Revr-84/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz L., kojeg zastupa punomoćnica L. Š., odvjetnica u P., protiv tuženika B. d.o.o. B., kojeg zastupa punomoćnik R. M., odvjetnik u L., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli od 15. studenog 2002. godine, posl.br. Gž-1123/01, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bujama od 12. prosinca 2000. godine, posl.br. P-285/00, u sjednici održanoj dana 17. lipnja 2003. godine,
Legislator headnote
AI generatedRevr-84/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U ovoj pravnoj stvari predmet spora je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu (čl. 107. Zakona o radu – "Narodne novine", broj 38/95 – dalje: ZR) tužitelju zbog toga što je "dana 23.10.1999. dozvolio da se na njegovom računalu na kojem se vodi kompletni posao fermentacije igraju od trećih osoba razne igrice".
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr-84/03-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz L., kojeg zastupa punomoćnica L. Š., odvjetnica u P., protiv tuženika B. d.o.o. B., kojeg zastupa punomoćnik R. M., odvjetnik u L., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli od 15. studenog 2002. godine, posl.br. Gž-1123/01, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bujama od 12. prosinca 2000. godine, posl.br. P-285/00, u sjednici održanoj dana 17. lipnja 2003. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom je potvrđena presuda prvostupanjskog suda kojom je odlučeno:
"I Utvrđuje se da je izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju dana 29. listopada 1999. godine nedopušten, slijedom čega se poništava odluka o izvanrednom otkazu od istog dana, te odluka direktora tuženika od 29. studenog 1999. godine kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava, slijedom čega se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad, na poslove fermentorista II, u roku od osam dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.991,00 (tisućudevetstodevedesetjedne) kune, u roku od 15 dana.".
Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače ili ukinu.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
U ovoj pravnoj stvari predmet spora je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu (čl. 107. Zakona o radu – "Narodne novine", broj 38/95 – dalje: ZR) tužitelju zbog toga što je "dana 23.10.1999. dozvolio da se na njegovom računalu na kojem se vodi kompletni posao fermentacije igraju od trećih osoba razne igrice".
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužitelj na radnom mjestu fermentorista II obavljao poslove provjere podataka u procesu proizvodnje piva, kontrole hlađenja, fermentacije, te prikupljanjem podataka obilaskom postrojenja i unošenjem u računalo,
- da je dana 23.10.1999. drugi radnik tuženog D.M. koristio navedeno računalo za razonodu – igrajući igrice u vrijeme kad tužitelj nije bio u prostoriji u kojoj se nalazi računalo,
- da je tužitelj naknadno došao u prostoriju, a nedugo iza njega i direktor tuženog – zatekavši oba radnika u prostoriji,
- da nema dokaza da je tužitelj dozvolio drugom radniku tuženika korištenje računala za razonodu već jedino da tužitelj nije "promptno" reagirao zatekavši drugog radnika tuženika u toj situaciji.
Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi smatraju da nisu ispunjeni zakonski razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu čl. 107. ZR, jer nije utvrđeno da bi tužitelj počinio onu povredu radne obveze koja se navodi u odluci tuženika o izvanrednom otkazu.
Revident u reviziji neosnovano smatra da bi u postupku drugostupanjskog suda bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka time što je u obrazloženju drugostupanjske presude navedeno da je u konkretnom slučaju riječ o "osobnom" računalu. Naime, prije svega, u drugostupanjskoj presudi se osobno računalo spominje samo u dijelu u kojem se reproducira žalbeni prigovor, ali se iz sadržaja ostalog dijela obrazloženja jasno vidi da drugostupanjski sud, bez obzira na to, ima na umu računalo o kojem je zaista riječ (računalo koje prati proizvodnju piva). Konačno, i u predmetnoj odluci o otkazu tuženik koristi izraz "njegovo" računalo, iako je sasvim jasno o kojem je računalu riječ. Prema tome, u postupku drugostupanjskog suda nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP – na što ukazuju navodi revidenta, a s obzirom da u postupku nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Prema odredbi čl. 107. st. 1. ZR poslodavac ima opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.
U konkretnom slučaju odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu se temelji na zaključku tuženika da je tužitelj dozvolio da se na njegovom računalu "igraju od trećih osoba razne igrice". S obzirom da su nižestupanjski sudovi utvrdili da tužitelj to nije dozvolio trećim osobama, tada tužitelj nije počinio povredu radne obveze navedenu u izvanrednom otkazu, pa navodi revidenta o mogućnosti nastanka velike štete zbog neadekvatnog korištenja računala nisu od značaja u ovom sporu. Prema tome, pravilno je stajalište nižestupanjskih sudova da predmetni otkaz nije u skladu s odredbama čl. 107. ZR.
Zbog toga je pravilno primijenjeno i materijalno pravo kad su sudovi utvrdili otkaz nedopuštenim, pa nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Iz tih razloga na temelju čl. 393. ZPP je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 17. lipnja 2003. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.