Revr-1033/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1033/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz O., kojeg zastupa punomoćnik J. Č. D., odvjetnica iz O., protiv tuženice Trgovačke i komercijalne škole „D. M.“ O. iz O., koju zastupa punomoćnik A. Č., odvjetnik iz O., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-3487/12-2 od 29. studenoga 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. br. Pr-8/12-12 od 5. travnja 2012., u sjednici održanoj 28. lipnja 2016.,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda tako što je:

- u stavku I. izreke, tuženica obvezana platiti tužitelju 16.648,40 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim od 15. siječnja 2009. do isplate,

- u stavku II. izreke, tuženica obvezana platiti tužitelju trošak parničnog postupka od 5.560,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju (tzv. redovnu i izvanrednu) temeljem odredaba čl. 382. st. 1. toč. 3. i „čl. 382. st. 2. toč. 11.“ ZPP-a, a sve uz navod da je podnosi zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a. Predlaže da revizijski sud „usvoji ovu reviziju, ukine presudu II- stupanjskog suda“ te predmet vrati „I-stupanjskom sudu na ponovno postupanje“ ili da istu „preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja“. Traži trošak revizije.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora zahtjev je tužitelja za isplatu 16.648,40 kn sa zateznim kamatama „na ime naknade štete za neiskorišteni godišnji odmor“.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), koji se Zakon u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11 - dalje: ZID ZPP- a/11) i odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13), stranke mogu izjaviti tzv. redovnu reviziju protiv drugostupanjske presude: ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP-a.

Odredbama čl. 373.a ZPP-a propisano je: (stavak I.) „Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze.“, (stavak II.) „Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.“, (stavak III.) „U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovoga Zakona“.

Odredbama čl. 373.b ZPP-a uređeno je pitanje donošenja drugostupanjske odluke u situaciji kada drugostupanjski sud odlučuje o žalbi u raspravi i sjednici vijeća.

Međutim, ovdje nije riječ o situaciji iz tih odredaba:

- drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim (preinačenjem prvostupanjske presude) samo na temelju činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda (u svijetlu činjenica koje su bile predmetom dokazivanja ili ocjenjivanja u prvostupanjskom postupku),

- a i iz cjelokupnog sadržaja drugostupanjske presude je za zaključiti da ona nije donesena prema odredbama čl. 373.a niti čl. 373.b, već na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a (kojom odredbom je propisano da će drugostupanjski sud presudom preinačiti prvostupanjsku presudu „ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo“): pored toga što se drugostupanjski sud i pozvao na potonju zakonsku odredbu kao osnovu njezina donošenja, u obrazloženju svoje presude je i naveo da su u postupku pred prvostupanjskim sudom „potpuno i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva“ - te da nisu osnovani žalbeni navodi „da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju“, ali da je pogrešno postupio prvostupanjski sud „kad je prihvatio istaknuti prigovor zastare potraživanja i odbio tužbeni zahtjev“.

Stoga podnesena revizija nije dopuštena prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a, na koju se revidentica uostalom poziva samo (ovdje bitno: obzirom da se osporena presuda može ispitivati samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji) uopćeno i bez da je naznačila ijedan razlog zašto to čini.

U takvim prilikama revizijski sud povodom takve (nedopuštene) revizije nema ovlasti ispitivati jesu li počinjene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP-a (iz kojih razloga se može izjaviti redovna revizija na temelju odredaba čl. 385. st. 1. toč. 1. i st. 2. ZPP).

Glede dopuštenosti tzv. izvanredne revizije primjenjuju se odredbe čl. 382. st. 2. ZPP- a, prema kojima stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz toga st. 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženica je reviziju podnijela i na temelju odredaba čl. 382. st. 2. ZPP-a i u njoj postavila pitanja:

1./" Ima li tužitelj pravo na dosudu zakonske zatezne kamate u parnici u kojoj je tužitelj propustio navesti početak tijeka zakonskih zateznih kamata?",

2./ "Da li se prekluzivni rok koji kalendarski pada u neradni dan može prenijeti u prvi radni dan?“,

te istakla da smatra da su postavljena pitanja važna za odluku o sporu jer (da) je „pobijana preinačavajuća II-stupanjska odluka posljedica nepodudarnog i pogrešnog stava nižestupanjskih sudova u odnosu na postavljena materijalnopravna pitanja zbog kojih je podnesena ova revizija“.

Međutim, time što je tako odredila razloge revizije te konstatirala da je podnosi i prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a i zbog navedenih pitanja, tuženica nije i postupila prema navedenim odredbama.

Konkretno, a za ovaj postupak relevantno, iz sadržaja istaknutih odredaba ZPP-a jasno proizlazi:

- da se izvanredna revizija ne može s uspjehom podnijeti samo osnovom uopćene (paušalne i nejasne te neobrazložene) tvrdnje da su „postavljena pitanja važna za odluku o sporu“ jer (da) je „pobijana preinačavajuća II-stupanjska odluka posljedica nepodudarnog i pogrešnog stava nižestupanjskih sudova u odnosu na postavljena materijalnopravna pitanja“: odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a (ovdje bitno) predviđaju postojanje u reviziji određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se revizija podnosi - odgovor na koje bi bio važan ne samo za odluku o konkretnom sporu već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te naznaku različite sudske prakse ili one koju bi trebalo promijeniti, odnosno postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem drugog suda ili sudskom praksom te novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda, a sve obzirom da bi tek tada (dakle: ako je „došlo do odstupanja od ustaljene sudske prakse“ ili postoje razlozi da se ona promijeni) revizijski sud mogao ujednačavati primjenu zakona i preispitati sudsku praksu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),

- da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti donesene sudske odluke koje bi odgovarale shvaćanju revidentice ili kreirati sadržaj izvanredne revizije u navedenom smislu, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se ti razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova i očekivanoj praksi - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji revidentice - ali i da pogoduje jednoj stranki.

Od toga polazeći, iako se po revidentici postavljenim pitanjima može dati značaj pravnih pitanja - ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesene revizije za prihvatiti da ona u svezi tih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a: u čemu su pitanja postavljena u svezi s shvaćanjem koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem iz osporene presude i shvaćanjem nekog drugog suda ili s sudskom praksom, odnosno zašto bi ta pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Takva revizija ne ispunjava pretpostavke propisane odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP- a za njezinu dopuštenost: ona ne sadrži određeno naznačene razloge koje bi po tim odredbama trebala sadržavati, tako da revizijski sud ne nalazi da bi u svezi s pitanjima iz revizije imao ili mogao ujednačavati primjenu prava i preispitati sudsku praksu i ostvarivati svrhu izvanredne revizije („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni“).

Stoga, a obzirom da revizija ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbom čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a za dopuštenost redovne revizije - kao niti odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije, reviziju tuženice valjalo je odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 392. st. 1. i čl. 392.b st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 28. lipnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.