Gzp-216/2009-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 216/09-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja T. Š. iz S., kojeg zastupa punomoćnica M. Ž., odvjetnica u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 9. veljače 2009, dana 31. kolovoza 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju T. Š. iz S., u iznosu od 6.600,00 (šest tisuća i šesto) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je dana 9. veljače 2009. podnio ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07 i 113/08-dalje: ZS) smatrajući da mu je zbog dugog trajanja postupka i nedonošenja sudske odluke povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu koji se vodio kod Općinskog suda u Samoboru pod poslovnim brojem P-23/03, a povodom žalbe dostavljen je na odlučivanje Županijskom sudu u Velikoj Gorici i vodi se pod poslovnim brojem Gž-341/06.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-23/03, očitovanja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 22. svibnja 2009. i provjerom u pisarnici Općinskog suda u Samoboru, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst broj 55/01., dalje;Ustav):

-postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Samoboru 20. prosinca 2002. tužbom I-tužitelja M. B., II-tužitelja D. B. i III-tužitelja J. B. protiv tuženika T. Š. (u ovom postupku predlagatelja), radi utvrđenja da su pogrebne troškove pok. Lj. Š. snosili tužitelji kao oporučni nasljednici,

-sud je rješenjem od 14. siječnja 2003. pozvao L. B., odvjetnicu iz S. dostaviti punomoć za zastupanje I-i III-tužitelja dok su tužitelji pozvani u roku 15 dana dopuniti tužbu na način da naznače vrijednost predmeta spora, čemu su udovoljili podneskom od 3. veljače 2003.,

-tuženik je podneskom od 10. ožujka 2003. predložio pozvati svjedoka direktora firme P. M. d.o.o.,

-na ročište 3. travnja 2003. pristupili su I-tužitelj osobno uz punomoćnicu te punomoćnica II-tužitelja, dok tuženik, iako uredno pozvan nije pristupio na ročište, tužitelji su ostali kod tužbe i zahtjeva, određeno je provođenje dokaza saslušanjem svjedoka J. B. i D. S. i tuženika osobno te pribavljanje obavijesti od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje o tome kojoj je osobi 1997. izvršen povrat novca s naslova pogrebnih troškova pok. Lj. Š. prema računu pogrebnog poduzeća, čemu je udovoljeno podneskom od 31. srpnja 2003.,

-na ročištu 1. rujna 2003. stranke su ostale kod navoda iznesenih tijekom postupka, saslušani su svjedoci D. S. i J. B., određeno je priklopiti spis posl. br. K-207/97 radi kratkog uvida,

-tuženik se podneskom od 12. rujna 2003. očitovao na tijek postupka te u pogledu daljnjih dokaznih prijedloga,

-na ročištu 1. prosinca 2003. stranke su se očitovale na tijek postupka te su tužitelji pozvani u roku od 15 dana naznačiti svoj jmbg čemu su udovoljili podneskom od 12. prosinca 2003.,

-sud je dopisom od 16. prosinca 2003. od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ponovno zatražio obavijest o tome kome je izvršen povrat novca s naslova pogrebnih troškova pok. Lj. Š. dok je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje izvijestio sud da ne raspolaže traženim podacima dopisom od 26. siječnja 2004.,

-na ročištu 11. svibnja 2004. stranke su ostale kod navoda tužbe i odgovora na tužbu, nakon raspravljanja o dokaznim prijedlozima ročište je odgođeno radi saslušanja tužitelja M.

B., D. B. i tuženika,

-na ročištu 31. kolovoza 2004. stranke su ostale kod navoda tužbe i odgovora na tužbu, saslušani su I-i II-tužitelj, ročište je odgođeno radi proteka vremena,

-na ročištu 22. listopada 2004. stranke su ostale kod navoda iznesenih tijekom postupka, saslušan je tuženik u svojstvu parnične stranke, ročište je odgođeno,

-punomoćnica tužitelja je podneskom od 12. siječnja 2005. obavijestila sud o nemogućnosti pristupa na ročište određeno za 4. veljače 2005. zbog službene spriječenosti i predložila odgodu ročišta koje je odgođeno za 18. veljače 2005.,

-na ročištu 18. veljače 2005. stranke su ostale kod navoda tužbe i odgovora na tužbu, saslušan je svjedok D. S., ročište je odgođeno radi izvođenja dokaza suočavanjem svjedoka D. S. i J. B.,

-tužitelji su se podneskom od 21. veljače 2005. očitovali o tijeku postupka dok su podneskom od 21.veljače 2005. zamolili odgodu ročišta zakazanog za 28. prosinca 2005. zbog spriječenosti I-tužitelja koji se nalazi u Njemačkoj te je ročište odgođeno za 29. travnja 2005.,

