Rev-2399/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2399/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Katarine Buljan, Borisa Guttmanna i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. M. iz V., kojega zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik iz V., protiv tuženika S. M. iz V., kojega zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik iz K., radi povrata zajma, rješavajući reviziju izjavljenu od tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 7. svibnja 1996. godine, br. Gž 3082/95, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vrbovcu od 3. studenoga 1994. godine, br. P 195/94, u sjednici održanoj dana 30. lipnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika S. M. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Vrbovcu od 3. studenoga 1994. godine, br. P 195/94 suđeno je:

"Nalaže se tuženiku S. M. iz C. da tužitelju F. M. iz B. vrati dužni iznos od 5.000,00 DEM u kunama prema prodajnom tečaju Z. b. u V. na dan isplate sa kamatama prema čl. 277. st. 1. ZOO koje teku od 1.8.1991.g. pa do isplate te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.495,00 kn."

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 7. svibnja 1996. godine, br. Gž 3082/95 suđeno je:

"Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vrbovcu, broj P 195/94 od 03. studenog 1994. godine, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 500 do 5.000 DEM (za 4.500 DEM) u protuvrijednosti u kunama, prema prodajnom tečaju banke na dan isplate.

Žalba tuženika se djelomično uvažava, te se navedena presuda u dijelu odluke o kamatama preinačuje i sudi:

Tuženi je dužan tužitelju na iznos od 5.000 DEM u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju na dan isplate, platiti kamate po stopi koju Zagrebačka banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju, a koja teče od 01. kolovoza 1991. godine, do isplate."

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je žalba tuženika odbijena kao neosnovana, reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio da sud reviziju prihvati, pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženika sud prvog stupnja dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92

- dalje: ZPP), na odgovor tužitelju i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku.

Tužitelj nije odgovorio na izjavljenu reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je neosnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud je ocijenio da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, pozivom na čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

Neosnovano revident tvrdi da sud drugog stupnja nije cijenio žalbene razloge koji su bili od odlučnog značenja za donošenje pravilne i zakonite odluke kada je sud drugog stupnja ocijenio pravilnim utvrđeno činjenično stanje po sudu drugog stupnja navodeći da se utvrđeno činjenično stanje zasniva na provedenim dokazima - saslušanju svjedoka i stranaka, a tužitelj je u svojem iskazu potvrdio činjenice koje su utvrđene u postupku glede postojanja i visine zajma, a to je potvrdio i svjedok K. M. i svjedok V. P..

Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 375. st. 1. ZPP, jer pobijana presuda sadrži razloge o svim žalbenim razlozima, pa se pravilnost i zakonitost iste može valjano provjeriti.

Zbog navedenih se razloga nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Revident neosnovano tvrdi da je pobijana presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te da se zato ostvario revizijski razlog propisan čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da je tužitelj kao zajmodavac zaključio s tuženikom kao zajmoprimcem ugovor o zajmu 29. ožujka 1991. godine, te mu u ispunjenju ugovorne obveze predao 5.000 DEM s time da se tuženik obvezao vratiti zajam do 1. kolovoza 1991. godine,

- da tuženik priznaje da je od tužitelja primio iznos od 500 DEM,

- da tuženik nije vratio tuženiku pozajmljeni iznos.

Na takvo utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

Ovo iz razloga što su stranke obzirom na vrijeme zaključenja ugovora o zajmu zaključile valjani ugovor o zajmu, prema kojem se tuženik sukladno čl. 557. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 - ZOO) obvezao vratiti pozajmljeni iznos do 1. kolovoza 1991. godine. Kako tuženik nije o dospijeću ispunio svoju obvezu vraćanja zajma, to su nižestupanjski sudovi pravilno postupili kad su naložili tuženiku ispunjenje dospjele obveze prema tužitelju kao vjerovniku obveze. Vjerovnik koji ima pravo zahtijevati isplatu u stranom sredstvu plaćanja, može uvijek zahtjevati isplatu u domaćoj valuti, pa su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su tuženiku naložili platež glavnice u kunskoj protuvrijednosti strane valute, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku u valuti glavnice od dospjelosti do trenutka preračuna u domaću valutu prema stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju, kako je to pravilno odlučio sud drugog stupnja.

Zbog navedenih se razloga u ovoj pravnoj stvari nije ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, te je revizija tuženika primjenom čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 30. lipnja 1999.

Predsjednik vijeća:

Vjera Delić, v.r.