Rev-2450/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2450/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Zlatka Crnić kao predsjednika vijeća te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ivice Crnić i Jakoba Miletić kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja H. K. iz Š., H. M. iz Š., V. B. iz Š., U. T. iz Š. i D. J. iz S. protiv tuženika D. J. iz Š., radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, rješavajući reviziju tužitelja H. K. i D. J. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 3 1 . svibnja 1990. br. Gž-675/90-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 27. ožujka 1990. br. P-122/89-29, u sjednici održanoj dana 13. veljače 1991.

p r e s u d i o je:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e :

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužitelja D. J. i H. K. kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda, kojom su tužitelji odbijeni s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da nije pravovaljana oporuka koju je navodno dana 3. travnja 1988. godine sačinila sada pok. D. J., kćerka J., rođena … godine, a umrla …., sa posljednjim prebivalištem Š., uslijed čega ista ne proizvodi nikakove pravne učine, slijedom čega se njena ostavinska imovina ima uručiti u ostavinskom postupku br. … kod Općinskog suda Karlovac njenim zakonskim nasljednicima a u skladu sa Zakonom o nasljeđivanju, što je tuženi dužan priznati, te ujedno tužiteljima naknaditi ovim postupkom prouzročene troškove, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.". Istom presudom obvezani su tužitelji da tuženiku solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 1.394,60 dinara.

Protiv drugostepene presude tužitelji D. J. i H. K. izjavili su reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da se nižestepene presude ukinu.

Tuženi u odgovoru na reviziju pobija navode revizije i predlaže da ,se revizija odbije kao neosnovana.

Javno tužilaštvo Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nižestepeni sudovi nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 7. Zakona o parničnom postupku, jer se iz stanja u spisu vidi, da je tužiteljima omogućeno raspravljanje pred sudom, a što su oni i koristili.

Okolnost koja se navodi u reviziji da prigovor tužitelja na nalaz i mišljenje grafološkog vještačenja nije dostavljen vještaku, ne čini navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka a nižestepeni sudovi su pravilno ocijenili, da su tužitelji na raspravi održanoj 27. ožujka 1990. g. stavili prigovor, da je grafološko vještačenje izvršeno po Republičkom sekretarijatu za unutrašnje poslove Republike Slovenije "suviše sumarno", te da uz nalaz vještaka nisu priložene nikakove fotografije koje su uobičajene kod takvih nalaza a koje bi ukazivale na opravdanost zaključka", da navedene primjedbe nisu takvog značenja da bi dovele u sumnju objektivnost i stručnost navedenog vještačenja.

Prvostepeni sud je prihvatio nalaz i mišljenje grafološkog vještačenja objavljenog kod Republičkog sekretarijata za unutarnje poslove u Ljubljani kojim je utvrđeno da je na oporuci ostaviteljice D. J. od 3. travnja 1988. njezin vlastoručni potpis. Nižestepeni sudovi su odbili prijedlog tužitelja za provođenje novog vještačenja koje bi se obavilo u Zagrebu jer se to ukazalo nepotrebnim a pri tome imajući u vidu i okolnost da su upravo tužitelji predložili da se vještačenje provede u Ljubljani a nakon što su saznali za rezultat vještačenja traže da se ono provede u Zagrebu. U odnosu na stručnost i objektivnost provedenog vještačenja nije bilo valjanih primjedaba budući da se iz samog nalaza vještačenja vidi; da je korišten vlastoručni potpis oporučiteljice a ne kako se to u reviziji navodi da je vještačenje provedeno na temelju fotokopija jer je na istim dokumentima potpis oporučiteljice njezin vlastoručni potpis a radilo se o zahtjevu za izdavanje putovnice odnosno potpisa oporučiteljice koji se nalazi kod Privredne banke u Zagrebu. Stoga se neosnovano prigovara u reviziji da se nije radilo o usporedbi sa originalnim potpisima oporučiteljice u odnosu na njezin potpis na spornoj oporuci, a okolnost da je oporučiteljica potpisala spornu oporuku prvostepeni sud je utvrdio i na temelju iskaza saslušanih svjedoka koji su ujedno i svjedoci oporuke R. P. i B. Ž. a koji su u svom iskazu naveli da je oporučiteljica pred njima potpisala spornu oporuku od 3. travnja 1988. te izjavila da je to njezina oporuka a potom su istu oporuku potpisali i nazočni svjedoci.

Drugostepeni sud je prihvatio činjenično utvrđenje prvostepenog suda, kao i zaključak prvostepenog suda da je sporna oporuka pravno valjana budući da ispunjava uvjete predviđene u čl. 69. Zakona o nasljeđivanju za oporuku sastavljenu pred svjedocima.

Prvostepeni sud je nadalje utvrdio i ostale okolnosti u odnosu na potrebu da oporučiteljica sastavi spornu oporuku a koje nisu ni relevantne za donošenje zakonite odluke o pravovaljanosti iste oporuke.

S obzirom na izloženo nižestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužitelje odbili s tužbenim zahtjevom pobliže opisanim u obrazloženju prvostepene presude.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 13. veljače 1991.

Predsjednik vijeća:

Zlatko Crnić, v.r.