Legislator Case Law & Legislation
Rev-1949/2015-2 AI generated

Croatian Supreme Court allows insurance company's appeal, reducing payout due to unpaid premiums under Insurance Act.

Case Number Rev-1949/2015-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the insurance company's appeal against a lower court ruling that had ordered full payment to the beneficiary. The court found that the insurer had legally reduced the coverage amount because premiums for two years were unpaid, despite the insured's death occurring before the contract termination. Consequently, the court reversed the lower court's decision to pay the full sum and ordered the plaintiff to cover the defendant's litigation costs.

Legislator headnote

AI generated

čl. 969. st. 2. i 3. ZOO; čl. 395. st. 1. ZPP; When an insurance contract is terminated or coverage reduced due to unpaid premiums, the insurer is only liable for the reduced sum if the insured event occurred before the reduction, provided premiums were paid for at least three years.

Keywords

AI generated
life insurance contract unpaid premiums coverage reduction insurance law contract termination litigation costs supreme court appeal

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1949/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz O., zastupane po punomoćniku D. O., odvjetniku u O., protiv tuženika A. L. o. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. H., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4200/13-2 od 17. veljače 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7070/10-21 od 17. listopada 2012., u sjednici održanoj 10. travnja 2018.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4200/13-2 od 17. veljače 2015. u dijelu u kojem je odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 7070/10-21 od 17. listopada 2012., i sudi:

Prihvaća se žalba tuženika, preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7070/10-21 od 17. listopada 2012. pod točkom II izreke te se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa 8.887,32 eura sa zateznim kamatama od 25. rujna 2009. do isplate u kunskoj protuvrijednosti, te se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu 13.490,00 kn.

Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 12.605,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7070/10-21 od 17. listopada 2012. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 64.965,51 kn sa zateznim kamatama te zahtjev za naknadu parničnog troška (točka I izreke), te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 8.887,32 eura sa zateznim kamatama u kunskoj protuvrijednosti te naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu 13.490,00 kn (točka II izreke). Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4200/13-2 od 17. veljače 2015. odbijene su kao neosnovane žalbe tužiteljice i tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), predlažući preinačiti pobijanu presudu ili ju ukinuti i predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava revizije.

Tužiteljica je u odgovoru na reviziju osporila dopuštenost, kao i osnovanost revizije, te je istu predložila odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu. Traži trošak sastava odgovora na reviziju i sudske pristojbe na reviziju.

Revizija je dopuštena i osnovana.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 381. st. 1. istoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati tu praksu.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je pok. Z. K. kao ugovaratelj osiguranja sklopio policu osiguranja života s tuženikom kao osigurateljem, s početkom osiguranja 1. ožujka 2006. i istekom 1. ožujka 2021., a da je ugovaratelj osiguranja umro ...., u kojem trenutku (nastupa osiguranog slučaja) nisu bile podmirene premije osiguranja za srpanj i kolovoz iste godine.

Nižestupanjski su sudovi, polazeći od utvrđenja da je tužiteljica kao korisnica po predmetnoj polici životnog osiguranja, zaostale premije osiguranja uplatila u roku od 30 dana od zaprimljenog poziva tuženika za uplatu neplaćenih premija, ocijenili da je time postupljeno prema odredbi čl. 969. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), pa da nema mjesta smanjenju osiguranog iznosa na iznos otkupne vrijednosti police, a kako je to tuženi osiguratelj učinio i tužiteljici isplatio smanjenu svotu osiguranog iznosa, iz kojeg su razloga sudovi zahtjev tužiteljice za isplatu razlike između tako isplaćene premije i osiguranog (neumanjenog) iznosa ocijenili osnovanim.

Tuženik je u reviziji postavio postupovnopravno pitanje kojim ukazuje na počinjenu bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, smatrajući da drugostupanjski sud u pobijanoj odluci nije iznio dostatne razloge u odnosu na konkretno pravno stajalište tuženika kojim je u žalbi ukazivao na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 969. st. 3. ZOO-a.

Tuženik nadalje, osporavajući pravilnost pobijane odluke, postavlja materijalnopravno pitanje da li sukladno odredbi čl. 969. st. 3. ZOO-a, u slučaju kada premija životnog osiguranja koja nije plaćena u ugovorenim rokovima, već je plaćena nakon nastanka osiguranog slučaja (smrti osigurane osobe), postoji obveza osiguratelja na isplatu punog iznosa osigurane svote, ili se u slučaju kada se osigurani slučaj dogodio prije raskida ili smanjenja osigurane svote zbog neredovitog plaćanja premije, smatra da je osigurana svota smanjena odnosno da je ugovor raskinut.

