Gž-69/2017-2 · Županijski sud u Puli - Pola

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-69/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Melihe Bahtijarević Pekić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. G. iz B., OIB…, kojeg zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica iz R., protiv tuženika Z. K. iz R., OIB…, kojeg zastupaju punomoćnici iz O.D. B. i partneri iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-6206/15-8 od 17. lipnja 2016., u sjednici održanoj 4. prosinca 2017.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-6206/15-8 od 17. lipnja 2016.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 115.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom zateznom kamatom, odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, a tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 29.000,00 kuna. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 15.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti.

Protiv te presude tužitelj je podnio pravodobnu žalbu zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da sud nije protumačio namjeru stranaka, niti je tumačio ugovor u skladu s odredbama čl. 319. Zakona o obveznim odnosima, a zanemario je da je sklopljen novi ugovor 24. prosinca 2010. s istom glavnicom i istom dinamikom otplate profita te istim rokom povrata glavnice, čime je produljen rok isplate duga iz ugovora od 24. veljače 2010. Ističe da sud nije obrazložio zašto kapitalizirani profit smatra sporednom tražbinom, nije ispitao tuženika. Smatra da je rok za zastaru počeo teći tek 21. kolovoza 2010., da je prekinut sklapanjem novog ugovora od 24. prosinca 2010., pa nije nastupila zastara potraživanja. Predlaže da se preinači prvostupanjska presuda ili podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode, navodeći u bitnome da ugovor od 24. prosinca 2010. ne predstavlja osnovu utuženja, da sud nije bio dužan istraživati pravu volju stranaka te je predložio da se žalba odbije, a tužitelja obveže na snošenje troškova odgovora na žalbu.

Žalba tužitelja je neosnovana, a neosnovan je i zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Postupanjem u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 – dalje ZPP) ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka na koje je dužan tako paziti i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je ocijenio da u provedenom postupku nisu učinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju opisno upućuju žalbeni navodi, jer pobijana presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, a ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Neosnovan je i žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

Prvostupanjski sud je na temelju nespornih činjenica te činjenica utvrđenih ocjenom izvedenih dokaza, potpuno utvrdio činjenično stanje, koje i ovaj sud nalazi pravilno utvrđenim, a iz kojih proizlazi:

- da je između tužitelja i tuženika sklopljen ugovor o ulaganju broj 2402-2010-001 od 24. veljače 2010., u kojem je kao predmet ugovora navedeno plasiranje sredstava ulagatelja posredstvom tradera u program trgovine na međunarodnom tržištu novca Forex,

- da je na temelju tog ugovora tužitelj na račun tuženika uložio 100.000,00 eura, ugovoreno je da sav rizik ulaganja snosi tuženik kao trader, ugovoren je i rok trajanja ugovora od dva kalendarska mjeseca uvećano za 7 bankarskih dana počev od dana prispijeća sredstava ulagatelja na račun tradera, nakon proteka tog roka trader se obvezao vratiti glavnicu ulagatelju, uz obvezu isplate profita od 30% iznosa glavnice i to po 5% iznosa glavnice mjesečno u razdoblju od 24. ožujka 2010. do 24. kolovoza 2010.,

- da je tužitelj od ranije imao kod tuženika uloženo 40.000,00 eura, pa je na temelju ugovora od 24. veljače 2010. uplatio tuženiku još 60.000,00 eura, što čini ukupno 100.000,00 eura,

- da je tuženik u skladu s odredbama ugovora isplatio tužitelju 3 puta po 5.000,00 eura, o čemu su sastavili pisane potvrde,

- da je tužitelj u svom iskazu naveo da je među strankama u prosincu iste godine sklopljen ugovor o ulaganju iznosa od 100.000,00 eura, kojim mu je tuženik priznao onih sto tisuća eura uloženih u veljači, tako da je tim ugovorom on uložio na račun tuženika onih istih 100.000,00 eura koje je uložio u veljači.

Na temelju tih utvrđenih činjenica, te činjenice da je tužitelj podnio tužbu 24. kolovoza 2015., a da je prema odredbama sklopljenog ugovora tuženik kao trader bio u obvezi vratiti glavnicu od 100.000,00 eura protekom roka od 2 kalendarska mjeseca uvećano za 7 bankarskih dana od dana ulaganja, što znači 5. svibnja 2010., prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim prigovor zastare potraživanja, jer je protekao petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO), u vezi s čl. 223. ZOO, ocijenivši zastarjelim i sporedna potraživanja s osnove preostalog dijela profita u iznosu od 15.000,00 eura, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev.

