Rev-2858/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2858/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja A. D. iz S. P., i mldb. D. i M. D. zastupane po majci A. D., protiv tuženih P. i K. D. iz S. P., zastupa ih punomoćnik Ž. D., odvjetnik u S. P., radi isplate, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 10. rujna 1991. br. Gž- 1029/91-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Slavonskoj Požegi od 29. travnja 1991. br. P-937/90-11, u sjednici održanoj dana 8. travnja 1992.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepeni je sud obvezao tužene da tužiteljima isplate iznos od 35.980 HRD, sa zakonskom kamatom koja teče od 24. travnja 1991. godine (dan donošenja te odluke) do isplate, te naknade parnični trošak u iznosu od 2.292 HRD.

Žalbu tuženih protiv te presude odbio je drugostepeni sud.

Protiv drugostepene presude izjavili su tuženi pravovremeno reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlažu da se obje presude ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.

Odgovor na reviziju nije izjavljen.

Javni tužitelj Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Iznos dosudjen tužiteljima predstavlja, po vještacima utvrdjenu vrijednost stvari - štednjaka na drva, osobnog automobila Zastava 750, dva fotoaparata i zlatnog lančića sa privjeskom - koji su nesporno vlasništvo tužitelja, a koje su stvari bile kod tuženih, no prilikom provodjenja izvršenja ranije donesenih odluka o predaji u posjed tužiteljima iste nisu pronadjene kod tuženih, pa su tužitelji zatražili isplatu protuvrijednosti tih nestalih stvari.

Tužitelji su supruga i djeca pok. Z. D., koji je bio sin tuženih. Vlasnicom niza pokretnina (medju ostalim i onih čija je vrijednost predmet ovoga spora) utvrdjena je prvotužiteljica A. u 1/2 dijela u parničnom predmetu pod oznakom P-621/86, a sve troje tužitelja, u ostavinskom postupku iza pok. Z. D. u predmetu br. 0-512/86 u drugoj polovini dijela (svaki u 1/6 dijela).

Tužiteljica je utvrdjena suvlasnicom u 1/2 dijela pokretnina kao imovine stečene u braku sa suprugom Z. u parnici u kojoj su tuženi iz ovog predmeta bili takodjer tužene stranke.

Tuženi u reviziji navode i ponavljaju ranije istaknut prigovor da predmeti čiju vrijednost tužitelji traže na isplatu, nisu bili kod njih, a posebno ističu da je osobni automobil Zastava 750 prodao sin Z. još za života i da su on i tužiteljica novac dobiven isplatom prodaje tog automobila potrošili zajedno u braku. Tu okolnost (prodaju automobila) posebno ističu, a takodjer da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka pred drugostepenim sudom, jer da taj sud nije dao valjano obrazloženje niti cijenio odlučne činjenice.

Prigovor da je automobil (a njegova je vrijednost 30.720 HRD) prodan za života Z. D., tuženi su već isticali u ranijoj parnici pod oznakom P-621/86, ali isti nije ni tamo uvažen, već je pravomoćno utvrdjeno da je i taj automobil - sa ostalim predmetima suvlasništvo tužiteljice u 1/2 dijela.

Zapravo se iz sadržaja revizije razabire da je tuženi izjavljuju uglavnom zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja (da automobila nema jer je ranije prodan, dok za ostale predmete posebno ne ističu ništa u reviziji) ali se zbog tog razloga revizija ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske - ZPP).

Drugostepeni je sud u obrazloženju svoje odluke ocijenio zašto je i na temelju čega prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje (da su svi predmeti za koje isplatu traže tužitelji u visini njihove vrijednosti bili kod tuženih u času smrti njihovog sina Z., prednika tužitelja, ali prigodom izvršenja nisu pronadjeni i nisu uručeni tužiteljima, koji su vlasnici istih), zatim da je već ranije donesenom pravomoćnom presudom (P-621/86) utvrdjeno da su ti (i mnogi drugi) predmeti suvlasništvo tužiteljice, što se odnosi i na automobil, za koji revidenti posebno inzistiraju da ga nema, pa nisu u pravu tuženi kada ističu bitnu povredu, jer ista nije ostvarena.

Materijalno je pravo pravilno primijenjeno. Tuženi su dužni isplatiti tužiteljima vrijednost stvari koje su nestale iz njihova posjeda a bili su ih dužni predati tužiteljima - vlasnicima.

Zbog toga je revizija odbijena kao neosnovana i presudjeno je kao u izreci u smislu odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 8. travnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Dr. Ivo Grbin v.r.