Obrazlažući važnost navedenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revident se poziva na presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7577/11 od 5. lipnja 2012., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2004/98 od 25. srpnja 2001. i poslovni broj Rev-3588/99 od14. svibnja 2003., u kojima je izraženo shvaćanje da se u slučaju plaćanja zaostalih premija nakon dospjelosti i nakon nastupa osiguranog slučaja, sukladno odredbi čl. 945. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), koja je odredba istovjetna odredbi čl. 969. st. 3. ZOO-a, a u slučaju ako se osigurani slučaj dogodio prije raskida ugovora ili smanjenja osigurane svote, smatra kao da je osigurana svota smanjena, odnosno da je ugovor raskinut, prema tome jesu li premije bile plaćene barem za tri godine ili ne.

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da je pobijana odluka posljedica stava drugostupanjskog suda, u odnosu na postavljeno materijalnopravno pitanje, suprotno shvaćanjima drugostupanjskih sudova i revizijskog suda, i da je stoga revizija dopuštena, te je ovaj sud pobijanu odluku ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog postavljenog pravnog pitanja sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a.

Ovdje valja navesti da su u odredbi čl. 969. ZOO-a sadržana pravila o posljedicama neplaćanja premije osiguranja života i osiguranja od nesretnog slučaja, pri čemu su posljedice različite ovisno o tome je li se, odnosno kada se dogodio osigurani slučaj. Tako iz navedene odredbe proizlazi, da prije nego se osigurani slučaj dogodio osiguratelj može izjaviti na način i pod uvjetima propisanim odredbom čl. 969. st. 2. ZOO-a da smanjuje osiguranu svotu ako su do tada plaćene barem tri godišnje premije, a u suprotnom slučaju da raskida ugovor. Međutim, ako se osigurani slučaj dogodio prije raskida ugovora ili smanjenja osigurane svote, tada se smatra kao da je ugovorena svota smanjena, odnosno da je ugovor raskinut, ovisno o tome je su li premije bile plaćene barem za tri godine ili nisu (čl. 969. st. 3. ZOO-a). Budući da su u konkretnom slučaju po predmetnom ugovoru o osiguranju života uplaćene premije za razdoblje duže od tri godine, to kada u ugovorenim rokovima nisu bile uplaćene daljnje dvije premije (za srpanj i kolovoz 2009.), a osigurani se slučaj – smrt osiguranika, dogodio prije smanjenja osigurane svote, prema stajalištu ovoga suda opravdano tuženik ukazuje na primjenu odredbe čl. 969. st. 3. ZOO-a na temelju koje je tužiteljici kao korisnici iz predmetnog ugovora isplatio umanjenu svotu osiguranog iznosa. Stoga tužiteljici ne pripada pravo na isplatu punog osiguranog iznosa, već upravo smanjeni osigurani iznos kojeg joj je tuženik nesporno isplatio.

Kako je dakle prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pogrešno primijenjeno, reviziju je trebalo prihvatiti te preinačiti nižestupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženiku je dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu od 14. prosinca 2009. u iznosu 1.250,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima 14. rujna 2010. i 26. siječnja 2011. u iznosu po 312,50 kn za zastupanje na svakom ročištu (Tbr. 9. t. 5. Tarife), za sastav podneska od 2. lipnja 2011. 312,50 kn (Tbr. 8. t. 3. Tarife), za zastupanje na ročištima 10. svibnja 2011. i 2. listopada 2010. u iznosu po 1.250,00 kn za zastupanje na svakom ročištu, za sastav žalbe 1.562,50 kn (Tbr. 10. t. 1. Tarife), za sastav revizije 1.875,00 kn (Tbr. 10. t. 6. Tarife), te trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu 2.240,00 kn i sudske pristojbe na reviziju 2.240,00 kn, odnosno ukupno parnični trošak u iznosu 12.605,00 kn. Tuženiku prema stajalištu ovoga suda ne pripada pravo na naknadu zatraženog troška za sastav podneska od 1. listopada 2012., predanog na ročištu održanom 2. listopada 2012., budući da je navode iz tog podneska tuženik mogao iznijeti na održanom ročištu, za zastupanje na kojem mu je dosuđena naknada, pa trošak za sastav predmetnog podneska nije bio potreban radi vođenja postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Radi navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 10. travnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.