I Kž-498/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 498/08-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i Hajrije Novoselec kao članova vijeća i više sudske savjetnice Vlaste Patrčević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. G., zbog kaznenog djela iz čl. 347. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 18. ožujka 2008. broj K-US-20/07, u javnoj sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2008., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića i branitelja optuženika A. M., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e:

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom od 18. ožujka 2008. broj K-US-20/07 Županijski sud u Zagrebu je, na temelju čl. 354. Zakona o kaznenom postupku, ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP) oslobodio optužbe M. G. zbog kaznenog djela iz čl. 347. st. 2. KZ.

Na temelju čl. 132. st. 3. ZKP oštećenici A. B. i A. J. upućeni su sa ostvarivanjem imovinskopravnog zahtjeva na parnicu.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP odlučeno je da troškovi provedenog kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Ovu presudu, pravodobno podnesenom žalbom, pobija državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugoga stupnja, prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Optuženik M. G., po branitelju A. M. odvjetniku iz Z., podnosi odgovor na žalbu. i se na žalbene navode državnog odvjetnika smatra ih neosnovanima i predlaže da Osvrćuć

I Kž 498/08-5

Vrhovni sud Republike Hrvatske žalbu državnog odvjetnika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

U skladu s čl. 373. st. 1. ZKP spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Vraćajući spis Državno odvjetništvo Republike Hrvatske 11. lipnja 2008. broj KŽ-DO-1042/08 dostavlja pisano mišljenje u kojem u cijelosti podržava žalbu državnog odvjetnika kao i prijedlog za postupanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda drugoga stupnja.

U odgovoru na žalbu, sukladno odredbi čl. 374. st. 1. ZKP optuženik je predložio da se njega i branitelja izvijesti o sjednici vijeća, čemu je udovoljeno. Sjednica je održana u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića i branitelja optuženika. Optuženik, iako o sjednici uredno izviješten, istoj nije pristupio, pa su se stekli uvjeti za održavanje sjednice bez nazočnosti optuženika, u skladu s odredbom čl. 374. st. 4. ZKP.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Tako, neosnovano tvrdi žalitelj da je činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pogrešno utvrđeno.

Preocjenom iskaza svjedoka J. Z., ukazujući na proturječnost teksta upisanog na zapisnik kod istražnog suca i onog što je svjedok J. Z. doista govorio na raspravi upućuje žalbu na različitosti u iskazivanju ovog svjedoka. Posebno se žalitelj osvrće na iznos novca datog optuženiku (500,00 Eura), što je značajna svota novca pa bi se svaka osoba, po stajalištu žalitelja, sjećala kako i zašto je novac dat, posebno kada se radi o zdravlju, pa je iz opisanih razloga prvostupanjski sud pogriješio, tvrdi žalitelj, kada nije prihvatio iskaz ovog svjedoka.

Protek vremena do momenta prijavljivanja optuženika od strane oštećenika Z. opravdava se okolnostima što se o cijelom događaju počelo pisati u tisku, što je oštećenika Z. ohrabrilo na podnošenje prijave, a sama činjenica što je oštećenik Z. do tada osuđivana osoba ne bi ni na koji način trebalo utjecati na vjerodostojnost njegovog svjedočkog iskaza, kako to neosnovano po stajalištu žalitelja, smatra prvostupanjski sud.

Protivno ovakvom stajalištu žalitelja, pravilno je, i po stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda drugoga stupnja, postupio prvostupanjski sud zaključivši da je iskaz svjedoka Z. neuvjerljiv kako zbog različitosti u iskazivanju tako i zbog obrazloženja zašto je do različitosti došlo (kaže da je iskaz krivo upisan u zapisnik a on da uvijek isto govori bez obzira na protek vremena) a i zbog neuvjerljivosti iskaza. U potpunosti je neuvjerljivo, kako to pravilno zaključuje sud prvoga stupnja, da bi osoba koja je sudionik Domovinskog rata, vojni invalid i kao takva oslobođena plaćanja participacije za mnogobrojne medicinske zahvate, kojih je kako sam kaže prošao dvadesetak, olako, bez pitanja upućenog barem optuženiku, istome dao nemalu svotu novca a znade da to nije dužan učiniti. Potom cijeli događaj prijavljuje policiji tek dvije godine nakon obavljene operacije, kad je kazneni postupak protiv optuženika već u tijeku a on o postupku saznaje, jer se o tome piše“ i tek tada bude ponukan da razmišlja i zapita se zašto on mora plaćati zdravstvenu

I Kž 498/08-5

uslugu. Navedene nedorečenosti i nelogičnosti čine iskaz svjedoka Zeke neuvjerljivim pa je pravilno postupio prvostupanjski sud kada na takvom iskazu nije utemeljio pobijanu presudu.

