Rev-3428/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3428/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. J. iz S., kojeg zastupa J. S., odvjetnik iz S., protiv tuženika C. Filijala S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Sisku od 28. svibnja 1993. godine br. Gž- 283/1993-3, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku od 21. srpnja 1992. godine br. P-350/92, u sjednici održanoj dana 12. travnja 1995. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se prihvaća, te se ukidaju presuda Okružnog suda u Sisku od 28. svibnja 1993. godine br. Gž-283/1993-3 i presuda Općinskog suda u Sisku od 21. srpnja 1992. godine br. P-350/92 u cijelosti i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Tužena C. d.d. Z., filijala S., dužna je isplatiti na ime naknade štete tužitelju J. V. iznos od 281.544 HRD (dvjestoosamdesetjednatisućapetstočetrdesetčetiri HRD), sa zakonskim zateznim kamatama počev od 13. srpnja 1992. g. pa nadalje sve do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 60.400 HRD, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Uvažava se žalba tužene preinačuje se presuda Općinskog suda Sisak od 21. srpnja 1992. godine, broj P-350/92 tako da glasi:

Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom da mu je tužena C. d.d. Z., filijala S. dužna isplatiti na ime naknade štete 281.544 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od 13. srpnja 1992. godine do isplate i naknaditi na ime troškova postupka 60.400 HRD u roku od 15 dana."

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet prijepora u ovoj parnici predstavlja zahtjev tužitelja kao osiguranika da mu tuženik kao osiguratelj, na temelju ugovora o osiguranju tužiteljevog stambenog objekta od rizika požara i nekih drugih opasnosti (dobrovoljno imovinsko osiguranje) naknadi štetu nastalu na osiguranoj imovini dana 26. srpnja 1992. godine djelovanjem eksplozije eksplozivne naprave postavljene u garaži tužiteljevog susjeda.

Temeljno prijeporno pitanje u ovoj parnici tiče se prigovora tuženika da je tužitelju šteta nastala u svezi s ratnim operacijama ili pobunama, dakle nastupanjem rizika za koji je, prema odredbama čl. 931. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91) isključena odgovornost osiguratelja za naknadu takve štete.

Prvostupanjski sud je ocijenio ovaj prigovor neosnovanim jer da tuženik nije dokazao da je šteta uzrokovana ratnim operacijama i pobunama, te je slijedom toga prihvatio tužbeni zahtjev.

Sud drugog stupnja ocijenio je prigovor tuženika osnovanim, te je preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbio.

Drugostupanjski sud smatra da kod činjenice, za koju uzima da je opće poznata, da prije izbijanja oružane pobune i nastanka ratnih okolnosti u Republici Hrvatskoj na području grada Siska nije bilo miniranja kuća, a da su nakon toga takve pojave učestale, konkretnu radnju miniranja treba smatrati ratnom operacijom i da zbog toga tuženik i ne treba dokazivati uzročnu vezu između štete nastale tužitelju i tog događaja.

Ovakvo shvaćanje drugostupanjskog suda je pogrešno i u suprotnosti je sa odredbama čl. 931. ZOO.

Prema odredbi stavka 2. istog članka osiguratelj je dužan dokazati da je šteta uzrokovana ratnim operacijama ili pobunama da bi se oslobodio obveze naknade štete, osim ako je drugačije ugovoreno, a što znači da mora biti utvrđena uzročno-posljedična veza između štete i nastalih ratnih operacija ili pobuna.

Okolnost koju drugostupanjski sud navodi kao opće poznatu, da prije izbijanja oružane pobune u Republici Hrvatskoj na području S. gdje je šteta nastala, nije bilo slučajeva miniranja kuća, sama za sebe ne može predstavljati temelj za zaključak da se u konkretnom slučaju radi o radnji koja je u svezi s oružanom pobunom, već ta okolnost može predstavljati samo indicijelnu činjenicu koja tek zajedno s drugim činjenicama istog kvaliteta može dati visok stupanj vjerojatnosti za zaključak da je konkretno nastala šteta posljedica oružane pobune ili ratnih operacija.

Prvostupanjski sud nije raspravio i utvrdio okolnosti događaja, pa nije niti imao temelja zaključiti da tuženik nije dokazao da je događaj uzrokovan ratnim operacijama ili pobunom. Radi pravilne primjene materijalnog prava sud je u svakom slučaju trebao od policijske uprave zatražiti podatke o rezultatima očevida, kojeg su u svezi nazočnog događaja, sasvim izvjesno, obavili djelatnici unutarnjih poslova, te pribaviti podatke o brojnosti i načinu izvršenja terorističkih radnji na području Siska u vrijeme kada se je predmetni događaj zbio, a zatim ocijeniti da li je šteta uzrokovana tužitelju posljedica oružane pobune, pri čemu treba imati u vidu da i terorističke akcije, bez obzira tko ih vrši, mogu imati značaj ratnih operacija odnosno pobune.

Kako je dakle ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a zbog toga je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, pa nema uvjeta za preinaku pobijane presude, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, revizija je prihvaćena a nižestupanjske presude su ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 12. travnja 1995.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.