I Kž-556/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 556/09-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Vesne Vrbetić i mr. sc. Marijana Svedrovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. G., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženice podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 28. travnja 2009. godine, broj K-138/08, u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2009. godine, saslušavši zamjenicu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinku Orlić,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se u odluci o kazni presuda suda prvog stupnja, te se opt. A. G. za kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. u svezi st. 1. KZ za koje je tom presudom proglašena krivom, na temelju čl. 337. st. 4. KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

II. Odbija se kao neosnovana žalba opt. A. G., te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu, presudom od 28. travnja 2009. godine, broj K-138/08 proglasio je krivom opt. A. G. zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti zlouporabom položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1. i 4. KZ (''Narodne novine'', broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06, u daljnjem tekstu: KZ) i na temelju čl. 337. st. 4. uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. c. KZ osudio ju na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

Na temelju čl. 82. KZ od opt. A. G. oduzima se imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u iznosu od 753.906,35 kn.

čena je sigurnosna mjera zabrane obavljanja Na temelju čl. 77. KZ opt. A. G. izre

zvanja, djelatnosti ili dužnosti i to zvanja financijsko-računovodstvenog djelatnika u trajanju od dvije godine, time da vrijeme izvršenja kazne zatvora neće biti uračunato u vrijeme trajanja ove mjere.

I Kž 556/09-3

Na temelju čl. 122. st. 1. u vezi čl. 119. st. 2. toč. 1. – 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, u daljnjem tekstu: ZKP) opt. A. G. obvezana je na platež troškova kaznenog postupka za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 13.895,80 kn te u paušalnom iznosu od 2.000,00 kn. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i opt. A. G. izrekne zatvorska kazna u duljem vremenskom trajanju.

Opt. A. G. žali se po branitelju N. C., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kaznenoj sankciji i sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prema optuženici primijeni uvjetna osuda.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 14. srpnja 2009. godine, broj KŽ-DO-1108/09 predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženice odbije kao neosnovana.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženice nije osnovana.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni navodeći da nije bilo uvjeta za primjenu zakonskih odredaba o ublažavanju kazne, jer utvrđene olakotne okolnosti nemaju značaj naročito izraženih olakotnih okolnosti. Naprotiv, činjenica da je optuženica prisvojila veliki iznos novca, da je to činila kroz dulji vremenski period iskazujući veliku upornost i bezobzirnost opravdavaju strože kažnjavanje.

Optuženica u žalbi iz istog žalbenog osnova ponovno apostrofira obiteljske prilike i svoje zdravstveno stanje, te činjenicu da je dio novca vratila, što joj prvostupanjski sud nije cijenio u dovoljnoj mjeri, te smatra da je trebalo primijeniti uvjetnu osudu i omogućiti joj da radi i na taj način vrati oštećeniku iznos prisvojenog novca, za koji je oštećen. Iz istog razloga žali se i zbog primijenjene sigurnosne mjere, jer samo radom može naknaditi štetu.

U pravu je državni odvjetnik kada navodi da je sud prvog stupnja precijenio olakotne okolnosti i dao im preveliki značaj kod odmjeravanja kazne, cijeneći ih osobito olakotnim okolnostima.

Naime, sud prvog stupnja je optuženici kao olakotno cijenio priznanje počinjenja djela iako je ono uslijedilo tek na kraju dokaznog postupka kada su sve odlučne činjenice bile već utvrđene pa se tom priznanju ne može dati značaj u tolikoj mjeri kako to čini sud prvog stupnja.

Isto se odnosi i na djelomični povrat duga budući je on uslijedio kada je taj manjak otkriven i kada se optuženica još mogla nadati da se ostala protupravna djelatnost neće otkriti i da neće doći do kaznene prijave, kako to opravdano ističe državni odvjetnik u žalbi.

I Kž 556/09-3

Kasnije izražavanje spremnosti da dug vrati je samo verbaliziranje, budući da do danas optuženica nije vratila niti dio duga iako je zaposlena.

Precijenjeni su i osobni uzroci odnosno obiteljske prilike optuženice, jer opterećenost kreditima nije rezultata borbe za preživljavanje i golu egzistenciju obitelji, već omogućavanje zavidnog standarda. Naime, optuženica s obitelji dolazi iz Republike Bosne i Hercegovine i odmah u Republici Hrvatskoj kupuje kuću od 150 m2 kako sama navodi, a posjeduje i automobil A. A. što sigurno nadilazi materijalne prilike izbjegličke obitelji.

Dakle, navedene olakotne okolnosti, uz činjenicu da je optuženica prisvojila veliku sumu novca i da je to činila kroz dugo vremensko razdoblje, iskazujući znatnu upornost i ustrajnost u tome, potpisujući naloge za prijenos sredstava imenom tajnika Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, ne opravdavaju primjenu zakonskih odredaba o ublažavanju kazne niti opravdavaju izricanje ovako blage kazne kao po sudu prvog stupnja.

Stoga je prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni i optuženici izrečene kazna zatvora kao u izreci ove presude, za koju Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, smatra da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja, kako u vidu specijalne tako generalne prevencije.

Iz istih razloga zbog kojih je prihvaćena žalba državnog odvjetnika, nije prihvaćena žalba optuženice koja pledira na primjenu uvjetne osude, kako bi se optuženici omogućilo da radi i vrati novac koji je otuđila, kako se to navodi u žalbi.

Kako do sada optuženica nije niti pokušala vratiti otuđeni novac pa niti u najmanjem iznosu iako je zaposlena, žalbena tvrdnja da bi to učinila uz primjenu uvjetne osude nije uvjerljiva i ne može sama za sebe opravdati izricanje blaže kaznenopravne sankcije.

Stoga nije osnovana žalba optuženice zbog odluke o kaznenoj sankciji, a slijedom toga niti zbog odluke o sigurnosnoj mjeri koja je opravdano izrečena, jer, kako je to utvrdio sud prvog stupnja, postoji opasnost da bi nastavljanje obavljanja zvanja financijsko- računovodstvenog djelatnika moglo poticajno djelovati za počinjenje novog istovrsnog kaznenog djela.

S obzirom na sve navedeno, a kako ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženice, na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. srpnja 2009. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Senka Klarić Baranović, v.r.