Rev-389/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 389/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Viktoriji Lovrić, u pravnoj stvari prvotužitelja M. Č. i drugotužiteljice M. R. Č., oboje iz R., zastupanih po punomoćnicima A. Z. i V. Z., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. Z. i V. Z. u P., protiv tuženika B. d.o.o. R., zastupanog po punomoćnicima I. Š. i V. Š., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. Š.&V. Š. u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3479/08-2 od 19. srpnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-497/06-51 od 14. ožujka 2008., dana 30. siječnja 2012.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja M. Č. i M. R. Č. protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3479/08-2 od 19. srpnja 2010. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski sud u Pazinu presudom poslovni broj P-497/06-51 od 14. ožujka 2008. odbio je zahtjev tužitelja M. Č. i M. R. Č. iz R. da im tuženik B. d.o.o. R. solidarno isplati 12.500 EUR-a u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju NBRH na dan plaćanja, kao i zateznu kamatu na navedeni iznos u visini od 15% godišnje, tekuću od 1. svibnja 2000. do konačne isplate, također u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju NBRH na dan plaćanja, kao i zahtjev da im tuženik solidarno isplati 18.024,75 kuna sa zateznim kamatama na taj iznos od donošenja presude do isplate i da im naknadi parnični trošak (točka I. izreke). Tužiteljima je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 8.662,00 kuna (točka II. Izreke).

Tako je sud odlučio u sporu radi naknade štete zbog materijalnih i pravnih nedostataka nekretnine (stana i garaže u zgradi u R., …) koja je bila predmetom kupoprodajnog ugovora sklopljenog dana 30. studenog 1998. između tužitelja M. Č. i M. R. Č. kao kupaca i tuženika B. d.o.o. R. kao prodavatelja.

Županijski sud u Puli-Pola presudom poslovni broj Gž-3479/08-2 od 19. srpnja 2010. odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U reviziji je navedeno da odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana, uz prijedlog da revizijski sud ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev, a tuženiku naloži naknaditi tužiteljima ukupni parnični trošak, uključivši i trošak revizije u iznosu od 4.612,50 kuna.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 – dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje u svezi s odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 57/11) ZPP (redovnu reviziju), a takav je i ovaj slučaj jer pobijana vrijednost predmeta spora ne prelazi 100.000,00 kuna, te s obzirom na to da se ne radi se o presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, stranke mogu prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (izvanrednu reviziju), primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba:

1. određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela

2. izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revizija koja nema navedeni sadržaj nije dopuštena.

U ovom sporu revizija nema potreban sadržaj jer se tuženik pozvao na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP i opisno naznačio pitanje za koje tvrdi da važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana, ali nije određeno naznačio ni jedno materijalnopravno pitanje pa samim time nije naveo zašto je pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana bilo zbog pojedinačno navedenih razloga iz čl. 382. st. 2. ZPP ili kojega drugoga važnog razloga.

Tuženik je naime naveo da podnosi reviziju zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana, koje glasi:

„Iako tužitelji nisu izričito i doslovno naznačili da se radi o prijevarnom postupanju prodavatelja uslijed kojega tužitelji kao kupci su bili spriječeni da upotrijebe svoja prava obzirom da su kupili stvar sa materijalnim nedostatkom, ali što proizlazi iz provedenih dokaza i navoda te iskaza tužitelja, da li su nižestupanjski sudovi imali obvezu isto razmotriti prilikom primjene materijalnog prava, tim više što su primijenili upravo članak 500. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) kojim je regulirano to pitanje, te da li ukazivanje na isto i pozivanje na taj članak ZOO u žalbi predstavlja „nove činjenice i dokaze“ kako je isto okarakterizirao drugostupanjski sud obrazlažući odbijanje raspravljanja o tome?“.

U reviziji se tvrdi da je notorno kako se radi o važnom pravnom pitanju te da bi uspostava sudske praske utemeljena na pravnom shvaćanju zauzetom u ovom slučaju dovela do nezakonitih i nevaljanih odluka.

Tuženik dakle pored isticanja argumenata za svoja shvaćanja o relevantnim činjenicama te materijalnom i postupovnom pravu, za koje drži da su trebala biti prihvaćena pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu, nije određeno naznačio pravno pitanje a u svezi kojega bi revizijski sud trebao ili mogao iznijeti svoje načelno shvaćanje.

Revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, a nije ovlašten ni ispitivati kriju li se takva pitanja moguće u navodima revidenta o pogrešnoj primjeni materijalnog ili postupovnog prava - budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila granica između nje i redovne revizije, dok bi se sud doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

S obzirom na to da nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenost revizije po čl. 382. st. 1. ZPP, a revizija nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju po čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji.

Zato je valjalo odbaciti reviziju po čl. 392. ZPP.

U Zagrebu, 30. siječnja 2012.

Sutkinja:

Viktorija Lovrić, v.r.