-na ročištu 29. travnja 2005. utvrđeno je da nije pristupio nitko od tužitelja, tuženik je pristupio osobno, za punomoćnicu tužitelja je utvrđeno da se nalazi na bolovanju te da nije pristupio ni svjedok D. S. koji je uredno pozvan, niti svjedok B. J. za kojeg dostavnica nije vraćena, a naknadno je pristupio svjedok D. S., ročište je odgođeno za 21. lipnja 2005.,

-na ročištu 21. lipnja 2005. utvrđeno je da nije pristupila punomoćnica tužitelja za kojeg dostava poziva nije iskazana, niti svjedok J. B. za kojeg je dostava vraćena s oznakom ''nepoznat'', kao ni svjedok D. S. koji je ispričao svoj izostanak s ročišta zbog posebne spriječenosti, a pristupio je tuženik osobno, ročište je odgođeno, slijedeće je određeno za 23. rujna 2005.,

-sud je rješenjem od 21. lipnja 2005. pozvao punomoćnicu tužitelja dostaviti točnu adresu svjedoka J. B. čemu je udovoljeno podneskom od 29. lipnja 2005.,

-podneskom od 22. rujna 2005. svjedok D. S. ispričao je nedolazak na ročište zakazano za 23. rujna 2005. zbog pristupa glavnoj raspravi na Općinskom sudu u Puli,

-na ročištu 23. rujna 2005. utvrđeno je da su pristupili I-i II-tužitelj osobno uz punomoćnika te tuženik osobno i svjedok J. B., dok nije pristupio svjedok D. S. koji je ispričao nedolazak na ročište, nakon raspravljanja o dokaznim prijedlozima, ročište je odgođeno,

-sud je rješenjem od 23. rujna 2005. pozvao svjedoka D. S. dostaviti na ročište zakazano za 7. studeni 2005. knjigu uplatnica iz 1997.,

-na ročištu 7. studenog 2005. utvrđeno je da su pristupili punomoćnik tužitelja te tuženik osobno, svjedoci D. S. i J. B., nakon suočavanja pristupjelih svjedoka, ročište je odgođeno za 28. studeni 2005.,

-podneskom od 25. studenog 2005. svjedok N. E. obavijestio je sud o nemogućnosti pristupa na ročište za 28. studeni 2005. zbog službene spriječenosti,

-na ročištu 28. studenog 2005. utvrđeno je da je pristupio II-tužitelj osobno uz punomoćnika tužitelja te tuženik osobno, dok nije pristupio svjedok N. E. koji je ispričao nedolazak na ročište, ročište je odgođeno, iduće je određeno za 3. siječnja 2006.,

-sud je rješenjem od 28. studenog 2005. pozvao svjedoka N. E. na raspravu određenu za 3. siječnja 2006. doprinijeti Ugovor o radu ili drugi dokaz na okolnost zaposlenja u firmi P. M.,

-na ročištu 3. siječnja 2006. stranke su ostale kod navoda iznesenih tijekom postupka, saslušan je svjedok N. E., ročište je odgođeno za 24. siječnja 2006.,

-tužitelji su se podneskom od 23. siječnja 2006. očitovali na podnesak tuženika predanog za raspravi 3. siječnja 2006.,

-podneskom od 23. siječnja 2006. kći punomoćnice tužitelja u njezino ime zamolila je čišta zakazanog za 24. siječanj 2006. jer se ista nalazi u bolnici,

odgodu ro

-na ročištu 24. siječnja 2006. utvrđeno je da je pristupio tuženik dok je punomoćnica tužitelja opravdala svoj izostanak, ročište je odgođeno za 14. ožujka 2006., tuženik je zatražio izuzeće raspravnog suca jer da mu nije dozvoljeno saslušanje te ga je sud pozvao u roku od osam dana obrazložiti zahtjev za izuzeće čemu je udovoljeno podneskom od 24. siječnja 2006. dok je podneskom od 31. siječnja 2006. tuženik ponovno podnio zahtjev za izuzeće raspravnog suca,

-tuženik je podneskom od 20. veljače 2006. podnio pritužbu na rad suda predsjednici suda, dok se podneskom od 24. veljače 2006. punomoćnica tužitelja očitovala na tuženikov zahtjev za izuzeće te njegovu predstavku na rad suda,

-sud je rješenjem od 24. veljače 2006. odbio zahtjev tuženika za izuzeće raspravnog suca kao neosnovan,

