovan. Žalba tuženika C. osiguranja u preostalom dijelu odbija se kao neosnovana.»

2. Revizija tuženika C. osiguranja u preostalom dijelu odbija se kao neosnovana.

3. Dužan je tuženik C. osiguranje naknaditi tužiteljima solidarno na ime cijelog parničnog troška iznos od 21.000,00 kn (dvadesetjednutisuću kuna), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Tuženik C. osiguranje d.d. Z., dužan je platiti I-tužitelju D.Č. za isplatu daljnjih 17.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 7. ožujka 1996. godine do isplate."

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda prvostupanjskog suda u cijelosti.

Tuženik je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovo suđenje prvostupanjskom sudu.

Na reviziju nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

U reviziji je istaknuto da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer da pobijane presude imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, glede prigovora tuženika o podijeljenoj odgovornosti za nastanak štetnog događaja.

Temeljem provedenog prometnog vještačenja ing. M.Č. nižestupanjski sudovi su utvrdili da je prometnu nezgodu dana 5. srpnja 1994. godine, u kojoj su sudjelovali osiguranik tuženika i prvotužitelj kao vozači, a drugotužitelj kao suvozač u osobnom automobilu prvotužitelja, uzrokovao isključivo svojoj krivnjom osiguranik tuženika, tako što je krećući se desnom prometnom trakom Islandske ulice, u smjeru kojim se kretao prvotužitelj vršio skretanje u lijevo i pritom lijevim vrhom udario u bok prednjeg desnog blatobrana vozila prvotužitelja. Okolnost da je prvotužitelj te prigode bio pod utjecajem alkohola, da ni na koji način nije utjecala na nastanak štetnog događaja. Dosljedno tome, nižestupanjski sudovi su zaključili da prigovor suodgovornosti prvotužitelja za nastanak štetnog događaja nije osnovan, zbog čega da nije relevantno je li drugotužitelj znao da je prvotužitelj bio pod utjecajem alkohola.

Dakle, pobijane presude sadrže razloge u odnosu na prigovor tuženika o obostranoj krivnji sudionika u navedenoj prometnoj nezgodi. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99; dalje ZPP), a kako nije učinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u tom dijelu revizija nije osnovana.

Kako je utvrđeno da je štetni događaj skrivio osiguranik tuženika, to tužitelji temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99; dalje: ZOO) imaju pravo na naknadu cjelokupne štete.

U dosadašnjem postupku je utvrđeno da je prvotužitelj u prometnoj nezgodi pretrpio trzajnu ozljedu vratne kralježnice, potres mozga, natučenja glave i ranu iznad desnog oka. Zbog tih ozljeda da je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i blagog intenziteta 14 dana. Ozljeđivanje da je ostavilo trajne posljedice, zbog kojih je životna aktivnost prvotužitelja umanjena za 10%, uz to da je trajno zaostao i vidljivi ožiljak na gornjoj vjeđi koji naružuje njegov izgled u srednjem stupnju. Prvotužitelj je trpio strah dvadesetak dana. Materijalnu štetu da je pretrpio zbog potrebe za tuđom pomoći za vrijeme liječenja i zbog uništenog odijela.

Prvotužitelju su nižestupanjski sudovi dosudili novčanu naknadu za pretrpljene fizičke bolove u iznosu 9.000,00 kn, za pretrpljeni strah 7.000,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 15.000,00 kn i zbog naruženosti 15.000,00 kn, te za tuđu njegu i pomoć 1.500,00 kn i uništenu odjeću 1.000,00 kn.

Revident je istakao da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri dosudi prvotužitelju novčane naknade za neimovinsku štetu i za tuđu njegu i pomoć.

Prema stajalištu ovog suda, nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno tj. odredbu čl. 200. ZOO pri dosuđivanju prvotužitelju novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove, strah i duševne bolove zbog naruženja. Na temelju činjenica utvrđenih u dosadašnjem postupku, po ocjeni ovoga suda prvotužitelju pripada pravična novčana naknada za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 5.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 4.000,00 kn, te za duševne bolove u iznosu od 12.000,00 kn. Stoga je u tom dijelu preinačena pobijana presuda, te je odbijen tužbeni zahtjev prvotužitelja kojim je tražio isplatu daljnjih 10.000,00 kn.

