II Kž-523/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 523/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. T. O. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, okr. T. O., okr. I. O. i okr. O. K., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 21. rujna 2011. broj Kv-173/11 (K-32/11) o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. listopada 2011.,

r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje u odnosu na okr. O. K. te se pritvor protiv tog okrivljenika produljuje i iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.

II. Odbijaju se žalbe okr. T. O., okr. I. O. i okr. O. K. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, nakon podignute optužnice protiv okr. T. O. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ), na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv okr. T. O., okr. I. O. i okr. O. K. iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP-a te je odbijen prijedlog državnog odvjetnika za određivanje pritvora protiv okr. O. K. i iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i to u odnosu na dio pobijanog rješenja kojim je odbijen njegov prijedlog

II Kž 523/11-4

za određivanje pritvora okr. O. K. i iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a, s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se preinači na način da se okr. O. K. odredi pritvor i iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a.

Žalbe su podnijeli i okr. T. O. putem branitelja Š. F., odvjetnika iz V., okr. I. O. putem braniteljice mr. sc. V. M., odvjetnice iz V. i okr. O. K. putem branitelja M. D., odvjetnika iz O., s istim prijedlozima - da se pritvor protiv okrivljenika ukine.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalbe okr. T. O., okr. I. O. i okr. O. K. nisu osnovane.

Protivno žalbenim navodima okrivljenika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio da i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora protiv okr. T. O., okr. I. O. i okr. O. K. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP-a, dok su, protivno tvrdnjama pobijanog rješenja, a kako to opravdano ističe državni odvjetnik, u odnosu na okr. O. K. egzistentni razlozi za primjenu mjere pritvora i iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a.

Neosnovano se državni odvjetnik, u odnosu na dio pobijanog rješenja kojim je odbijen njegov prijedlog za produljenje pritvora protiv okr. O. K. i iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a, žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, navodeći da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni, odnosno da u obrazloženju nema razloga o odlučnim činjenicama, a također neosnovano i ostali žalitelji osporavaju zakonitost pobijanog rješenja tvrdnjom da razlozi za pritvorsku osnovu iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP-a nisu dovoljno konkretizirani. Postupajući u povodu podnesenih žalbi, pobijano je rješenje ispitano sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP-a i pritom nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, na koju se pozivaju žalitelji, a niti neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Naime, razlozi pobijanog rješenja su, premda pomalo sažeti, u dovoljnoj mjeri argumentirani.

Podignutom optužnicom okr. T. O. stavlja se na teret počinjenje dvaju kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a, dvaju kaznenih djela krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. i 2. KZ-a te kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 287. KZ-a, okr. I. O. stavlja se na teret počinjenje dvaju kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a, a okr. O. K. stavlja se na teret počinjenje dvaju kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a, dvaju kaznenih djela krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. i 2. KZ-a, kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 287. KZ-a i kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 1. al. 4. i st. 2. KZ-a, iz čega proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da su okrivljenici i počinili inkriminirana im kaznena djela, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz čl. 102. st. 1. ZKP-a.

Prema činjeničnom opisu optužnice okrivljenicima se stavlja na teret da su kao odgovorne osobe trgovačkog društva O. d.o.o., a okr. O. K. i kao odgovorna osoba trgovačkog društva K. d.o.o., zlouporabom položaja i ovlasti u razdoblju od 10. listopada

II Kž 523/11-4

2008. do 29. svibnja 2009. pribavili protupravnu imovinsku korist u ukupnom iznosu 36.606.101,28 kuna (točka 1.), a u razdoblju od 25. veljače 2008. do kraja 2009. u iznosu 6.258.895,02 kuna (točka 2.), a okr. O. K. pod točkom 5. stavlja se na teret i da je u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2009. oštetio proračun Republike Hrvatske za ukupan iznos 2.808.371,30 kuna, na način da nije obračunao i uplatio porez na dobit i porez na dodanu vrijednost.

Brojnost i način počinjenja kaznenih djela za koja su ovi okrivljenici osnovano sumnjivi da su ih počinili u dužem razdoblju, ukazuje na iznimnu organiziranost okrivljenika u zajedničkom djelovanju, a visina pribavljene protupravne imovinske koristi (36.606.101,28 kuna i 6.258.895,02 kuna) i, u odnosu na okr. O. K., prouzročenu štetu državnom proračunu (2.808.371,30 kuna), u višemilijunskim iznosima, u svojoj ukupnosti znatno nadilaze osnovna obilježja kaznenih djela iz čl. 337. st. 4. KZ-a i čl. 292. st. 2. KZ-a i predstavljaju posebno teške okolnosti djela.

Budući da navedene okolnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, protiv sve trojice okrivljenika opravdavaju primjenu mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP-a, neosnovani su žalbeni navodi kojima se traži preocjena okolnosti djela na način da iste ne predstavljaju posebno teške okolnosti djela.

U odnosu na okr. O. K., prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, argumenti pobijanog rješenja ne nadmašuju okolnosti koje ukazuju na nužnost daljnje primjene mjere pritvora protiv tog okrivljenika i iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a. Uzevši u obzir da je, prema izvatku iz kaznene evidencije (list 3390 spisa), ovaj okrivljenik pravomoćno osuđivana osoba, i to zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ-a, dakle, kaznenog djela kojemu je svojstveno postupanje s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, kakva su i kaznena djela koja se tom okrivljeniku stavljaju na teret i u ovom postupku, zatim brojnost i kontinuitet ovdje mu inkriminiranih radnji, počinjenih kroz duže razdoblje, kao i okolnost da je, ovdje mu stavljena na teret kaznena djela, počinio u svojstvu odgovorne osobe dvaju trgovačkih društava, a da, prema vlastitim navodima, vodi poslovanje još dviju pravnih osoba, s pravom ističe državni odvjetnik da sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti ukazuju na postojanje iteracijske opasnosti na strani okr. O. K. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i ovom okrivljeniku produljiti pritvor i iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a.

Žalbeni navodi okr. T. O. kojima se izlaže ocjena dokaza nisu od utjecaja kod preispitivanja odluke o daljnjoj primjeni mjere pritvora, budući da je kod tog odlučivanja dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje, koji, kao što je već navedeno, proizlazi iz podignute optužnice, a drugostupanjsko vijeće prillikom odlučivanja o žalbi protiv rješenja o produljenju pritovra nije ovlašteno upuštati se u preispitivanje činjeničnih utvrđenja i pitanje kaznene odgovornosti okrivljenika.

Pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje niti žalbenim navodima okr. T. O. i okr. I. O. kojima se, isticanjem da je okr. T. K. i okr. N. Š. pritvor iz iste osnove ukinut još u stadiju istrage, upire na povredu načela jednakosti. Naime, opstojnost razloga za primjenu mjere pritvora procjenjuje se u odnosu na svakog okrivljenika posebno.

S obzirom na to da se potrebna skrb zbog zdravstvenih tegoba okr. I. O. može osigurati i u pritvorskim uvjetima, pobijana odluka nije s uspjehom dovedena u sumnju niti

II Kž 523/11-4

žalbenim navodom ovog okrivljenika da mu boravak u pritvoru teško pada zbog njegovih psihičkih tegoba, a na pravilnost pobijane odluke nisu od utjecaja niti žalbeni navodi okr. O. K. procesne prirode vezani uz primjenu „novog“, odnosno „starog“ Zakona o kaznenom postupku, budući da se radi o postupku koji je pokrenut po odredbama ZKP-a, pa će se sukladno čl. 574. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09 i 80/11) pod tim odredbama i dovršiti.

Slijedom navedenoga, a na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 12. listopada 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.