-tužitelj se podneskom od 7. ožujka 2006. očitovao na podnesak tuženika od 24. siječnja 2006.,podneskom od 15. veljače 2006. tužitelj se očitovao na tijek postupka dok se podneskom od 2. ožujka 2006. očitovao na podnesak tuženika od 24. siječnja 2006.,

-na ročištu 14. ožujka 2006. nakon meritornog raspravljanja i provedenog dokaznog postupka, glavna rasprava je zaključena, ročište za objavu presude zakazano je za 28. ožujka 2006. na kojoj je donesena i objavljena presuda poslovni broj P-23/03 kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja,

-tuženik se podneskom od 15. ožujka 2006. očitovao na sadržaj raspravnog zapisnika od 14. ožujka 2006.,

-tuženik je podneskom od 28. ožujka 2006. podnio pritužbu na rad raspravnog suca dok je rješenjem od 28. ožujka 2006. kažnjen novčanom kaznom radi vrijeđanja suda,

-povodom žalbe tuženika protiv presude (15. svibnja 2006.), žalbe tuženika protiv rješenja (14. lipnja 2006.) i odgovora tužitelja na žalbu tuženika protiv presude (6. srpnja 2006.) spis je s popratnim izvješćem dostavljen na nadležno postupanje Županijskom sudu u Velikoj Gorici 7. kolovoza 2006. koji je rješenjem poslovni broj Gž-341/06 od 22. travnja 2009. ukinuo presudu Općinskog suda u Samoboru od 28. ožujka 2006. i tužbu odbacio kao nedopuštenu,

-navedena drugostupanjska odluka dostavljena je tuženiku putem punomoćnice 1. srpnja 2009.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku, osim kada predmet u odnosu na čiju duljinu trajanja se traži zaštita čan prije dana odlučivanja o zahtjevu predlagatelja.

nije pravomoćno okon

Za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja u konkretnom slučaju, obzirom da je tijekom ovog postupka pravomoćno meritorno odlučeno o pravima predlagatelja i drugostupanjska odluka dostavljena predlagatelju, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe (20. prosinca 2002.) do dana kada je punomoćnica predlagatelja zaprimila odluku kojom je postupak pravomoćno okončan (1. srpnja 2009.), što ukupno iznosi 6 (šest) godina, 6 (šest) mjeseci i 12 (dvanaest) dana.

U pogledu postupanja nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, valja reći da je prvostupanjski sud poduzimao brojne procesne aktivnosti usmjerene prema okončanju postupka (održao šesnaest ročišta na kojima je provodio dokazni postupak saslušanjem tužitelja i tuženika, svjedoka, pribavljanjem isprava) odnosno kontinuirano radio na prikupljanju činjenične građe za donošenje odluke te meritorno odlučio o obvezama predlagatelja. Međutim, upravo veći broj provedenih ročišta ukazuje na činjenicu da je navedenim postupanjem prvostupanjski sud prekoračio kriterij suđenja u razumnom roku i povrijedio načelo ekonomičnosti postupka sadržano u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08-dalje: ZPP) prema kojem je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku te načelo koncentracije postupka i jedinstva glavne rasprave (čl. 298. i čl. 311. stavak 2. ZPP) koje zahtijeva da se predmet spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši na jednom ročištu. Na dugotrajnost postupka utjecala je i činjenica da je drugostupanjski sud o žalbi protiv presude i rješenja odlučio nakon više od dvije i pol godine od dostavljanja predmeta na nadležno postupanje (spis mu je dostavljen 7. kolovoza 2006., a o žalbi protiv presude i rješenja odlučio je 22. travnja 2009.)

Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi utvrđenja da su pogrebne troškove pok. Lj. Š. snosili tužitelji kao oporučni nasljednici te je obzirom na izvedene dokaze riječ o činjenično složenijem predmetu. Međutim, opisana složenost ne može opravdati duljinu postupka u utvrđenom trajanju.

Predlagatelj, kao tuženik, svojim procesnim držanjem u parnici u izvjesnoj mjeri je doprinio duljini postupka jer nije pristupio na ročište zakazano za 3. travnja 2003. i jer je vrijeđao sud zbog čega je kažnjen novčanom kaznom, čime nije pokazao nastojanje da se predmetni postupak provede bez odugovlačenja i u razumnom roku.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je, uslijed utvrđene duljine trajanja sudskog postupka (šest godina, šest mjeseci i dvanaest dana), imajući na umu postupanje nadležnih sudova, unatoč složenosti postupka i doprinosa predlagatelja duljini postupka, predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

Visinu primjerene novčane naknade koja pripada predlagatelju uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, ovaj sud je odmjerio u iznosu od 6.600,00 kn, imajući pri tom na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja kao i s obzirom na socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2009.

Sudac:

Đuro Sessa, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.