Revr-354/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 354/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivke Zlokić, mr. sc. Lucije Čimić, Željka Glušića i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. P. iz B., koga zastupa punomoćnik F. O., odvjetnik u I., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Imotskom, radi isplate naknade plaća, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-5598/06 od 23. veljače 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P- 542/06 od 12. lipnja 2006., u sjednici održanoj 23. srpnja 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženici platiti tužitelju na ime naknade za neisplaćene plaće iznos 1.470,00 kn za mjesec siječanj 2000., a nakon toga za svaki daljnji mjesec do dana podnošenje tužbe, tj. 27. siječnja 2003. po 2.970,00 kn, a sve sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude, pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji preinače, a podredno da se ukinu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Iako je drugostupanjski sud reviziju dopustio zbog određenog materijalnopravnog pitanja, pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP), u ovom predmetu revizija je dopuštena po zakonu (čl. 382. st. 1. ZPP) jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn (riječ je o iznosu 105.420,00 kn).

Zbog toga revizijski sud osnovanost revizije nije ocjenjivao samo zbog pravnog pitanja zbog kojeg je drugostupanjski sud dopustio reviziju, a to je pitanje pravnog značaja vojne iskaznice glede radnopravnog statusa tužitelja, već je pobijanu presudu ispitao i u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a zbog kojih je revizija i podnesena u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP.

Suprotno revizijskim navodima u postupku koji je prethodio reviziji nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju se sadržajno poziva revident, jer je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci odgovorio na žalbene navode te obje nižestupanjske presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama.

Predmet spora je zahtjev za isplatu naknada plaća jer tužitelj smatra da je u spornom vremenskom razdoblju bio u radnom odnosu s tuženicom kao djelatna vojna osoba i to kao pripadnik 66. pukovnije Hrvatske vojske.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelju izdana vojna iskaznica u kojoj se navodi da je djelatnik Ministarstva obrane,

- da je tužitelju isplaćivana plaća preko H. b. d.d., P. P., po nalogu „M.“ d.o.o. G.,

- da Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Uprava za financije i obračun nije obračunavala i isplaćivala plaću tužitelju kao pripadniku 66. pukovnije,

- da 66. pukovnija nije bila u sastavu Hrvatske vojske, što je potvrđeno obaviješću Glavnog stožera OSRH,

- da je Ugovor o izvođenju radova na izgradnji cesta u Republici Hrvatskoj sklopljen između RH A. d.o.o. kao naručitelja i M. B. i H., G., kao izvršitelja dana 15. siječnja 1997. Naime, prema tom Ugovoru naručitelj se obvezao organizirati logističku potporu izvršiteljima na području Republike Hrvatske, nužnu za pravovremeno i kvalitetno izvršenje posla, a izvršitelj se obvezao da će za izvršenje projektom predviđenih radova angažirati potreban broj građevinskih strojeva i druge tehnike, kao i dostatan broj kvalificiranih djelatnika. Konačno, po nagodbi od 19. kolovoza 2003. agencija A. d.o.o. Z. obvezala se isplatiti M. d.o.o. G., BiH iznos 37,820.000,00 kn radi podmirivanja obveza prema P. b. M. d.o.o. G. prema dobavljačima i zaposlenicima – pripadnicima 66. pukovnije za izvedene radove,

- da tužitelj nije imao ugovor o djelatnoj vojnoj službi s tuženicom, a nije postojao niti akt tuženice o prijamu u djelatnu vojnu službu.

Nižestupanjski sudovi temelje svoju odluku na stajalištu da tužitelj, s obzirom da nikada nije sklopio ugovor o djelatnoj vojnoj službi s tuženicom, niti postoji akt o prijamu tužitelja u djelatnu vojnu službu Republike Hrvatske, nije kao djelatna vojna osoba bio u radnom odnosu s tuženicom Republikom Hrvatskom.

U reviziji tužitelj iznosi sljedeće prigovore:

- da je pogrešno stajalište nižestupanjskih sudova da vojnoj iskaznici, kao javnoj ispravi, ne treba pridavati značaj pripadnosti tužitelja Hrvatskoj vojsci, jer ona kao javna isprava upravo to i dokazuje,

- da je odredbama Zakona o radu propisano da "ako poslodavac ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme" te pozivom na neke druge okolnosti ocijenjene po sudovima u postupku (npr. posjedovanje vojne odore, sredstava za rad i naoružanja) izvodi činjenični zaključak suprotan utvrđenim činjenicama u postupku pred nižestupanjskim sudovima,

- da su plaće tužitelju isplaćivane kao i drugim pripadnicima HV iz proračuna tuženice.

Prema odredbi čl. 12. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 23/95 i 33/95), koja se primjenjuje u ovom slučaju, državljani Republike Hrvatske stupaju u oružane snage kao djelatne vojne osobe, aktom o prijamu u djelatnu vojnu službu ili ugovorom o djelatnoj vojnoj službi.

Prema odredbi čl. 1. Pravilnika o vojnoj iskaznici ("Narodne novine" broj 57/91), koja se primjenjuje u ovom slučaju, vojna iskaznica je javna isprava kojom se dokazuje pripadnost Hrvatskoj vojsci.

U smislu citiranih propisa, koji su bili na snazi u vrijeme izdavanja predmetne vojne iskaznice, vojna iskaznica ne predstavlja akt o prijamu u djelatnu vojnu službu, kako to pogrešno smatra revident. S druge strane, odredbama čl. 230. ZPP određena je dokazna snaga javnih isprava u parničnom postupku. Prema odredbi čl. 230. st. 3. ZPP dopušteno je dokazivati i suprotno od onoga što proizlazi iz sadržaja takve javne isprave. U ovom slučaju je utvrđeno da 66. pukovnija u kojoj tužitelj tvrdi da je bio djelatna vojna osoba, nije nikada bila u sastavu Hrvatske vojske, niti postoji akt o prijamu u djelatnu vojnu službu ili ugovor o djelatnoj vojnoj službi za tužitelja. Zato vojna iskaznica na koju se poziva tužitelj nema značaj koju im on pridaje, odnosno sama po sebi ne potvrđuje postojanje radnog odnosa tužitelja kao djelatne vojne osobe s tuženicom.

Zbog toga nije osnovana ta revizijska tvrdnja.

Odredbama čl. 11. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95 i dr. – dalje: ZR) propisano je da propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora.

Ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan radniku prije početka rada uručiti pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru, a ako poslodavac u tom roku ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Međutim, te odredbe se primjenjuju u situaciji kad ugovor o radu postoji, samo nije sklopljen u propisanom pisanom obliku, a u ovom slučaju utvrđeno je da takav ugovor o radu između stranaka ne postoji pa se neosnovano revident poziva na tu zakonsku odredbu.

Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Kako daljnji prigovor revidenta sadrži upravo činjenični prigovor da su se plaće isplaćivale iz proračuna Republike Hrvatske te da je 66. pukovnija bila u sastavu Hrvatske vojske, to u smislu naprijed navedene zakonske odredbe, navodi u tom pravcu nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

Zbog svega navedenog nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 23. srpnja 2008.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.