Što se tiče kaznenih djela počinjenih na štetu ostalih oštećenika i to D. B., A. J. i S. K. žalitelj preocjenjuje dokaze provedene u prvostupanjskom postupku i smatra da novac dat optuženiku osobno ili uplaćen preko računa "Udruge za promicanje kvalitete u otorinolaringologiji" predstavlja dar kojeg je optuženik primio za radnju koju je morao izvršiti, čime žalitelj smatra da su ostvareni svi bitni elementi kaznenog djela primanja mita stavljenog na teret optuženiku.

Ovakvim žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda. Posebice niti jedna istaknuta tvrdnja žalitelja ne upućuje na jasan i nedvosmislen zaključak da je novac koji su oštećenici dali optuženiku ili uplatili već spomenutoj udruzi za promicanje kvalitete u otorinolaringologiji predstavlja dar optuženiku za izvršenje radnje koju bi morao obaviti. Naime, vještačenjem provedenim tijekom prvostupanjskog postupka po liječničkom vještaku prof. dr. sc. G. R., što kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, proizlazi da su svim pacijentima (oštećenicima) postavljene ispravne dijagnoze i učinjene sve potrebne pretrage, a uz to dopuštena je mogućnost da su svima njima ugrađene tzv. K. proteze koje nisu pokrivene fakturama isporučenim Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, što bi bio slučaj da su im ugrađene proteze čije troškove HZZO pokriva (tzv. S. proteze).

Pravilno zaključuje sud prvoga stupnja da se u ničemu ne mogu isključiti tvrdnje optuženika da je novac koji je primio osobno ili preko računa Udruge za promicanje kvalitete u otorinolaringologiji upotrijebljen za kupnju slušnih aparata koji su kasnije oštećenicima i ugrađeni i koji po procjeni optuženika predstavljaju najadekvatnije implantate pogodne za stvarno poboljšanje zdravstvenog stanja oštećenih, što je optuženik oštećenicima predložio i predočio a oni prihvatili plaćajući punu cijenu implantata koji su im potom ugrađeni. Sve to ne predstavlja primanje dara od strane optuženika da učini radnju koju je trebao učiniti, a samim time niti inkriminirano kazneno djelo, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Nesumnjivo je takvim ponašanjem optuženik prekršio odredbu čl. 41. st. 2. Odluke o osnovama za sklapanje ugovora sa zdravstvenim ustanovama i primarnim zdravstvenim djelatnicima za 2005. ("Narodne novine", broj 188/04 - u daljnjem tekstu: Odluka). Zdravstveni radnici ustanove obvezuju se da neće upućivati osiguranu osobu Zavoda da o svom trošku nabavlja lijekove, potrošne ili ugradbene materijale te ortopedska i druga pomagala, a koje se s osnova općih akata zavoda osiguravaju osiguranim osobama u okviru prava iz osnovnog zdravstvenog osiguranja. Za takvo ponašanje je odredbom čl. 16. st. 3. Ugovora s HZZO-om za 2005. označeno protupravnim naprijed navedenoj odredbi čl. 41. st. 2. Odluke.

Postupanje protivno tim odredbama predstavlja kršenje "pravila službe", međutim samim time nije kazneno djelo za koje je terećen optuženik.

Nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno iz razloga što je prvostupanjski sud, na što se žalbom posebno upire, odbio provesti sve predložene dokaze a posebno onaj predložen na raspravi održanoj 18. ožujka 2008. a to je pribava dokumentacije trgovačkog društva „I. M. tehnika“ o zamjeni slušnih proteza na

I Kž 498/08-5

zahtjev optuženika kako bi se utvrdilo da li su plaćene baš one proteze koje su uzete na revers ili one koje su zamijenjene. Opisani podatak doista je nevažan, što pravilno zaključuje sud prvoga stupnja. Nikome od pacijenata nije ugrađena „S.“ proteza, čiji trošak pokriva HZZO, jer bi to bilo vidljivo iz faktura upućenih HZZO-u, a trgovačkom društvu „I. M. tehnika“ plaćene su sve isporučene proteze, pa podatak o tome koje su proteze točno plaćene nije od značaja za inkriminaciju kojom se tereti optuženik.

Zato je pravilno postupio prvostupanjski sud oslobodivši optuženika optužbe.

Slijedom iznesenoga trebalo je, u skladu s odredbom čl. 387. ZKP odlučiti kao u izreci, s time što je prvostupanjska presuda, povodom žalbe, ispitana po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP i nije nađeno da bi tijekom postupka ili u izrađenoj presudi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz citirane zakonske odredbe, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

U Zagrebu, 12. studenog 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vlasta Patrčević, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.