Međutim, po ocjeni ovoga suda nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo dosudivši prvotužitelju novčanu naknadu za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 15.000,00 kn, budući su vodili računa o značenju pretrpljene štete za prvotužitelja s obzirom na njegovu životnu dob (u vrijeme donošenja prvostupanjske presude imao je 21 godinu). Naknada štete za tuđu njegu i pomoć prvotužitelju je dosuđena na temelju činjenica, koje je prvostupanjski sud utvrdio, dosljedno tome pravilno je primijenjeno materijalno pravo, zbog čega je u tom dijelu revizija neosnovana.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je drugotužitelj u navedenoj prometnoj nezgodi zadobio prijelom nosnih kostiju uz raspuklinu kože nosa, raspuklinu kože lijeve strane lica uz natuk glave s potresom mozga, trzajnu ozljedu vratne kralježnice, prijelom 8. i 9. rebra lijevo s pomakom, nagnječenje lijevog ramenog zgloba, trećeg prsta lijeve šake i lijevog koljena i prijelom akromialnog dijela lijeve ključne kosti. Nadalje je utvrđeno da je drugotužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 4 – 6 dana, srednje jakog intenziteta oko dva tjedna te bolove manjeg intenziteta kroz daljnja tri mjeseca. Intenzivni strah je trpio u trajanju od osam dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju od osam dana, te blagog intenziteta u trajanju od 14 dana. Zbog posljedica ozljeđivanja da je kod drugotužitelja nastupilo trajno smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 50% i naruženje manjeg stupnja.

Pobijanim presudama drugotužitelju je dosuđena novčana naknada za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 15.000,00 kn, za pretrpljeni strah 12.000,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 111.000,00 i naruženosti 10.000,00 kn. Na ime materijalne štete dosuđeno mu je za tuđu pomoć i njegu 3.000,00 kn i uništenu odjeću 1.000,00 kn. Po ocjeni ovoga suda, prema činjenicama koje su utvrdili nižestupanjski sudovi, drugotužitelju pripada pravična naknada, a u skladu sa čl. 200. ZOO, za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 10.000,00 kn, za pretrpljeni strah 8.000,00 kn i za duševne bolove zbog naruženja 6.000,00 kn, pa nije osnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži isplata za te oblike nematerijalne štete u višim iznosima, zbog čega je u tom dijelu revizija osnovana i pobijana presuda preinačena.

Neutemeljeno revident ističe da nižestupanjski sudovi u odnosu na drugotužitelja nisu uzeli u obzir naknadu koju prima na ime tjelesnog oštećenja, jer je iz prvostupanjske presude vidljivo da je utvrđena visina te naknade, te da tužitelj ostvaruje to pravo ne samo za tjelesno oštećenje nastalo u ovom štetnom događaju, već i za ranije utvrđeno tjelesno oštećenje od 70%. Stoga je prvostupanjski sud u skladu s ovlaštenjem iz čl. 223. ZPP po slobodnoj ocjeni pravilno drugotužitelju dosudio novčanu naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti. Također je pravilno na temelju činjenica utvrđenih u postupku drugotužitelju dosuđena naknada za tuđu njegu i pomoć. Dosljedno tome neosnovano se u reviziji ističe da bi pri dosudi naknade štete u ovom dijelu, bila počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Drugostupanjska presuda je djelomično preinačena temeljem čl. 395. st. 2. ZPP, a temeljem čl. 393. ZPP revizija je djelomično odbijena.

U prvostupanjskoj presudi je obrazloženo koji su troškovi postupka i u kom omjeru tužiteljima priznati, zbog čega nije osnovan revizijski navod da je odluka o parničnom trošku nezakonita. Međutim, kako je djelomično revizija prihvaćena i preinačene su nižestupanjske odluke, preinačena je i odluka o parničnom trošku srazmjerno uspjehu tužitelja u parnici i uspjehu tuženikove revizije, pa je u skladu s tim, temeljem čl. 166. st. 2. ZPP, odlučeno o trošku cijelog postupka.

U Zagrebu, 03. listopada 2002.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v. r.