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti prigovora zastare.

Naime, ugovor o ulaganju tužiteljevog novca posredstvom tuženika kao tradera radi trgovine na međunarodnom tržištu novca Forex bio bi ugovor kojim se tuženik kao trader obvezao trgovati tužiteljevim novcem na tržištu novca, što je jedna od osnovnih financijskih usluga, kako je određeno čl. 5. st.1. toč. 6. Zakona o kreditnim institucijama (NN 117/08, 74/09, 153/09, 108/12 i 54/13 – dalje ZKI), a pružanjem tih usluga bave se financijske institucije, definirane odredbom čl. 9. ZKI kao pravne osoba koje nisu kreditne institucije čija je isključiva ili pretežna djelatnost stjecanje udjela u kapitalu odnosno pružanje jedne ili više osnovnih financijskih usluga.

Međutim, tužiteljevo ulaganje novca prema sadržaju ugovora sklopljenog među parničnim strankama 24. veljače 2010., iz kojeg proizlazi da tuženik prima novac da bi poslovao na tržištu novca za svoj račun, budući da je ugovoreno da samo on snosi predstavlja rizik tog poslovanja, nije ugovor o pružanju financijskih usluga, nego ugovor o novčanom pologu u smislu čl. 990. ZOO, jer je tužitelj predao tuženiku određeni iznos novca na kojem je tuženik stekao pravo raspolaganja i ulaganja u tržište novca, uz obvezu vraćanja i plaćanja naknade, u smislu čl. 997. ZOO, koja mora biti u obliku kamata.

Riječ j, dakle, o bankovnoj usluzi u smislu čl. 4. ZKI, prema kojem su bankovne usluge primanje depozita ili drugih povratnih sredstava od javnosti i odobravanje kredita iz tih sredstava, a za svoj račun.

Prema odredbi čl. 56. ZKI bankovne usluge na području Republike Hrvatske može pružati kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za pružanje bankovnih usluga, kreditna institucija države članice koja u skladu s tim zakonom osnuje podružnicu na području Republike Hrvatske ili je ovlaštena neposredno pružati bankovne usluge na području Republike Hrvatske i podružnica kreditne institucije iz treće zemlje koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za pružanje bankovnih usluga na području Republike Hrvatske.

Odredbom čl. 57. ZKI propisano je da depozitna i druga povratna sredstva u javnosti u Republici Hrvatskoj ne smiju primati druge osobe osim osoba iz čl. 56. tog zakona, a odredbom čl. 364. st.5. ZKI propisana je i prekršajna odgovornost i novčana kazna za fizičku osobu ako prikuplja depozite ili druga povratna sredstva od javnosti suprotno zabrani iz članka 57. ZKI. Stoga na takvo primanje novca, odnosno na novčani polog (depozit) nije ovlašten ni tuženik kao fizička osoba, te nije ovlašten ni plaćati naknadu za korištenje novčanih sredstava tužitelja, koja je ugovorom nazvana profit, ali predstavlja cijenu novca, odnosno kamatu, tako da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da ugovoreni profit predstavlja sporednu tražbinu, da je i u dijelu kojim se tuženik obvezao na isplatu profita nastupila zastara tražbine na temelju čl. 226. st.1. ZOO, te je i u tom dijelu tužbeni zahtjev pravilno ocijenio neosnovanim.

Neosnovano žalitelj prigovara da je sklapanjem ugovora od 24. prosinca 2010. godine produžen rok za vraćanje iznosa od 100.000,00 eura, na čije vraćanje se tuženik obvezao u roku od 2 mjeseca i 7 bankarskih dana od dana ulaganja, jer je taj ugovor prema iskazu tužitelja posebni ugovor, koji nije vezan za ugovor što je predmet ovog spora, njime je ugovoreno novo ulaganje istog iznosa novca, a tužitelj u svom iskazu nije naveo da bi bio sklopljen zbog produženja roka za vraćanja uloženog novca po ugovoru iz 24. veljače 2010. godine, nego je naveo da je sklopljen novi ugovor o ulaganju i da je 100.000,00 eura što su navedeni u ugovoru iz prosinca upravo onih 100.000,00 eura od prije, koji su navedeni u ugovoru sklopljenom u veljači 2010. godine.

Stoga je, budući da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev, te budući da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalba tužitelja na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

O zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu odlučeno je na temelju čl. 155. st.1. ZPP, jer taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi.

U Puli-Pola, 4. prosinca 2017. godine

Predsjednica vijeća

Nataša Babić, v.r.