Rev-201/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 201/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan- Maoduš kao predsjednika vijeća, te Djordja Bjegovića, Stanislava Plazonića, Miroslave Vekić i Vesne Milošević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice C.M. iz Lj., R. o., … , protiv tuženih TP "C. " i dr., radi činidbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci br. Gž- 2318/90 od 3. srpnja 1991. godine, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Opatiji br. P-49/88 od 12. rujna 1990. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 1993. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Trošak odgovora na reviziju ne dosudjuje se.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Opatiji br. P-49/88 od 12. rujna 1990. godine tužiteljica je odbijena sa tužbenim zahtjevom kojim od tuženika traži da se:

"a) ukloni nadogradjen V kat (ujedno i krovni dio u površini od 225 m5) kao i proširenje restorana- blagavaone u prizemlju sa južne strane u širini od 6 m, a dužini od 2 m stakleno-željezne konstrukcije, ugostiteljskog objekta sada pod imenom DP "S. " u M. kbr. … sagr. na nekretnini zč. 490 u k.o. T., b) podigne postojeći betonski ogradni zid izmedju parcele tužiteljice zč. 454 i parcele tuženih zč. 490 (koji zid se sada nalazi u visini od 1 m i dužini od 20 m i pruža pravcem sjever-jug, a na njemu još postojeća željezna ograda visoka 1 m, a što se proteže sa zapadne strane ugostiteljskog objekta tuženih, c) odstrane 4 odvodne željezne cijevi koje služe za odvod oborinskih voda sa balkona II kata sa zapadne strane ugostiteljskog objekta tuženih,

Rev 201/92

d) fiksno zatvori 10 prozora dimenzija 60x70 cm tipa "V. ", sa zapadne strane objekta tuženih, koji prozori služe za provjetravanje kuhinje u prizemlju,

e) odstrani ventilaciona naprava sa agregatom (postavljena na sjeverozapadnom dijelu objekta tuženih na balkonu I kata), a sve to u roku od 15 dana kao i naknadi parnični trošak, a sve pod prijetnjom izvršenja."

Drugostupanjskom presudom Okružnog suda u Rijeci br. Gž-2318/90 od 3. srpnja 1991. godine, odbijanjem žalbe tužiteljice, navedena je presuda potvrdjena.

Protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju tužiteljica je pravovremeno izjavila reviziju (odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. br. 53/91 - kao zakon Republike Hrvatske, time što se ima u vidu pravovremeno izjavljeni "dodatak revizije") i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže, da se obje nižestupanjske presude preinače i tužbenom zahtjevu udovolji, odnosno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno sudjenje.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud - u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku - dostavio protivnoj stranci i javnom tužitelju nadležnom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio da se kao neosnovana odbije, a revidenta obveže na snašanje troškova revizijskog postupka.

Republički javni tužitelj nije se izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku, pa revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren:

- zato što, nedvojbeno, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku, na koju povredu, prema odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti,

- zato što su u obrazloženjima obiju nižestupanjskih odluka navedeni potrebni razlozi o odlučnim činjenicama što omogućava da se ispita pravilnost i zakonitost pobijane odluke, pa nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku, te

- zato što je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode koji su bili od odlučnog značenja, pa nije ostvarena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Konačno, uopće se ne može raditi o bitnoj povredi (eventualno samo o zahtjevu za donošenje dopunske presude) u odnosu na zahtjev o kojem nije uopće odlučeno, posebno pravomoćnom presudom suda donesenom u drugom stupnju. Izneseni revizijski navodi (npr. onaj gdje se "posebno predlaže da revizijski sud sve objektivne činjenice utvrdi na temelju do sada izvedenog postupka") upućuju na potrebu odgovora da se pravilnost i zakonitost pobijane presude ispituje sa stajališta činjenica kako su one utvrdjene u toku redovnog postupka. To zato što se revizija, kako to proizlazi iz odredbe čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku, ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja.

Pobijana je odluka zakonito donesena, dakle, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

U odnosu na onaj dio tužbenog zahtjeva na koga se odnose pravila o imisijama, nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili odgovarajuću odredbu materijalnog prava, konkretno onu iz čl. 5. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima - "Narodne novine" br. 53/91 - kao zakon Republike Hrvatske):

"Vlasnik nekretnine dužan je pri korištenju nekretnine suzdržavati se od radnji i otklanjati uzroke što potječu od njegove nekretnine, kojima se otežava korištenje drugih nekretnina (prenošenje dima, neprijatnih mirisa, topline, čadje, potresa, buke, otjecanja otpadnih voda i sl.) preko mjere koja je uobičajena s obzirom na prirodu i namjenu nekretnine i na mjesne prilike, ili kojima se uzrokuje znatnija šteta." Ova se zakonska odredba primjenjuje na odnose izmedju vlasnika dviju ili više nekretnina (ovdje susjednih), a pod imisijama se podrazumijevaju samo oni utjecaji koji dolaze s jedne nekretnine na drugu, a ne i tzv. negativni utjecaj, primjerice oduzimanje svjetla, vidika i sl. Vlasnik nekretnine može susjedu zabraniti utjecaje koji dolaze sa njegova zemljišta samo ako oni, prema mjesnim prilikama, prelaze uobičajenu mjeru i znatnije skučuju korištenje nekretnine uobičajeno u odredjenom mjestu. Za tako odredjene utjecaje (buka ili miris npr.) ustanovljeno je da ne prelaze normalne granice tj. one okvire kakovi su uobičajeni i tolerantni u odredjenoj urbanoj (ovdje turističkoj) sredini, pa takav zahtjev nije pravno osnovan.

U odnosu na onaj dio tužbenog zahtjeva usmjeren na uklanjanje dijela gradjevinskog objekta, ili zatvaranje prozora na njemu, materijalno je pravo takodjer pravilno primijenjeno. Vlasnik, u pravilu, slobodno ostvaruje svoje pravo vlasništva, dakako, ne vrijedjajući pri tome prava drugih, onih zasnovanih na zakonu ili pravnom poslu npr. Tako pravo vlasnika da na zidu vlastite zgrade otvori prozor izvire iz njegovog vlasničkog prava i vlasničkih ovlaštenja i za to mu nije potrebno da ima pravo služnosti. Naprotiv, susjed ga u tome može spriječiti samo onda kada bi sam bio stjecatelj prava negativne služnosti, prava koje se sastoji u zabrani. O valjanom stjecanju takovog prava revident ni ne govori. Pri tome ni, sama za sebe, eventualna okolnost gradnje bez gradjevinske dozvole ne daje vlasniku susjednog zemljišta pravo da se gradnji protivi, zahtijeva rušenje i sl. Samo bi neko pravo koje je sam stekao bilo i moglo biti valjanom osnovom takovom zahtjevu.

Prema tome, revizijski razlozi nisu ostvareni pa je reviziju - u smislu odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku - valjalo odbiti kao neosnovanu.

Trošak odgovora na reviziju nije dosudjen, jer ta parnična radnja u ovom slučaju nije bila potrebna. U Zagrebu, 11. veljače 1993.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš v.r.